Bauk blokade širi se Balkanom

Nedavno studijsko putovanje u Beograd, organizirano od 23. do 27. listopada poradi sudjelovanja u nekim regionalnim projektima i manifestacijama u kulturi, za potpisnika ovih redaka neočekivano je poprimilo znatno šire značenje zahvaljujući aktualnim događanjima koja su još jednom nepogrešivo pokazala kako dvije susjedne zemlje – Hrvatsku i Srbiju – muče vrlo slični problemi, zbog čega je komunikacija i sustavno međusobno informiranje između različitih skupina građana pogođenih ekonomskom krizom i lošim odlukama vladajućih svakako nužna kao preduvjet nekim novim modelima zajedništva i suradnje na ovim prostorima.
Na jasnu i trenutačnu reakciju studente je potaknula nelogična i krajnje diskutabilna odredba prema kojoj student njihovog fakulteta, da bi narednu godinu preddiplomskog studija polazio o troškovima resornog ministarstva (tj. državnog budžeta i poreznih obveznika), mora ispuniti kvotu od 60 ECTS bodova (u Srbiji ESPB), što je ujedno i maksimalan broj bodova koji je po godini moguće ostvariti na Fakultetu likovnih umetnosti.
Naime, u strogom centru grada, u blizini pješačke zone Knez Mihajlove ulice, napučene blještavim dućanima, kafićima i uslužnim radnjama, ali i galerijama, knjižarama i antikvarijatima, na Rajićevoj 10, studenti Fakulteta likovnih umetnosti započeli su kontinuirani prosvjed u obranu imanentnoga ljudskoga prava na svima dostupno i javno financirano visokoškolsko obrazovanje zbog specifičnog načina na koji se to pravo na njihovom fakultetu krši, što ujedno simbolizira općenito stanje na beogradskim, odnosno srpskim fakultetima uslijed implementacije Bolonjske reforme, provedene podjednako površno kao i na hrvatskim sveučilištima. Dana 15. listopada, otprilike tjedan dana uoči upisa studenata na preddiplomski, odnosno diplomski studij FLU-a, prosvjednici su dekanatu uputili pet jasno formuliranih zahtjeva, s obvezom informiranja resornog ministarstva o istima, koje nažalost jedino ima političku moć da adekvatno i efikasno riješi probleme studenata. Na jasnu i trenutačnu reakciju studente je potaknula nelogična i krajnje diskutabilna odredba prema kojoj student njihovog fakulteta, da bi narednu godinu preddiplomskog studija polazio o troškovima resornog ministarstva (tj. državnog budžeta i poreznih obveznika), mora ispuniti kvotu od 60 ECTS bodova (u Srbiji ESPB), što je ujedno i maksimalan broj bodova koji je po godini moguće ostvariti na Fakultetu likovnih umetnosti. Drugim riječima,
Ako student zbog navedenih odredbi bude prisiljen plaćati svoje školovanje, to još uvijek ne znači da će mu FLU moći osigurati prihvatljiv prostor za rad, pribor i ostale materijalne resurse nužne svakom studentu umjetničkog zvanja, što unedogled povećava svakodnevne troškove studiranja.
o nekakvom prenošenju ispita iz jednog semestra u drugi ne može biti ni govora, budući i teorijski kolegiji (a stručni pogotovo) nose takav broj bodova da se prenošenjem bilo kojeg kolegija, makar jednog, automatski ispada iz igre za javno financirano studiranje. Osim što ovakva odredba podrazumijeva postupni prelazak svih studenata na potpunu participaciju u troškovima studiranja, koji na FLU dosežu nemalu, većini studenata teško isplativu cifru od 150.000 RSD godišnje (otprilike 10.000 naših kuna); ona također zameće po fakultet nezdravu i neprirodnu atmosferu nelojalne konkurencije i gotovo tržišnog nadmetanja za bolje mjesto na upisnim rang listama. To je bjelodano u suprotnosti s prioritetima slobodne razmjene znanja i vještina te kritičkog, znanstveno utemeljenog promatranja zbilje koje bi trebalo biti u osnovi života akademske zajednice, bilo da se radi o tehničkim, prirodoznanstvenim ili humanističkim fakultetima ili, pak, umjetničkim akademijama. K tome, ni ostvarenih 60 EPSB bodova studentima ne garantira apsolutno ništa, budući da je maksimalni broj bodova, paradoksalno, ujedno i minimalni, stoga se rang lista upisa za svaku sljedeću akademsku godinu formira, logično, prema visini prosjeka studenata. Kao kiseli šlag na prepečenu tortu dolazi vrhunac licemjerja, vrlo dobro poznat i hrvatskim studentima. Naime, prema riječima Pavla Bugarskog, studenta slikarstva na drugoj godini preddiplomskog studija, ako student zbog navedenih odredbi bude prisiljen plaćati svoje školovanje, to još uvijek ne znači da će mu FLU moći osigurati prihvatljiv prostor za rad, pribor i ostale materijalne resurse nužne svakom studentu umjetničkog zvanja, što unedogled povećava svakodnevne troškove studiranja. Jasno je, dakle, kako sustav sam sebi skače u usta, a postojeći model financiranja visokog školstva pokazuje se štetnim, krajnje neprihvatljivim i u konačnici opasnim za društvo u cjelini.
Stoga pet zahtjeva studenata glasi: 1. promijeniti postojeći način obračuna EPSB-a, 2. osigurati da studenti prve i druge godine preddiplomskog studija s ostvarenih 60 EPSB bodova automatski studiraju uz financijsku potporu resornog ministarstva, 3. „da studentima prve i druge godine preddiplomskog studija bude omogućeno prenošenje do dva teorijska ispita (ne stručna), u skladu s navedenim logičnijim obračunavanjem potrebnih EPSB bodova i da budu oslobođeni plaćanja školarine“, 4. da studenti prve i druge godine diplomskog studija bez iznimke budu upisani na državni budžet te 5. „da se studentima druge i treće godine preddiplomskog studija 2011./2012. omogući upis u narednu školsku godinu bez naknade i da se ispoštuje dogovor koji je postignut između studenata, rektora Univerziteta umetnosti, dekana FLU i Ministarstva prosvete“. Dokument u kojem su ovi zahtjevi navedeni kolektivno su potpisali studenti FLU.
(…) studente su inspirirala događanja u Hrvatskoj tijekom protekle dvije, tri godine pa je blokada organizirana prema sličnom principu kao iste akcije diljem većih hrvatskih gradova – zauzimanje fakulteta, organizacija alternativne, izvanredne nastave s predavanjima posvećenima gorućim društvenim i političkim temama, osmišljavanje radionica za usvajanje specifičnih vještina karakterističnih za FLU, itd.
Nakon slanja ovog dokumenta na sve relevantne adrese, studenti su prepoznali da je jedini ozbiljan i ustrajan način borbe za njihova prava privremena blokada fakulteta, što zbog kritičnosti situacije i urgentnosti problema koje treba riješiti, što zbog toga što je postojala mogućnost da pojedinci ustraju na upisu u sljedeću godinu studiranja i po ovakvim, sasvim nepovoljnim kriterijima, a što se svakako željelo izbjeći, kako bi studentska populacija ostala konsolidirana i ujedinjena oko zajedničkog cilja. Također, studente su inspirirala događanja u Hrvatskoj tijekom protekle dvije, tri godine pa je blokada organizirana prema sličnom principu kao iste akcije diljem većih hrvatskih gradova – zauzimanje fakulteta, organizacija alternativne, izvanredne nastave s predavanjima posvećenima gorućim društvenim i političkim temama, osmišljavanje radionica za usvajanje specifičnih vještina karakterističnih za FLU, itd. Tijekom blokade bila je zabranjena bilo kakva konzumacija alkohola i drugih opojnih sredstava u prostorijama fakulteta i ispred njega kako se cijela akcija ne bi pogrešno interpretirala i zloupotrijebila.
U trenutku kada smo došli u Beograd, blokada je već trajala otprilike tjedan dana, a Bugarski nas je izvijestio kako je od ukupno 250 studenata koji studiraju na FLU, u blokadi svakodnevno sudjelovalo njih pedesetak, što je prosjek kojim su prosvjednici zadovoljni, pri čemu treba ubrojiti nekolicinu studenata koja je svaku noć provodila na fakultetu kako bi se kontinuitet blokade održao. Dana 23. listopada,
U svakom slučaju, u vrijeme kada slične nedaće pogađaju i druge manje fakultete u Zagrebu, primjerice Akademiju dramskih umjetnosti, a veliki fakulteti poput Filozofskog muku muče s problemima koji su iscrpno predstavljeni u većini nezavisnih medija, čini se osobito potrebno čuti glase i s druge strane, kako bi se podsjetili da unatoč političkoj i administrativnoj razdvojenosti još uvijek svi živimo u istom svijetu permanentnih ekonomskih, političkih i socijalnih problema.
neposredno nakon našeg dolaska, studenti su ispred Fakulteta organizirali prodajnu izložbu svojih radova, a zaradu su, naravno, uložili u održavanje blokade, tisak i distribuciju propagandnih materijala te osiguravanje hrane i pića za sve koji su na Fakultetu provodili najveći dio vremena. Izložba je organizirana prema principu „daj što daš“ te je u ionako živahnoj atmosferi beogradske pješačke zone, uz podršku uličnih glazbenika i različitih performera, postala zbivanje na kojem se moglo ležerno provesti nekoliko ugodnih sati, imajući na umu kako svrha svega toga ipak nije zabava, već vrlo konkretna politička akcija. Ipak, studenti su se složili kako je izložba bitno doprinijela poboljšanju atmosfere unutar i ispred fakulteta, a blokadi je donijela potreban pozitivni zamah i solidariziranje starijih građana, slučajnih prolaznika, pa i turista poput nas sa studentskom borbom. Nadalje, kako su blokadu FLU-a podržali Filozofski i Filološki fakultet, Fakultet primenjenih umetnosti, Arhitektonski fakultet i još neke ustanove i udruge, u petak 26. listopada na istoj je lokaciji održan prosvjed više fakulteta, koji je svakako bio zamijećen i medijski popraćen, no dojam je kako je trebao biti žešći i masovniji. Zbog nepotrebne proceduralne pogreške (prosvjed nije unaprijed prijavljen policiji) i premalog odaziva (po našoj neodređenoj procjeni, sudjelovalo je najviše dvjestotinjak studenata, vjerojatno i manje), izostao je najavljeni marš po Knez Mihajlovoj, pa se miting koncentrirao na dijelu ulice u neposrednoj blizini FLU-a, i unatoč premalom broju prisutnih (ali i minimalnom policijskom osiguranju) predstavljao je dojmljiv prizor. Veliki transparenti s natpisima „Svi u blokadu!“ i „Znanje nije roba!“, kakve smo već viđali u nas, dominirali su prostorom, a zaglušna buka i privremena obustava pješačkog prometa vjerojatno je barem ponekog nagnala da stane, zamisli se, i potpiše jednu od peticija koje su kružile uokolo.
U ovom trenutku, nažalost, još nemamo novih saznanja o daljnjem razvoju situacije na Fakultetu likovnih umetnosti i ostalim beogradskim visokoškolskim ustanovama. Za vrijeme našeg boravka u Beogradu, dekanat i ministarstvo studentima su uputili određene prijedloge i kompromise na koje oni tada još nisu bili pristali, ali su ih bili spremni razmotriti. U svakom slučaju, u vrijeme kada slične nedaće pogađaju i druge manje fakultete u Zagrebu, primjerice Akademiju dramskih umjetnosti, a veliki fakulteti poput Filozofskog muku muče s problemima koji su iscrpno predstavljeni u većini nezavisnih medija, čini se osobito potrebno čuti glase i s druge strane, kako bi se podsjetili da unatoč političkoj i administrativnoj razdvojenosti još uvijek svi živimo u istom svijetu permanentnih ekonomskih, političkih i socijalnih problema.
Tekst će biti objavljen i u sljedećem 345. broju Zareza koji izlazi u četvrtak 8. studenog