Ministrov refren o besplatnom obrazovanju

U posljednjih nekoliko tjedana iz MZOŠ-a, posebno Ministar u svakom medijskom ukazanju, ne propuštaju priliku ponoviti tvrdnju kako nemamo besplatno obrazovanje jer nisu doneseni Fuchsovi zakoni. Radi se, dakako, o propagandnom triku glasnogovorničke službe koja svjesno, iz usta resornog ministra, obmanjuje javnost. Kulminacija obmanjivanja dogodila se na konferenciji za medije održanoj 11. listopada 2011. na kojoj se ministar odlučio besplatno obrazovanje pretvoriti u pitanje predizborne kampanje optuživši opoziciju za rušenje njegovih zakona. No, štogod mislili ministar i njegovi medijski sufleri, poput stanovitog žutog sindikata, ponavljanjem se laž neće pretvoriti u istinu.

Pokušaj uvođenja pitanja besplatnog obrazovanja u predizbornu kampanju optuživanjem opozicije za pad Fuchsovih zakona ukazuje na jednu od dvije mogućnosti: ili zaposlenici MZOŠ-a imaju izvitoperenu viziju zbilje ili pak vrlo grubo i bezočno obmanjuju javnost. Treba podsjetiti da se akademska zajednica izrazito opirala prijedlozima Fuchsovih zakona. Točnije, na 31 fakultetu od 35 koji su dali mišljenje o prijedlozima Fuchsovih zakona, tražilo se potpuno odbacivanje tih prijedloga, dok su 3 fakulteta izrazila odbacivanje zakona dok se ne uvrste izmjene. Prema tvrdnjama ministra Fuchsa, svi ti fakulteti s raznih sveučilišta, kojima treba pridodati i HAZU, zapravo su utvrde parlamentarne opozicije. Doista zapanjujuće krivotvoriteljska strategija blef-propagandista iz MZOŠ-a.

Kvaziargument, odnosno refren koji ponavlja Ministar – da bi njegovi zakoni, da su doneseni, omogućili besplatno obrazovanje – nije točan zato što, čak i da su zakoni doneseni, još uvijek ne bi bilo besplatnog obrazovanja za studente koji sada plaćaju školarine. Ne samo zbog toga što se u zakonskim prijedlozima (čl. 48. i 49. Prijedloga zakona o visokom obrazovanju) uvodi isključivo ograničenje visine upisnine u odnosu na prosječni osobni dohodak, nego i zato što su u prijedlozima bila predviđena prijelazna razdoblja. U skladu s tim, novi režim financiranja visokog obrazovanja stupio bi na snagu, kako stoji u posljednjoj verziji prijedloga zakona (čl. 103.), tek početkom akademske godine 2012/2013.

Pitanje datuma primjene otkriva da ili ministar Fuchs ne poznaje dobro sadržaj vlastitih zakonskih prijedloga ili da namjerno i svjesno obmanjuje javnost. Dakle sve da su zakoni i doneseni ljetos, kriza u vezi naplaćivanja školarina i studentska blokada ove jeseni ne bi bili izbjegnuti, zato što bi i danas, unatoč donošenju zakona, vrijedila stara pravila.

A ta su pravila takva da ukazuju na namjerno izazivanje nereda u resoru ministra Fuchsa. Naime, trenutačno se na pojedinim sveučilištima privremenim odlukama Vlade, koje se zbog snažnog studentskog pritiska donose od godine do godine, iz budžeta financiranju troškovi studija za 1. godinu preddiplomskog te za 1. i 2. godinu diplomskog studija. Dakle, i bez Fuchsovih zakona neki studenti studiraju besplatno, pa se određena pitanja nameću sama od sebe. Kako to da se i u postojećem sustavu financiranja neke godine studija mogu studirati bez plaćanja, a neke ne? Kako, ako su ti zakoni nužna pretpostavka besplatnog studiranja? Zašto se ne podmiruje troškove 2. i 3. godine preddiplomskog?

U svjetlu svih ovih činjenica tvrdnja o Fuchsovim zakonima kao pretpostavci uvođenje besplatnog obrazovanja ne može se odrediti nego kao manipuliranje činjenicama i uvreda logike i racionalne argumentacije. Cinizmu MZOŠ-a i Ministra očito nema granica jer oni sebe prikazuju kao spasitelje studenata i lučonoše borbe za besplatno obrazovanje, a zapravo snose najveću odgovornost za nastali kaos u naplaćivanju školarina.

U Zagrebu, 13. listopada 2011.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve