Blokada na Filološkom fakultetu u Beogradu

Jutros je blokirana nastava na Filološkom fakultetu u Beogradu nakon što je Ministarstvo obrazovanja u petak odbilo ispuniti zahtjeve studenata iznesene tijekom protesta koje je Plenum FFZG-a podržao. Upravo se na Filološkom fakultetu odvija plenum na kojemu će se glasiti o daljnjim akcijama i potvrditi blokadu. U nastavku pročitajte današnju izjavu za medije, a više informacija možete naći na njihovoj stranici.

Ministarstvo obrazovanja je u petak 14.10.2011. odbilo da ispuni zahteve studentskog protesta, pritom obrazlažući da mi nemamo nikakav legitimitet i da mogu prihvatiti pregovore jedino sa Studentskom konferencijom univerziteta Srbije (SKONUS), a koja nas je prva i dovela do postojeće situacije.

Ostavljeni bez odgovora i drugih metoda borbe, studenti su na plenumu nakon protesta koji je održan u petak 14.10.2011. odlučili da je blokada fakulteta jedini mogući i efikasni metod borbe koji preuzimamo. Filološki fakultet je od danas u blokadi, sva nastava se odlaže do daljenjeg i zgrada fakulteta se nalazi pod kontrolom studenata. Izuzev nastave, sve ostale aktivnosti će se odvijati kao i do sada. Tokom blokade će se organizovati alternativna dešavanja i edukativne ativnosti organizovane od strane samih studenata.

Ovim pokušavamo da ukažemo na ponižavajuće teške i nepodnošljive uslove u kojima se danas nalazi studentska populacija, a koji proizvode drastične posledice na sam život studenta, porodice koje studente izdržavaju, pa samim tim i na celo društvo. Studiranje postaje onemogućeno sve većem broju ljudi, finansijski i društveni teret koji studenti nose na svojim leđima postaje praktično nemoguće podneti. Računi, stan, hrana, knjige, školarine su neki od mnogih problema sa kojima se danas studenti sami bore bivajući primorani da paralelno sa studijama traže zaposlenje koje im nije zagarantovano čak ni nakon završetka studija. Krenuli smo putem koji ima za cilj preokrenuti ovu situaciju po svaku cenu.

Blokada koju mi sprovodimo nije napad, već sama odbrana obrazovanja. Sve što danas pokrećemo može se videti samo kao najprogresivniji pokret u današnjem društvu, pokret koji je samoorganizovan na principima demokratije i bez ikakvih predstavnika i studentskih organizacija koje godinama podržavaju tok u kome se visoko obrazovanje usmeravalo. Mi danas stajemo u odbranu studentske autonomije, u odbranu demokratije i u odbranu obrazovanja koje mora biti dostupno svima. Ovo nije ograničena studentska borba, ovo je društvena borba i borba za slobodnije i pravednije društvo. Zato, spremni smo da se povežemo svakom samoorganizovanom društvenom borbom koja deli naše stavove i pozivamo sve koji to žele i mogu da se pridruže studentskoj borbi i blokadama fakulteta koje su u toku i koje predstoje. Takođe, pozivamo sve koleginice i kolege da tokom blokade okupiraju svoj fakultet i iskoriste njegove resurse i kapacitete u aktivnosti koje će biti edukativne, radne i dalje organizacione prirode. Blokadom otvaramo univerzitet, nakon svega ona za nas predstavlja festival svetlosti i zvuka koji nas može vratiti u život. Oslobodićemo univerzitet i očuvati ga slobodnim!

Znanje nije roba! Svi u blokade!

Plenum studentkinja i studenata Filološkog fakulteta u Beogradu

17.10.2011.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu svjesnog njegova prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.