Proglas

Deseti Zagreb Pride: I budućnost je naša!

Prošlo je devet godina od prvog Zagreb Pridea i izlaska na ulicu LGBT populacije grada Zagreba i Hrvatske. Zakonska regulativa, nepoštivanje važećih zakona kao i javni diskurz upućuju na to da se borba za prava rodnih manjina mora nastaviti i intenzivirati. U skladu s tim prenosimo i proglas Desetog Zagreb Pridea i poziv na Povorku ponosa koja će se održati u subotu 18. lipnja 2011. godine.

DESETI ZAGREB PRIDE I POVORKA PONOSA LGBTIQ OSOBA

I BUDUĆNOST JE NAŠA

P R O G L A S

Mi – lezbijke, gejevi, biseksualne, transrodne, transpolne, interspolne, queer, aseksualne, panseksualne i kvir strejt osobe; pederi i lezbe, trans, bi i kvir ljudi svih boja –

29. lipnja 2002. godine iskorakom kontra predrasuda na prvoj hrvatskoj Povorci ponosa Zagreb Pridea uzdignute glave koračali smo svjesni svog ljudskog dostojanstva i građanskih prava, izašli zauvijek iz tišine i prestali biti nevidljivi. Jer od toga dana više nismo vreće za iživljavanje i klaunovi za ismijavanje.

Znajući da će zagrebačkih prajdova biti dok god bude i Zagreba i Hrvatske, 2003. izašli i izašle smo opet ponosno na ulice našega grada prosvjedujući protiv nepravde i nasilja, zahtijevajući naša prava u zakonima i institucijama naše zemlje. Jer policija je tu da štiti svaki poljubac.

Uzvikom živjela različitost 2004. godine na trgove i ulice izašle su transrodne i transpolne osobe, glasno i javno ustvrdivši da imamo isključivo pravo donositi odluke o našim tijelima i da nikakva ideološka, politička, zakonska, medicinska ili religijska norma ne smije kršiti integritet naših tijela protiv naše volje i kočiti što i kako želimo raditi s našim tijelima. Jer transrodno je zgodno.

Da je Povorci ponosa Zagreb Pridea, i nama LGBTIQ osobama, mjesto u gradu, među našim sugrađankama i sugrađanima, da se naš ponos i ljudsko dostojanstvo neće iznova gaziti i iznova gurati u ormar pokazali smo 2005., ponosne i ponosni zajedno. Jer za brak smo spremni.

Živ(j)eti slobodno, ne samo u Zagrebu, nego i u svim drugim dijelovima zemlje, i u cijeloj jugoistočno-europskoj i balkanskoj regiji, i šire, rekli smo na ИНТЕРnacionala Prideu 2006. afirmirajući pravo na slobodu okupljanja uvijek i svugdje, slobodu protestiranja i slobodu izražavanja. Jer sise i guzice su lijepe.

Pederi i lezbe na ulici i u duši bili smo 2007. godine, jer smo izborili i ostvarili pravo na javnost i vidljivost, jer ćemo se uvijek boriti za život svih bez nasilja i bez diskriminacije. Jer ormar je za odjeću, a ne za ljude.

Snagom zajedništva 2008. godine imali smo, i imamo i dalje, hrabrosti graditi društvo solidarnosti, podrške i zajedništva u kojemu nitko više neće skrivati svoju ljubav, bojati se prijaviti nasilje, društvo u kojemu ćemo se zajednički suprotstaviti nasilju, mržnji i heteroseksizmu. Jer s naše strane ulice je toplije.

Zagreb Pride 2009. izborio se za otvorenost našeg grada prema prihvaćanju različitosti i sudjelovanju u životima i iskustvima svih svojih sugrađana i sugrađanki. Ostvarenjem tih vrijednosti činimo nas same boljim ljudima, a naše društvo i naš grad, boljim društvom i boljim gradom. Jer Pride je i domoljubni čin.

Organi reda su nas služili dok smo 2010. išli dublje, slaveći slobodu rodnog izražavanja, ljubavi i seksualnost svih ljudi kroz bezbroj naših rodova i izričaja. Jer Hrvatska to može progutati.

Ove, 2011. godine, slavimo naših prvih deset – jer i budućnost je naša.

Naša borba i otpor svakom fašizmu, nacionalizmu, rasizmu, mačizmu, heteroseksizmu i nasilju nije završena. Pred nama je desetljeće – naših drugih deset – zrelosti, rasta i novih pobjeda.

Pravo da se naše ljubavi i naše životne zajednice priznaju i definiraju zakonima još nije ostvareno, ali i ta je pobjeda pred nama. Jer Hrvatska će biti katolička kao Španjolska.

Izborit ćemo se za emancipirano i laičko obrazovanje u našim školama i fakultetima u kojemu će svako dijete imati pristup seksualnom odgoju neopterećenom predrasudama, religijom i čarobnjaštvom. Jer znanje oslobađa.

Izgrađivat ćemo naše obitelji, odgajati i školovati našu djecu, podržavati se u znaku ljubavi i solidarnosti, imati veliku, ponosnu i samosvjesnu LGBTIQ zajednicu, društveno odgovornu i utjecajnu. Jer mi smo svugdje.

Zajedno s drugima, zalagat ćemo se za puno poštivanje načela i prakse laičke države i vrijednosti laicizma u skladu s Ustavom RH radi osiguravanja autonomije našega društva od bilo kojeg konfesionalnog utjecaja. Jer trebamo manje kaptola, a više zakona.

Bespoštedno, odlučno i beskompromisno ćemo ustrajati u suzbijanju fašizama, neoustaštva, nacionalizma, ksenofobije, šovinizma i seksizma – do njihovog potpunog nestanka. Jer s fašistima se ne razgovara.

Svake godine i dalje ćemo koračati u Povorkama ponosa Zagreb Pridea, boreći se za potpuno i dostojanstveno pravo na slobodu javnog okupljanja i izražavanja svih ljudi. Jer psi laju, a prajdovi prolaze.

11. lipnja 2011.
Tagovi:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu svjesnog njegova prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka