Ministrov refren o besplatnom obrazovanju

U posljednjih nekoliko tjedana iz MZOŠ-a, posebno Ministar u svakom medijskom ukazanju, ne propuštaju priliku ponoviti tvrdnju kako nemamo besplatno obrazovanje jer nisu doneseni Fuchsovi zakoni. Radi se, dakako, o propagandnom triku glasnogovorničke službe koja svjesno, iz usta resornog ministra, obmanjuje javnost. Kulminacija obmanjivanja dogodila se na konferenciji za medije održanoj 11. listopada 2011. na kojoj se ministar odlučio besplatno obrazovanje pretvoriti u pitanje predizborne kampanje optuživši opoziciju za rušenje njegovih zakona. No, štogod mislili ministar i njegovi medijski sufleri, poput stanovitog žutog sindikata, ponavljanjem se laž neće pretvoriti u istinu.

Pokušaj uvođenja pitanja besplatnog obrazovanja u predizbornu kampanju optuživanjem opozicije za pad Fuchsovih zakona ukazuje na jednu od dvije mogućnosti: ili zaposlenici MZOŠ-a imaju izvitoperenu viziju zbilje ili pak vrlo grubo i bezočno obmanjuju javnost. Treba podsjetiti da se akademska zajednica izrazito opirala prijedlozima Fuchsovih zakona. Točnije, na 31 fakultetu od 35 koji su dali mišljenje o prijedlozima Fuchsovih zakona, tražilo se potpuno odbacivanje tih prijedloga, dok su 3 fakulteta izrazila odbacivanje zakona dok se ne uvrste izmjene. Prema tvrdnjama ministra Fuchsa, svi ti fakulteti s raznih sveučilišta, kojima treba pridodati i HAZU, zapravo su utvrde parlamentarne opozicije. Doista zapanjujuće krivotvoriteljska strategija blef-propagandista iz MZOŠ-a.

Kvaziargument, odnosno refren koji ponavlja Ministar – da bi njegovi zakoni, da su doneseni, omogućili besplatno obrazovanje – nije točan zato što, čak i da su zakoni doneseni, još uvijek ne bi bilo besplatnog obrazovanja za studente koji sada plaćaju školarine. Ne samo zbog toga što se u zakonskim prijedlozima (čl. 48. i 49. Prijedloga zakona o visokom obrazovanju) uvodi isključivo ograničenje visine upisnine u odnosu na prosječni osobni dohodak, nego i zato što su u prijedlozima bila predviđena prijelazna razdoblja. U skladu s tim, novi režim financiranja visokog obrazovanja stupio bi na snagu, kako stoji u posljednjoj verziji prijedloga zakona (čl. 103.), tek početkom akademske godine 2012/2013.

Pitanje datuma primjene otkriva da ili ministar Fuchs ne poznaje dobro sadržaj vlastitih zakonskih prijedloga ili da namjerno i svjesno obmanjuje javnost. Dakle sve da su zakoni i doneseni ljetos, kriza u vezi naplaćivanja školarina i studentska blokada ove jeseni ne bi bili izbjegnuti, zato što bi i danas, unatoč donošenju zakona, vrijedila stara pravila.

A ta su pravila takva da ukazuju na namjerno izazivanje nereda u resoru ministra Fuchsa. Naime, trenutačno se na pojedinim sveučilištima privremenim odlukama Vlade, koje se zbog snažnog studentskog pritiska donose od godine do godine, iz budžeta financiranju troškovi studija za 1. godinu preddiplomskog te za 1. i 2. godinu diplomskog studija. Dakle, i bez Fuchsovih zakona neki studenti studiraju besplatno, pa se određena pitanja nameću sama od sebe. Kako to da se i u postojećem sustavu financiranja neke godine studija mogu studirati bez plaćanja, a neke ne? Kako, ako su ti zakoni nužna pretpostavka besplatnog studiranja? Zašto se ne podmiruje troškove 2. i 3. godine preddiplomskog?

U svjetlu svih ovih činjenica tvrdnja o Fuchsovim zakonima kao pretpostavci uvođenje besplatnog obrazovanja ne može se odrediti nego kao manipuliranje činjenicama i uvreda logike i racionalne argumentacije. Cinizmu MZOŠ-a i Ministra očito nema granica jer oni sebe prikazuju kao spasitelje studenata i lučonoše borbe za besplatno obrazovanje, a zapravo snose najveću odgovornost za nastali kaos u naplaćivanju školarina.

U Zagrebu, 13. listopada 2011.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.