Izjava za medije 26. listopada 2011.

Na 154. plenumu studenti Filozofskog fakulteta odlučili su prekinuti blokadu referade i uprave. Prije gotovo mjesec dana uprava fakulteta odlučila je financijski manjak koji je uzrokovalo ministarstvo neizvršavanjem svojih obveza riješiti naplaćivanjem od vlastitih studenata. Studenti koji su prošle akademske godine upisali prvu godinu preddiplomskoga studija zbog studentskog pritiska bili su oslobođeni plaćanja školarina, a ministarstvo im je javno obećalo da će tako biti sve dok budu redoviti studenti. Ipak, sada velik broj studenata unatoč redovitom izvršavanju obveza mora platiti školarine.

Studenti Filozofskog fakulteta su na plenumu odlučili zaustaviti proces naplate blokadom studentske službe. Tijekom akcije je naglašeno da je igra prebacivanja odgovornosti između ministarstva i uprave fakulteta neprihvatljiva. Naša akcija je rezultirala pristankom uprave na ono što rijetko čini – da pristane na diskusiju o vlastitim odlukama na izvanrednoj sjednici Fakultetskog vijeća, tijela koje bi u demokratskoj praksi takve odluke i trebalo donositi.

Nakon sjednice uprava je javno obećala da će naplatu školarina odgoditi do izbora te zajedno sa studentima organizirati pritisak prema instanci koja je problem i uzrokovala – resornom ministarstvu. No, ubrzo se ispostavilo da je to obećanje bilo isprazno – samo dan nakon dekanovog javnog obećanja studenti su u referadi saznali da bez djelomičnog ili potpunog plaćanja školarine ne mogu upisati godinu ni ostvariti svoja socijalna prava. Studenti su na ovakvu obmanu uprave reagirali obnovom blokade, nakon koje je uslijedio fizički napad dekana na našu kolegicu. Plenum je odlučio podnijeti zahtjev za oštrim sankcijama spram dekana Borasa, koji je trenutno u proceduri.

Ovakvu akciju blokade uprave prekidamo jer na trenutačnu upravu Filozofskog fakulteta nema smisla trošiti resurse ni vršiti pritisak budući da je ona jasno pokazala da neće napraviti ništa u borbi za javno financirano obrazovanje. Kada s riječi, bezbrojnih dopisa i izjava podrške zahtjevu za javno financiranim obrazovanjem treba prijeći na djela, uprava demantira vlastite izjave i pribjegava fizičkom nasilju. Umjesto da ranije izrečenu podršku besplatnom obrazovanju prevede u pritisak prema ministarstvu, uprava se odlučila na ‘oportuniji’ potez okretanja protiv vlastitih studenata.

Prekid ove blokade nipošto ne znači odustajanje od borbe za besplatno obrazovanje. Borbu nastavljamo bez obzira na to što nas je uprava izigrala. Također, željeli bismo naglasiti da argument resornog ministarstva o nepostojanju sredstava u proračunu pobija i jučerašnja preraspodjela – novca ima, ali Vladi nije prioritet visoko obrazovanje dostupno svima, već je dio proračunskog novca prenamijenila u vojnu nabavu i MUP. Slijedi nam strateška procjena i planiranje skorih akcija, usmjerenih prema svim odgovornim i nadležnim instancama.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve