Otvoreno pismo Novinarske platforme povodom slučaja Kamensko

Novinarska platforma oglasila se otvorenim pismom povodom slučaja Kamensko. Prošlo je više od godinu dana od podnošenja kaznene prijave u slučaju Kamensko, no sve je i dalje u fazi predistražnih radnji dok je javnost zahvaljujući novinarima itekako svjesna tko i što se krije iza malverzacija u Kamenskom. Umjesto krivaca, Državno odvjetništvo u vezi Kamenskog na obavijesni razgovor poziva novinara.


U vrijeme kada pritisak krupnoga kapitala i političkih elita pogubno utječe na javne medije, kojim oni gube svoju izvornu ulogu servisa cijelog društva i postaju sredstvo zaštite interesa nekolicine, grupa novinarki i novinara spremna braniti kritičko novinarstvo i dignitet profesije u cjelini, okupila se u neformalnu inicijativu pod nazivom Novinarska platforma. Djelujemo u cilju političke emancipacije individualno i kolektivno strukturno slabijih radi postizanja stvarne društveno-ekonomske jednakosti i stoga protiv sistema zasnovanoga na eksploataciji. Kao novinarke/i i aktivistice/i zalažemo se za društveno odgovorno pisanje i takav nas stav obavezuje da se angažiramo svaki put kada uočimo da osnovne vrijednosti društva dolaze u pitanje.

Zabrinuti činjenicom da je, više od godinu dana od podnošenja kaznene prijave u slučaju Kamensko, sve i dalje u fazi predistražnih radnji i da, bez obzira na brojne prikupljene dokaze, nema pomaka prema istrazi, Novinarska platforma se odlučila tim povodom prvi put obratiti javnosti.

Javnost je u međuvremenu upoznata s ulogom najvećega medijskog magnata Ninoslava Pavića i vlasnika najvećega trgovačkog lanca u zemlji Ivice Todorića u slučaju Kamensko, no za sada niti jedan od dvojice spomenutih nije pozvan ni kao svjedok, a nekmoli kao osumnjičenik.

Zabrinjavajuće je da je u slučaj zasad uključena samo policija (u smislu predistražnih radnji), dok je reakcija DORH-a izostala. Umjesto toga, ta institucija u vezi Kamenskog na obavijesni razgovor poziva novinara, što dolje potpisana Novinarska platforma smatra apsolutno neprihvatljivim, jednako kao što smatra neprihvatljivim da više stotina radnica ostane bez posla ne zato što su loše radile, već zbog špekulacija i posljedica makinacija sa zemljištem tvornice Kamensko.

Svjesne/i smo da je Kamensko slučaj koji ima šire implikacije za društveno-politički život u zemlji, tim više što je jasno da se, između ostaloga, radi o umrežavanju krupnoga kapitala (Todorić), medijskoga kapitala (Pavić) i sveprisutnoga privatizacijskog negativca (Kutle), a sve u cilju protuzakonitoga pribavljanja imovinske koristi. Također, što je još važnije, postoje indicije i da slučaj odugovlači nadležni državni dužnosnik, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, kojega ne vodi logika istrage, nego političko-poslovna konjunktura.

Stoga pozivamo nadležna tijela – Hrvatski sabor, mandatara Vlade i šefa saborske većine Zorana Milanovića te istaknute političare u novoj vlasti koji su, dok su bili u opoziciji, isticali da su borci u zaštiti javnoga interesa od koruptivnoga postupanja – da ostvare ono što su zacrtali u Planu 21, dakle društvo bez korupcije, čime bi dokazali kredibilitet svoje politike.

Koristimo priliku da skrenemo pažnju javnosti na to da je upravo ovo pravi trenutak – smjena vlasti i dolazak na čelo koalicije koja se u svom predizbornom programu nedvosmisleno opredjeljuje za antikorupcijsko djelovanje – za reagiranje na ovakve pojave koje postaju društvena pravilnost, čijoj se reprodukciji i afirmaciji mora stati na kraj.

Novinarska platforma / Jedan svijet – jedna borba!

Otvoreno pismo podržavaju:
Centar za mirovne studije – CMS
Kuća ljudskih prava
Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI
Centar za ženske studije
Sindikat Akademska solidarnost
Udruga B.a.B.e.
Udruga za nezavisnu medijsku kulturu

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve