Studentska borba je i naša borba: izjava “Avtonomne tribune” o okupaciji Filozofskog fakulteta u Ljubljani

“Avtonomna tribuna” se pridružuje svakom tko uviđa da na sveučilištu vlada nepodnošljivo stanje, kako na području studija tako i socijalnog položaja visokoškolskih radnika i studenata. Zato se aktivno pridružujemo svim akcijama koje tu činjenicu uzimaju kao ishodište svoje prakse. Očito je da je institucija znanja u potpunosti podlegla diktatu kapitala i vlasti, budući da na svakom koraku onemogućava slobodno, neovisno i kritičko djelovanje. Zato je došlo vrijeme da kao studenti ponovno kažemo odlučno “ne” komercijalizaciji visokog školstva te taj trend jednom zauvijek zaustavimo.

Borba traje već dugo…

Okupacija fakulteta se nije dogodila iznenada, stoga je svaka licemjerna začuđenost sveučilišnih mandarina i njihovo pozivanje na dijalog ponižavajuća za sveučilišne radnike i studente. Ako njihovo sjećanje možda i seže samo do grabežljivih poteza izgradnje vlastitih karijera, naše je sjećanje na borbu ipak dalekosežnije. Prisjetimo se stoga nekoliko posljednjih epizoda borbe za autonomiju kritičke misli javnog i besplatnog visokog školstva.

Godine 2007. je prijedlog novog Zakona o visokom školstvu mobilizirao studentice i studente koji su se okupili oko pokreta “Avtonomna tribuna (za avtonomno univerzo)”. Prijedlog zakona je predviđao privatizaciju visokoškolskih ustanova, uvođenje školarina, komercijalizaciju znanja i ograničavanje akademske slobode. Tada smo u jasnom svjetlu uvidjeli razmjere apetita za uvođenjem anglosaksonskog modela visokog obrazovanja, utemeljenog na privatizaciji znanja, u nas poznatog pod imenom bolonjske reforme. Autonomno organizirani studenti i studentice su tada direktnim akcijama, koje su uživale široku potporu javnosti, uspjeli spriječiti usvajanje zakona.

Vladajući se, naravno, nisu predali, nego su izmišljali nove načine kako sebi podrediti proizvodnju znanja, kako prostor visokog školstva zatvoriti narodu da bi bio na raspolaganju eliti te kako iz sveučilišnog prostora odstraniti kritičku teoriju koja je ogledalo promašenog i klasnog sukoba sve razjedinjenijem društvu. No, ni studenti nisu popustili u borbi za svoja prava. Godine 2009. se pojavljuje Plenumski pokret, koji iznova odlučuje kako sveučilište nećemo prepustiti pustošenju kapitala. Pokret se usredotočio prvenstveno na problematiku bolonjske reforme, koja je tad već bila u punom jeku, i studentskog rada. Ubilježili smo još jednu pobjedu: reforma eksploatatorskog rada je pala, održano je stanje nešto manjeg zla, ali bolonjsku reformu (tada) još nismo slomili.

Budući da su se uvjeti u visokom školstvu nastavili pogoršavati, 2011. godine nastaje nova inicijativa, koja pod imenom “Mi smo univerza” (Mi smo sveučilište) okuplja brojne formalne i neformalne skupine u borbi za autonoman, kvalitetan i besplatan sveučilišni prostor. Cijelu godinu dana smo pregovarali, objavljivali mišljenja i igrali igru koju su pod krinkom dijaloga nametale vladajuće strukture. Javno su nam odobravali i davali lažna obećanja, dok su ispod stola sve naše prijedloge glatko odbijali. Promijenilo se nije ništa.

Vrijeme je za novi korak

Sve te inicijative samo su djelić u mozaiku skupina koje je u posljednjih pet godina stvorila potreba za nadilaženjem postojećeg sveučilišnog prostora. Svaka za sebe i sve zajedno otvarale su prostor za kritički pogled i otkrivale mogućnosti za aktivnu participaciju. Otkrivali smo iste probleme i dolazili do istih zaključaka. Svi pokreti bili su podvrgnuti represiji javnih i privatnih organa progona i institucionaliziranih političkih pritisaka. Svi pokreti su u određenom trenutku spriječili pokoju promjenu na gore, ali nijednom nije uspjelo zaustaviti pohod kapitalizma. Elite se ne usuđuju otvoreno i brzo sprovesti svoj unosan plan jer su itekako dobro svjesni posljedica koje bi, kad bi igrali otvoreno, dovele do nesavladivog otpora. Imaju dovoljno vremena, moći i novaca da nas poput žaba kuhaju polako ali sigurno.

Pravi trenutak, kada će se poklopiti sve subverzivne silnice i kada će doći vrijeme da uz veliki prasak zauzmemo klupe naših sveučilišta, neće doći u idealiziranoj budućnosti. Možemo ga samo sami stvoriti. Ovdje, sada, zajedno.

I dok su nas potapali u lonac vrućih reformi koje su u direktnom sukobu s našim interesima, mi smo razvijali sve deblju kožu. Jednako kao što smo ujedninjeni u otporu i solidarnost, mi – generacije studenata koje su se u prošlosti borile protiv pritiska kapitala – ujedinjeni smo i u sljedećem stavu: svaka borba koja nije išla do kraja i okupirala fakultete, izgubila je važan moment. Pravi trenutak, kada će se poklopiti sve subverzivne silnice i kada će doći vrijeme da uz veliki prasak zauzmemo klupe naših sveučilišta, neće doći u idealiziranoj budućnosti. Možemo ga samo sami stvoriti. Ovdje, sada, zajedno. Zato nećemo ponoviti pogrešku i čekati. Ovoga puta idemo do kraja. Ovoga puta ćemo uistinu mi postati sveučilište. Zauzet ćemo hodnike i predavaonice te preuzeti kontrolu nad produkcijom znanja. Nema više vremena za oklijevanje i proračunatost. Sada je vrijeme za akciju!

Prijelomna točka

Došao je trenutak kada iz ruku kapitala moramo istrgnuti vrijeme koje nam sveučilišni tehnokrati pod krinkom studijskih, radnih i drugih obaveza uskraćuju. Bolonjski proces produkcije znanja mora biti zaustavljen jer ćemo samo tako biti u mogućnosti zajedno razmišljati o budućnosti kakvu želimo. Nisu nam više potrebne beskonačne rasprave o problemima s kojima se suočavamo jer ih poznajemo u srž. Sada je vrijeme da realiziramo vizije koje su kroz sve te rasprave iznikle. Zato predlažemo zaustavljanje neometanog iskorištavanja ljudskih resursa na fakultetima. Predlažemo da ih prema principima direktne demokracije,

[…] predlažemo zaustavljanje neometanog iskorištavanja ljudskih resursa na fakultetima. Predlažemo da ih prema principima direktne demokracije, autonomije, nehijerarhičnosti, antiautoritarnosti i samoorganizacije vratimo studentima i profesorima.

autonomije, nehijerarhičnosti, antiautoritarnosti i samoorganizacije vratimo studentima i profesorima. Okupirajmo fakultete jer jedino tako možemo zaustaviti neprestanu reprodukciju eksploatatorskog sustava te si izboriti prostor za realizaciju vlastitih kreativnih potencijala i ideja koje su njegovale generacije prije nas. Ne dajmo se zavarati zlonamjernim retorikama sveučilišnih elita i njihovih medijskih sluga! Blokada nije radikalan potez, nego naše neotuđivo pravo. Kao što radnici imaju pravo na štrajk, mi imamo pravo na zaustavljanje procesa produkcije znanja i njegovog organiziranja u skladu s načelima direktne demokracije. Blokada stoga nije ekstreman čin, već jedini preostali i logični korak u našoj legitimnoj i dugotrajnoj borbi za bolje sutra!

Dosta je!

Dosta nam je sustava koji u svojem jednoumlju ne dopušta kritiku, istovremeno pretvarajući studente u apatične ovce koje se u mnoštvu nereflektiranog posla oslanjaju na “copy-paste” rješenja. Dosta nam je sustava koji uvodi nadzor na svim razinama, dosta kamera, kontrole prisutnosti na užasnim predavanjima, kontrole radnih sati, privatnih zaštitara i policijske intervencije. Dosta nam je bolonjskog sustava koji privatizacijom i komercijalizacijom donosi manje predavanja, osakaćuje temeljne kolegije te nam hrpicom izbornih kolegija želi nakalemiti fiktivne kompetencije.

Dosta nam je brojnih domaćih zadaća koje onemogućavaju istinsko djelovanje na drugim područjima. Ne želimo samo studirati, nego i živjeti! Želimo stvarati sustav koji nas neće otuđivati na svakom koraku,

Kao što radnici imaju pravo na štrajk, mi imamo pravo na zaustavljanje procesa produkcije znanja i njegovog organiziranja u skladu s načelima direktne demokracije. Blokada stoga nije ekstreman čin, već jedini preostali i logični korak u našoj legitimnoj i dugotrajnoj borbi za bolje sutra!

želimo djelovati u zajednicama onkraj kapitalističkog načina proizvodnje, želimo se organizirati na radnim mjestima i poticati decentralizrano umrežavanje autonomnih sindikata, kolektiva, pokreta i pojedinaca. Dosta nam je okoštale institucije koja pod izlikom prilagodbe tržištu oduzima autonomiju profesorima, neusmiljeno ih iskorištava kroz prekarne uvjete rada, kompetentne i studentima predane pedagoge gura na sporedni kolosijek te financira samo programe koji odgovaraju kapitalističkim elitama. Dosta nam je sveučilišnog javnog prostora podvrgnutog komercijalizaciji kojeg se školarinama zatvara na sve više razina. Dosta nam je obrazovanja podvrgnutog logici profita, jer znanje nije roba, nego sredstvo emancipacije!

…i sad: novo sveučilište!

Zahtijevamo besplatno školstvo za sve, kvalitetan program i institucije koje će se temeljiti na samoupravljanju studenata, profesora i ostalih zaposlenika po principima autonomije, direktne demokracije, samoorganizacije i nehijerarhičnosti.

Ovo nije borba za privilegije. Ovo je borba za naš opstanak!

Svjesni smo kako trenutnom sistemu okupacija fakulteta neće biti po volji, kao što mu nikad nije po volji solidarnost, a kamoli društveno djelovanje i kritičnost. Znamo da će se nasilno suprotstaviti našem pokušaju demokratizacije i direktne participacije. Znamo i to, da nećemo popustiti. Ovo nije borba za privilegije. Ovo je borba za naš opstanak!

STUDIRANJE JE PRAVO!

O PRAVIMA NE PREGOVARAMO!

PRAVA SU IZBORENA, A NE UDIJELJENA!

Avtonomna tribina,
hodnici Filozofskog fakulteta, 22. studeni 2011.

Sa slovenskog preveo Goran Matić
Više saznajte ovdje!

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve