Izjava za medije sindikata Akademska solidarnost, 27.10.2011.

U nastavku pročitajte izjavu Sindikata visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost u kojoj komentiraju nedavne događaje na FFZG-u vezane uz studentske akcije i ponašanje dekana Borasa, a kao glavnog krivca za ovo stanje ponovno optužuju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.


Ustrajan u svojoj dosljednoj i beskompromisnoj podršci pravednoj studentskoj borbi za potpuno javno financirano obrazovanje, Sindikat Akademska solidarnost izražava duboku zabrinutost za više stotina studenata koji ovih dana – zavarani javnim izjavama dekana o odgodi plaćanja – neriješena studentskog statusa borave na Filozofskom fakultetu.

Također smo zatečeni onime što iz usmenih iskaza svjedoka i medijskih izvješća doznajemo o nasilničkom ponašanju dekana Damira Borasa, iz čijih se izjava ne nazire niti svijest o tome što se dogodilo, a kamoli osjećaj odgovornosti i nakana da se povrijeđenoj studentici ispriča. Akademska solidarnost oštro osuđuje dekanov eksces kao oblik iskazivanja moći neprimjeren njegovoj funkciji, akademskom habitusu i moralnom autoritetu koji bi kao profesor morao utjelovljivati. Stoga zahtijevamo detaljnu nezavisnu istragu koja bi ispitala prave razmjere i posljedice njegova čina.

Nažalost, međutim, nad tim se činom zgražaju i oni koji su uvelike doprinijeli situaciji u kojoj se on odigrao i koji su za nju također neposredno odgovorni, kao što je to ministar Radovan Fuchs. On se danas svrstava uza studentsko pravo na prosvjed, premda je upravo MZOŠ svojom uskratom novca za školarine izravno studente dovelo u pravnu situaciju za koju je unaprijed znalo da će ih prisiliti da sami podmire troškove studija. Svojim pozivanjem na propale zakone MZOŠ nastavlja s dezinformacijama o tome da bi oni ovakve nemire spriječili, kao i s pokušajima da se unese razdor među članovima akademske zajednice.

O kojim je sve ucjenama, pritiscima i dogovorima između uprave Filozofskog fakulteta i resornog Ministarstva riječ Akademska solidarnost ne može precizno znati, no napominjemo sljedeće: na nalaze državne revizije o poslovanju Filozofskoga fakulteta upozorili smo davno prije negoli su se odlomci toga izvješća taktički plasirali u medije kao prigodna difamacijska vijest. Zato samo možemo izraziti čuđenje što Ministarstvo još uvijek nije zatražilo detaljnu istragu povodom tih nalaza. Možda bi takva istraga objasnila zašto je dekan Boras prekršio obećanje o odgodi plaćanja dano na Vijeću Filozofskog fakulteta, a zatim potvrđeno i u medijskoj izjavi. Svjesni smo, međutim, da nikakva odgoda neće i ne može zajamčiti punu financijsku potporu studija svih studenata koji su stekli pravo upisana II. i III. godinu studija u ovoj akademskoj godini. No, zbog dvosmislica, figa u džepu i neiskrenih obećanja sličnih ovima, punu financijsku potporu svim studentima nisu jamčili niti nacrti Fuchsovih zakona.

Neiskrenošću, lažnim obećanjima i licemjerjem smatramo i dušebrižništvo koje za studentske zahtjeve odnedavna pokazuje Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, upravo onaj koji je spomenute nacrte zakona zdušno promovirao. Kako je brzo spreman izdati studentska i profesorska prava, NSZVO je zorno pokazao i tijekom prve blokade Filozofskog fakulteta i tijekom nedavnog štrajka lektora. Kao što NSZVO kapitalizira situaciju nastalu s naplaćivanjem školarina, tako i MZOŠ skandalozno ponašanje jednog dekana pokušava iskoristiti za obnovu svojeg narušenog ugleda, a da pritom i jedna i druga institucija prikrivaju svoju upletenost u političke i financijske pritiske i ovisništva. U toj igri moći i novca, dakako, ponovno gube najslabiji, kojima, uza sve velike riječi i obećanja, još nijedna od svih ovdje navedenih instancija nije javila kako će se pobrinuti da im se školarine podmire.


27. listopada 2011., Sindikat Akademska solidarnost Zagreb

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve