Tribina “Potrošena budućnost? – Politike štednje, komercijalizacija javnog sektora i privatizacija dobara”

U četvrtak, 2. veljače, u 18 sati u klubu za net.kulturu MAMA (Preradovićiva 18) na policy forum #11 održat će se tribina “Potrošena budućnost? – Politike štednje, komercijalizacija javnog sektora i privatizacija dobara” na kojoj će govoriti Des Friedman, Merijn Oudenampsen, Stipe Ćurković i Vladimir Cvijanović. Tribinu u organizaciji saveza udruga “Operacija Grad” moderirat će Tomislav Medak.

Rasprsnućem nekretninskog balona prije četiri godine započela je globalna ekonomska kriza. Prinudno spašavanje bankarskog sektora i pad proračunskih prihoda uslijed tvrdokorne recesije u mnogim zemljama doveo je do naglog porasta javnog duga. Vlade tih zemalja – djelujući pod pritiskom međunarodnih financijskih tržišta, rejting agencija, sve skupljih kredita i međunarodnih ekonomskih institucija da rješavaju zaduženost u uvjetima krize – počele su pribjegavati mjerama štednje: rezovima u javnoj potrošnji, privatizaciji javnih dobara i redukciji javnih usluga.

Međutim, mjere štednje pokazale su se ekonomski, socijalno i politički štetnima. Smanjenje javne potrošnje dovelo je do daljnjeg smanjenja ukupne ekonomske aktivnosti, dodatno povećavajući omjer javnog duga naspram padajućeg društvenog proizvoda. A istodobno građani, čiji su životni uvjeti već narušeni, našli su se dodatno pogođeni redukcijom, komercijalizacijom i privatizacijom javnih usluga. U mnogim zemljama politika štednje prve obrise poprimila je kroz rezove u visokom javnom školstvu i kulturi, a u zemljama najviše pogođenim krizom kao što su Grčka i Mađarska eskalirala je u brutalno dokidanje socijalnih prava.

Ekonomska politika nove hrvatske vlade i ulazak u okvir mastriških kriterija javne potrošnje i javnog duga predstojećim pridruživanjem Europskoj uniji najavljuje ciklus politika štednje. Tribina polazi od iskustava rezova u javnom školstvu i kulturi u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Hrvatskoj ne bi li otvorila raspravu o korijenima i dugoročnim posljedicama politika štednje na javna dobra i prava građana.

O govornicima:

  • Des Freedman predaje na odsjeku za Medije i komunikacije na Goldsmithsu. Priredio je (zajedno s Michaelom Baileyom) zbornik The Assault on Universities: A Manifesto for Resistence. Tajnik je sindikata nastavnika na Goldsmithsu i član je Nacionalnog vijeća Kampanje za slobodu tiskanih i elektroničkih medija.
  • Merijn Oudenampsen je nizozemski sociolog i politolog. Od siječnja 2011. radi na doktoratu na temu populizma i kulturnih studija na Sveučilištu u Tilburgu. Uredio je u 2010. broj časopisa za umjetnost Open na temu populističke imaginacije. Redovito piše priloge za knjige i časopise o urbanom razvoju, umjetnosti, politici, filozofiji i drugim temama.
  • Stipe Ćurković je aktivist u studentskom pokretu i član Centra za radničke studije u osnivanju.
  • Vladimir Cvijanović predaje na katedri za ekonomsku teoriju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U njegove istraživačke interese ulaze povijest ekonomske misli, institucionalna ekonomija, ekonomija inovacija, poduzetništvo, financiranje inovacija, korporativno upravljanje, uz poseban naglasak na društvene aspekte ekonomskih procesa.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu svjesnog njegova prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.