Drugo javno obraćanje Novinarske platforme ili fantom ponovno jaše

Nakon inicijalnog obraćanja otvorenim pismo povodom slučaja Kamensko i reakcija koje su uslijedile iz Državnog odvjetništva, Sindikata novinara i EPH, Novinarska platforma drugi se put obratila javnosti u vezi sa stanjem novinarstva i novinarske profesije u Hrvatskoj i slučajem Kamensko:

Osupnut “anonimnim priopćenjem Novinarske platforme”, u kojem se “nigdje ne kaže što je to Novinarska platforma, tko su utemeljitelji Novinarske platforme, i tko je pisao to priopćenje”, Davor Butković u svom komentaru u “Jutarnjem listu” očajava zbog “profesionalno neprihvatljivog i moralno skandaloznog” istupa nekakvih anonimusa.

Da nije toliko zaokupljen moralnim zgražanjem, ugledni bi kolumnist možda mogao razlučiti razliku između anonimnosti i kolektivnog potpisa, dakle onog koji se namjerno odriče autorstva, između ostalog i zato jer reproducira klasno raslojavanje unutar same novinarske profesije (primjerice, koliko novinarki i novinara u EPH-u mora honorarčiti da bi kolumnist Butković mogao imati “potpis” koji prate basnoslovna primanja?), te doprinosi redkarpetizaciji i spektakularizaciji medijskog prostora.

Ako su mjera profesionalno prihvatljivog i moralno ispravnog novinarstva neprincipijelni paktovi s vlašću (političkom i ekonomskom, koje su nerazlučive), što je sama bit mainstream medija, a uz njih i žutih sindikata spremnih na najmanju intervenciju izdati kolege, mi biramo biti kritičke/i, a ne (samo) profesionalne/i novinarke i novinari, ma koliko to “moralno skandalozno” bilo. Umjesto novinarstva koje je organ vlasti, mi smo izabrale/i biti organ javnosti. Umjesto profesionalnog novinarstva koje nije politički i klasno neutralno, već krijumčari vrijednosti vlasnika, oglašivača i vlasničke klase te potiče masovnu pasivnost i depolitizaciju, mi smo izabrale/i kritičko novinarstvo koje potiče politički aktivizam. Umjesto gomilanja imena raznih butkovića koji čine srž “nadzemnih medija”, mi smo odabrale/i biti “podzemna” kolektivna protujavnost.

Uostalom, tko je mainstream slizan s ekonomskom i iz nje proizašlom političkom vlašću, a tko barem pokušava biti politička alternativa tome, može se vidjeti i iz reakcija na prvi istup Novinarske platforme, pri čemu je posebno simptomatično interesno meandriranje Sindikata novinara Hrvatske koji je najprije dao bezrezervnu podršku, o čemu imamo arhiviranu prepisku, a onda ga je sila glavne medijske struje očito povukla u odricanje od nje.

A kako to, zapravo, izgleda profesionalno prihvatljivo i moralno ispravno novinarstvo? Kada je svojedobno trebalo braniti aferu Dubrovačka banka, Butković je izmislio petog ortaka, kada je trebalo braniti aferu Grupo, falsificirao je dokumente, kada je trebalo promovirati aktualnog premijera, objavio je lažni razgovor s Ivom Sanaderom. Pa mu tako danas, kada treba braniti interese svog šefa Ninoslava Pavića, nije ni najmanji problem raditi ono što najbolje zna – biti pas čuvar postojećeg stanja stvari, u kojem je moguće da, što dokazuju svi dostupni dokumenti, tvrtka Kamensko propadne zbog sistemske umreženosti politike, krupnog kapitala i neučinkovitog pravosuđa, o čemu se u izdanjima Ninoslava Pavića nije moglo pročitati ni riječi.

Kada je krenula afera Kamensko, ugledni je komentator tvrdio da ni Pavić ni EPH nemaju ništa s njom. No, činjenice i dokumenti nepobitno dokazuju da je tvrtka Com.com, čiji je vlasnik EPH, u inkriminiranom razdoblju kupila tvrtku Dalta koja je korištena za preuzimanje Kamenskog, a čija je vrijednost, kao što se vrlo dobro zna, porasla na nepostojećem projektu zasada jabuka. Vlasnik te tvrtke danas je upravo Ninoslav Pavić, a novac iz te transakcije korišten je da bi se stavile zabilježbe na nekretnine Kamenskog. Nadalje, tvrdili su da nemaju ništa ni s agonijom radnica Kamenskog. Tada je objavljen dokument koji dokazuje da je Pavić suvlasnik tvrtke Vilinske poljane koja ima niz zabilježbi na nekretninama Kamenskog i da posjeduje najveći broj dionica. Od tada riječ Kamensko postaje najstrože zabranjena u izdanjima EPH-a i pobratimskog “Večernjeg lista”.

I na kraju, za ponavljače, još jednom pojasnimo što je to Novinarska platforma: neformalna inicijativa koja djeluje u cilju političke emancipacije individualno i kolektivno strukturno slabijih radi postizanja stvarne društveno-ekonomske jednakosti i stoga protiv sistema zasnovanoga na eksploataciji. I zato danas branimo radnice Kamenskog, kao što ćemo sutra braniti radnike i radnice Željezare Sisak, usuprot svim moralističkim zdvajanjima umreženih novinarskih profesionalaca.

Zagreb, 21. prosinac 2011.

Novinarska platforma / Jedan svijet – jedna borba!

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve