Irska: Što god činili, nemojte se razboljeti, nemojte ostarjeti i ne budite mladi

Irska je vlada 6. prosinca najavila nove i oštrije mjere štednje kroz novi godišnji proračun u kojem nisu predviđena redovita povećanja socijalnih davanja. Novi je proračun, skrojen po mjerama štednje, samo jedan od užasavajućih aspekata života u Irskoj 21. stoljeća, zemlji koju mori naizgled neizlječiva ekonomska depresija.


Irska je vlada 6. prosinca najavila nove i oštrije mjere štednje kroz novi godišnji proračun u kojem nisu predviđena redovita povećanja socijalnih davanja. Novi je proračun, skrojen po mjerama štednje, samo jedan od užasavajućih aspekata života u Irskoj 21. stoljeća, zemlji koju mori naizgled neizlječiva ekonomska depresija. Srezana su davanja za poljoprivredu, prijevoz, zdravstvo i obrazovanje. Povećan je iznos upisnina na fakultetima, a potpore za studente lošijeg materijalnog stanja se smanjuju. Uvedeni su porezi na gotovo sve: kako na posjedovanje kuće, tako i na vodu. Jedini porez koji nije uveden je onaj na češkanje guzice. Povećan je PDV, kao i porez na automobile. Divljački rezovi provedeni su i nad potporama invalidima, potporama samohranim roditeljima te naknadama umirovljenicima za potrošeno gorivo. Proračun za 2012. osigurao je samo jedno: u Irskoj će siromašni postati siromašniji. Vlada je za cilj novog proračuna odredila obnovu irske ekonomije i jačanje irskog društva, no istina je da će ga ovaj opaki program dubokih rezova i visokih poreza samo dodatno oslabiti.

Irska je vlada izjavila kako je kroz četiri godine, provođenjem oštrih mjera štednje, moguć oporavak zemlje. Kako je Irska i službeno ‘zemlja-program’, obavezni smo drugima polagati račune. O pitanjima unutarnje politike više ne odlučujemo u potpunosti sami. Kako bi ispunila financijske ciljeve postavljenje od strane trojke MMF-EU-ECB, irska je vlada donijela plan kojim bi 1,6 milijarde eura prikupila kroz poreze, dok bi dodatne 2,2 milijarde namaknula putem drakonskih rezova. Zdravstvo i obrazovanje samo su neki od sektora najviše pogođenih ovim rezovima. Dok u Irskoj stopa samoubojstava neprestano raste, provode se rezovi nad programima za pružanje psihološke pomoći. Također više ne možemo tvrditi kako smo otok svetaca i učenjaka, budući da nam se sustav obrazovanja urušava uslijed ovako okrutnih mjera štednje.

Prije no što je predstavljen irskoj javnosti, irski je proračun pregledao Bundestag. Čini se da nismo izgubili samo ekonomsku neovisnost, već i dostojanstvo. Naravno, javnost je negodovala, no poprilično mlako. Irski narod nije bio iznenađen time što netko poput Njemačke pregledava njegove račune i odlučuje što je za njega najbolje. Irska se poklonila Europi kao svom feudalnom gospodaru; ionako smo praktički dio njihovog ekonomskog carstva.

Pravi pobjednik ove ekonomske krize je Njemačka. Izlazi iz krize s jednom od najdinamičnijih europskih ekonomija i polako postaje jedna od najmoćnijih zemalja svijeta. Njemačku ne možemo okriviti za propast irske ekonomije – sami smo ju prouzrokovali kapitalističkom pohlepom i korumpiranošću – no Njemačkoj svakako pogoduje nesreća zemalja poput naše. Dok se u zemljama kao što su Španjolska, Irska i Portugal inzistira na spašavanju krupnih igrača, Njemačka ne prigovara budući da još uvijek profitira osiguravajući tržišta za svoju robu i, što je najvažnije, uživajući u niskim kamatnim stopama. Kako Njemačka raste, ostale zemlje, poput Irske, prisiljene su se smanjiti. Njemačko se ekonomsko carstvo širi Europom pod krinkom napora za ponovno europsko ujedinjenje.

Ironično je da je irska vlada proračun za 2012. donijela 6. prosinca, na devedesetu godišnjicu potpisivanja Anglo-irskog sporazuma koji je označio kraj rata za nezavisnost i postavio temelje za uspostavu djelomično nezavisne Irske Slobodne Države. Devedeset godina kasnije, britanske smo gospodare zamijenili MMF-om.

Proračun za 2012. donio je visoke poreze i okrutne rezove, što je dodatan poticaj ovoj generaciji da emigrira. Poruka za mlade na koje se odnosi ovaj proračun stoga je sljedeća: što god radili u Irskoj, nemojte se razboljeti, nemojte ostarjeti i nemojte biti mladi jer vam ove brutalne mjere štednje neće osigurati pristojan život na smaragdnom otoku.

Lily Murphy
S engleskog preveo Velimir Gašparac
Tekst u izvorniku objavljen je na MRZine, 13.12.2011.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve