Drugo javno obraćanje Novinarske platforme ili fantom ponovno jaše

Nakon inicijalnog obraćanja otvorenim pismo povodom slučaja Kamensko i reakcija koje su uslijedile iz Državnog odvjetništva, Sindikata novinara i EPH, Novinarska platforma drugi se put obratila javnosti u vezi sa stanjem novinarstva i novinarske profesije u Hrvatskoj i slučajem Kamensko:

Osupnut “anonimnim priopćenjem Novinarske platforme”, u kojem se “nigdje ne kaže što je to Novinarska platforma, tko su utemeljitelji Novinarske platforme, i tko je pisao to priopćenje”, Davor Butković u svom komentaru u “Jutarnjem listu” očajava zbog “profesionalno neprihvatljivog i moralno skandaloznog” istupa nekakvih anonimusa.

Da nije toliko zaokupljen moralnim zgražanjem, ugledni bi kolumnist možda mogao razlučiti razliku između anonimnosti i kolektivnog potpisa, dakle onog koji se namjerno odriče autorstva, između ostalog i zato jer reproducira klasno raslojavanje unutar same novinarske profesije (primjerice, koliko novinarki i novinara u EPH-u mora honorarčiti da bi kolumnist Butković mogao imati “potpis” koji prate basnoslovna primanja?), te doprinosi redkarpetizaciji i spektakularizaciji medijskog prostora.

Ako su mjera profesionalno prihvatljivog i moralno ispravnog novinarstva neprincipijelni paktovi s vlašću (političkom i ekonomskom, koje su nerazlučive), što je sama bit mainstream medija, a uz njih i žutih sindikata spremnih na najmanju intervenciju izdati kolege, mi biramo biti kritičke/i, a ne (samo) profesionalne/i novinarke i novinari, ma koliko to “moralno skandalozno” bilo. Umjesto novinarstva koje je organ vlasti, mi smo izabrale/i biti organ javnosti. Umjesto profesionalnog novinarstva koje nije politički i klasno neutralno, već krijumčari vrijednosti vlasnika, oglašivača i vlasničke klase te potiče masovnu pasivnost i depolitizaciju, mi smo izabrale/i kritičko novinarstvo koje potiče politički aktivizam. Umjesto gomilanja imena raznih butkovića koji čine srž “nadzemnih medija”, mi smo odabrale/i biti “podzemna” kolektivna protujavnost.

Uostalom, tko je mainstream slizan s ekonomskom i iz nje proizašlom političkom vlašću, a tko barem pokušava biti politička alternativa tome, može se vidjeti i iz reakcija na prvi istup Novinarske platforme, pri čemu je posebno simptomatično interesno meandriranje Sindikata novinara Hrvatske koji je najprije dao bezrezervnu podršku, o čemu imamo arhiviranu prepisku, a onda ga je sila glavne medijske struje očito povukla u odricanje od nje.

A kako to, zapravo, izgleda profesionalno prihvatljivo i moralno ispravno novinarstvo? Kada je svojedobno trebalo braniti aferu Dubrovačka banka, Butković je izmislio petog ortaka, kada je trebalo braniti aferu Grupo, falsificirao je dokumente, kada je trebalo promovirati aktualnog premijera, objavio je lažni razgovor s Ivom Sanaderom. Pa mu tako danas, kada treba braniti interese svog šefa Ninoslava Pavića, nije ni najmanji problem raditi ono što najbolje zna – biti pas čuvar postojećeg stanja stvari, u kojem je moguće da, što dokazuju svi dostupni dokumenti, tvrtka Kamensko propadne zbog sistemske umreženosti politike, krupnog kapitala i neučinkovitog pravosuđa, o čemu se u izdanjima Ninoslava Pavića nije moglo pročitati ni riječi.

Kada je krenula afera Kamensko, ugledni je komentator tvrdio da ni Pavić ni EPH nemaju ništa s njom. No, činjenice i dokumenti nepobitno dokazuju da je tvrtka Com.com, čiji je vlasnik EPH, u inkriminiranom razdoblju kupila tvrtku Dalta koja je korištena za preuzimanje Kamenskog, a čija je vrijednost, kao što se vrlo dobro zna, porasla na nepostojećem projektu zasada jabuka. Vlasnik te tvrtke danas je upravo Ninoslav Pavić, a novac iz te transakcije korišten je da bi se stavile zabilježbe na nekretnine Kamenskog. Nadalje, tvrdili su da nemaju ništa ni s agonijom radnica Kamenskog. Tada je objavljen dokument koji dokazuje da je Pavić suvlasnik tvrtke Vilinske poljane koja ima niz zabilježbi na nekretninama Kamenskog i da posjeduje najveći broj dionica. Od tada riječ Kamensko postaje najstrože zabranjena u izdanjima EPH-a i pobratimskog “Večernjeg lista”.

I na kraju, za ponavljače, još jednom pojasnimo što je to Novinarska platforma: neformalna inicijativa koja djeluje u cilju političke emancipacije individualno i kolektivno strukturno slabijih radi postizanja stvarne društveno-ekonomske jednakosti i stoga protiv sistema zasnovanoga na eksploataciji. I zato danas branimo radnice Kamenskog, kao što ćemo sutra braniti radnike i radnice Željezare Sisak, usuprot svim moralističkim zdvajanjima umreženih novinarskih profesionalaca.

Zagreb, 21. prosinac 2011.

Novinarska platforma / Jedan svijet – jedna borba!

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve