Dave Randall
18. listopada 2011.
A rebel music manifesto – a marxist critique of pop music
[05:57] “Upitate li ljubitelje glazbe o Jimiju Hendrixu, pričat će vam o Hendrixovom geniju, njegovim izvanrednim sposobnostima, njegovim fantastičnim vještinama na gitari i o tome kakav je sjajan tip bio. I naravno, to sve stoji. No, kao marksisti, uviđamo da ako stvarno želimo razumjeti bilo koju osobu, uključujući Hendrixa, moramo imati u vidu ne samo individualca nego i društvo iz kojeg potječe, kao i ekonomsku strukturu koja je u temelju tog društva. Evo što Trocki kaže o Hendrixu:
“Naravno da su određene individualne osobine također bile potrebne za dobra ili loša djela koja je Jimi izvodio. No pod drugim povijesnim okolnostima ove osobne karakteristike mogle su ostati neaktivne, kao što je slučaj s mnogim sklonostima i strastima za kojima društveni okoliš ne izražava potražnju. S druge strane, neke danas istisnute ili potisnute kvalitete mogle su izići na vidjelo. Iznad subjektivnog stoji objektivno, a u konačnom obračunu – objektivno je odlučujući faktor.”
