Drugo javno obraćanje Novinarske platforme ili fantom ponovno jaše

Nakon inicijalnog obraćanja otvorenim pismo povodom slučaja Kamensko i reakcija koje su uslijedile iz Državnog odvjetništva, Sindikata novinara i EPH, Novinarska platforma drugi se put obratila javnosti u vezi sa stanjem novinarstva i novinarske profesije u Hrvatskoj i slučajem Kamensko:

Osupnut “anonimnim priopćenjem Novinarske platforme”, u kojem se “nigdje ne kaže što je to Novinarska platforma, tko su utemeljitelji Novinarske platforme, i tko je pisao to priopćenje”, Davor Butković u svom komentaru u “Jutarnjem listu” očajava zbog “profesionalno neprihvatljivog i moralno skandaloznog” istupa nekakvih anonimusa.

Da nije toliko zaokupljen moralnim zgražanjem, ugledni bi kolumnist možda mogao razlučiti razliku između anonimnosti i kolektivnog potpisa, dakle onog koji se namjerno odriče autorstva, između ostalog i zato jer reproducira klasno raslojavanje unutar same novinarske profesije (primjerice, koliko novinarki i novinara u EPH-u mora honorarčiti da bi kolumnist Butković mogao imati “potpis” koji prate basnoslovna primanja?), te doprinosi redkarpetizaciji i spektakularizaciji medijskog prostora.

Ako su mjera profesionalno prihvatljivog i moralno ispravnog novinarstva neprincipijelni paktovi s vlašću (političkom i ekonomskom, koje su nerazlučive), što je sama bit mainstream medija, a uz njih i žutih sindikata spremnih na najmanju intervenciju izdati kolege, mi biramo biti kritičke/i, a ne (samo) profesionalne/i novinarke i novinari, ma koliko to “moralno skandalozno” bilo. Umjesto novinarstva koje je organ vlasti, mi smo izabrale/i biti organ javnosti. Umjesto profesionalnog novinarstva koje nije politički i klasno neutralno, već krijumčari vrijednosti vlasnika, oglašivača i vlasničke klase te potiče masovnu pasivnost i depolitizaciju, mi smo izabrale/i kritičko novinarstvo koje potiče politički aktivizam. Umjesto gomilanja imena raznih butkovića koji čine srž “nadzemnih medija”, mi smo odabrale/i biti “podzemna” kolektivna protujavnost.

Uostalom, tko je mainstream slizan s ekonomskom i iz nje proizašlom političkom vlašću, a tko barem pokušava biti politička alternativa tome, može se vidjeti i iz reakcija na prvi istup Novinarske platforme, pri čemu je posebno simptomatično interesno meandriranje Sindikata novinara Hrvatske koji je najprije dao bezrezervnu podršku, o čemu imamo arhiviranu prepisku, a onda ga je sila glavne medijske struje očito povukla u odricanje od nje.

A kako to, zapravo, izgleda profesionalno prihvatljivo i moralno ispravno novinarstvo? Kada je svojedobno trebalo braniti aferu Dubrovačka banka, Butković je izmislio petog ortaka, kada je trebalo braniti aferu Grupo, falsificirao je dokumente, kada je trebalo promovirati aktualnog premijera, objavio je lažni razgovor s Ivom Sanaderom. Pa mu tako danas, kada treba braniti interese svog šefa Ninoslava Pavića, nije ni najmanji problem raditi ono što najbolje zna – biti pas čuvar postojećeg stanja stvari, u kojem je moguće da, što dokazuju svi dostupni dokumenti, tvrtka Kamensko propadne zbog sistemske umreženosti politike, krupnog kapitala i neučinkovitog pravosuđa, o čemu se u izdanjima Ninoslava Pavića nije moglo pročitati ni riječi.

Kada je krenula afera Kamensko, ugledni je komentator tvrdio da ni Pavić ni EPH nemaju ništa s njom. No, činjenice i dokumenti nepobitno dokazuju da je tvrtka Com.com, čiji je vlasnik EPH, u inkriminiranom razdoblju kupila tvrtku Dalta koja je korištena za preuzimanje Kamenskog, a čija je vrijednost, kao što se vrlo dobro zna, porasla na nepostojećem projektu zasada jabuka. Vlasnik te tvrtke danas je upravo Ninoslav Pavić, a novac iz te transakcije korišten je da bi se stavile zabilježbe na nekretnine Kamenskog. Nadalje, tvrdili su da nemaju ništa ni s agonijom radnica Kamenskog. Tada je objavljen dokument koji dokazuje da je Pavić suvlasnik tvrtke Vilinske poljane koja ima niz zabilježbi na nekretninama Kamenskog i da posjeduje najveći broj dionica. Od tada riječ Kamensko postaje najstrože zabranjena u izdanjima EPH-a i pobratimskog “Večernjeg lista”.

I na kraju, za ponavljače, još jednom pojasnimo što je to Novinarska platforma: neformalna inicijativa koja djeluje u cilju političke emancipacije individualno i kolektivno strukturno slabijih radi postizanja stvarne društveno-ekonomske jednakosti i stoga protiv sistema zasnovanoga na eksploataciji. I zato danas branimo radnice Kamenskog, kao što ćemo sutra braniti radnike i radnice Željezare Sisak, usuprot svim moralističkim zdvajanjima umreženih novinarskih profesionalaca.

Zagreb, 21. prosinac 2011.

Novinarska platforma / Jedan svijet – jedna borba!

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.