Deklaracija Europske konferencije protiv mjera štednje i privatizacije

Nakon intenzivne cjelodnevne rasprave, analize i planiranja radi suradnje i djelovanja, tajnik Koalicije otpora Andrew Burgin, konferenciji ‘Europa protiv mjera štednje’ predložio je sljedeću Deklaraciju u ime Europskog pripremnog odbora. Deklaracija je na konferenciji kojoj je prisustvovalo više od šest stotina ljudi jednoglasno prihvaćena.

Ova Europska konferencija sazvana je u pravo vrijeme.

Narodi Europe suočeni su s do sada neviđenom društvenom, političkom i ekonomskom krizom.

Naše vlade uvode divljačke rezove osmišljene kako bi uništili sva socijalna postignuća iz vremena poslije drugog svjetskog rata. Oni će upropastiti živote milijuna uništavajući poslove, mirovine, zdravstvo, obrazovanje i druge usluge.

Svjetska financijska kriza iz 2008. postala je kriza državnog duga – nacionalne države spasile su financijski sustav, no pritom su ozbiljno oslabile vlastite ekonomije. Grčka stoji na rubu nemogućnosti vraćanja duga, a ni druge države nisu daleko.

Jedino rješenje koje vladajuće elite nude jest štednja za veliku većinu te spašavanje banaka i šireg financijskog sustava.

Dok su obični ljudi suočeni s bijedom, trilijuni eura ulijevaju se u džepove bogatih. Nikada prije nije bilo ovakve razlike u bogatstvu između kapitala i rada – između bogatih i siromašnih.

Širom Europe ljudi uzvraćaju udarac. Odlučni su u namjeri da obrane svoja društva i da svrgnu divljaštvo mjera štednje. Naš cilj je pomoći pri ujedinjenju ovih napora. Potrebna nam je zajednička europska fronta kako bismo obranili narode Europe. Predani smo u otporu rezovima, privatizaciji i napadu na socijalnu državu te razvijamo solidarnost kao otpor ovim napadima.

Stoga podupiremo otpor sindikata putem štrajkova i drugih oblika industrijskog djelovanja. Kažemo ne imperijalističkim ratovima i njihovom beskrajnom crpljenju resursa; blagostanju, miru i pravdi kažemo da.

Protivimo se žrtvovanju imigrantskih zajednica u ime ekonomske krize i buđenju rasizma i islamofobije koji dijele i slabe naš otpor. Suprotstavit ćemo se ultradesnici koja tome stremi.

Put k napretku oslanja se na otpor uz objašnjenje i promociju alternativne ekonomske strategije: banke se moraju staviti pod demokratsku kontrolu. Privatne banke moraju se podruštviti, a financijska tržišta regulirati. Europska unija i nacionalne vlade moraju se pobrinuti za ljudske potrebe, a ne uvoditi mjere štednje. Treba podići poreze bogatima i korporacijama. Nelegitimni dugovi moraju se izbrisati. Zajmodavci se moraju pozvati na odgovornost. Mi nećemo plaćati za njihovu krizu!

Alternativna ekonomska i politička strategija podupirala bi blagostanje, razvoj domova, škola i bolnica, štitila umirovljenike i prihvatila zeleni pristup javnoj potrošnji – ulaganje u obnovljivu energiju i javni prijevoz, otvarajući time milijune novih poslova.

Ova konferencija odlučna je, na temelju veza razvijenih tijekom priprema za nju, izgraditi i uspostaviti trajnu europsku suradnju kako bi organizirala i poduprla otpor zaduživanju i mjerama štednje.

Prisežemo da ćemo podupirati mobilizaciju ‘Indignadosa’ povodom prosvjeda 15. listopada, prosvjedne akcije protiv zaduživanja i međunarodnih financijskih institucija između 8. i 16. listopada te prosvjed povodom skupa G20 u Nici tijekom studenog. Također prisežemo da ćemo se aktivno pripremati za zajednički dan djelovanja protiv mjera štednje u 2012., te pozvati sindikalne pokrete širom Europe na pripremu dana industrijskog djelovanja protiv mjera štednje.

S engleskog preveo Velimir Gašparac
Objavljeno na MRZine 8.10.2011.

Više o Europskoj konferenciji protiv mjera štednje i privatizacije možete saznati ovdje

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve