Izjava | urednički komentar 18. prosinca 2012.

Deklaracija sindikalne konferencije

Na konferenciji “Radnički otpor uništavanju poduzeća” održanoj u Češkom domu u Zagrebu 24. i 25. studenog 2012. u organizaciji grupe Radnička borba i sudjelovanje šestorice izlagača, što radnika što progresivnih sindikalaca, donesena je deklaracija čiji su se temeljni stavovi iskristalizirali kroz izlaganja i diskusiju. Dokument prenosimo u cijelosti uz kratki komentar uredništva.

Na konferenciji se moglo čuti što puna restauracija kapitalističkih odnosa, u javnoj sferi poznatija pod terminom tranzicija, znači za domaću proizvodnju i zaposlenost na konkretnim primjerima nekad uspješnih tvrtki. Iz izlaganja se vrlo lako moglo zaključiti da se ne radi niti o “prirodnom” gubitku tržišta uslijed dolaska efikasnije konkurencije niti pak samo o nesretnim primjerima “privatizacije na hrvatski način” gdje se procesi deindustrijalizacije objašnjavaju kriminalnim aktivnostima pojedinaca i logičnim tranzicijskim “trenjem”. Prije se radi o ishodima koji su determinirani strukturnim faktorima odnosno kapitalizmom u svom neoliberalnom obliku. Zbog svega toga mala je šansa da uspješan otpor bude rezultat partikularnih borbi i spleta sretnih okolnosti. Uspješan otpor mora biti rezultat organiziranog radničkog pokreta baziranog na solidarnosti. Ovakvi skupovi mjesta su povezivanja i rasprave o strategijama. Organizacija Radnička borba napravila je odličan posao ovom konferencijom, nadamo se tek prvom u nizu.

Deklaracija sindikalne konferencije

Mi, predstavnici radnika poduzeća Jadrankamen, HŽ, Dioki, HEP, Dalmacijavino (Nezavisni sindikat radnika Jadrankamena, Sindikat željezničkih radnika Hrvatske, Strukovni sindikat radnika HEP-a TEHNOS, Nezavisni sindikat Dalmacijavina, Regionalni industrijski sindikat) nakon dvodnevne konferencije i rasprave usuglasili smo se oko sljedećih stavova.

Radništvo je u Hrvatskoj danas suočeno s mnogim problemima:
● propadanje poduzeća,
● izostanak utjecaja radnika na upravljanje poduzećima,
● izostanak utjecaja radnika na izvršnu vlast,
● smanjenje plaća,
● neisplata plaća,
● nesigurnost i gubljenje radnih mjesta,
● nemogućnost dostojanstvenog života od plaće,
● ostali oblici oduzimanja radničkih prava.

Svi su navedeni problemi radnika, bez obzira u kojem poduzeću ili ustanovi rade, u osnovi isti.

S obzirom na alarmantnost navedenoga sudionici se obvezuju na zajedničko djelovanje u svrhu zaštite radnika, radnih mjesta i ukupne javne imovine.

U radničkim borbama ostvarivat ćemo punu solidarnost i pružiti konkretnu uzajamnu podršku radnicima bez obzira na poduzeće, granu djelatnosti ili sindikalnu pripadnost i pozivamo sve sindikate da se tome pridruže.

Mrvljenje sindikata želimo u toj solidarnosti zamijeniti jedinstvom te istinskim borbenim sindikalizmom.

Protivimo se daljnjoj rasprodaji javnih dobara i nastavku nasilne privatizacije.

Zalažemo se za ukidanje privatizacije INA-e kao i svih nelegalno privatiziranih poduzeća.

Protivimo se stranačkom kadroviranju koje vodi nesposobnom upravljanju.

Potrebno je zakonski poduprijeti radničko upravljanje i zakonom regulirati organizirano radničko dioničarstvo te time ojačati njegovu poziciju.

Mora se zaustaviti trend pogodovanja krupnom kapitalu na štetu građana Republike Hrvatske koji provode predstavnici političke vlasti. Tražimo da se zaustavi otimačina i rasprodaja prirodnih resursa koji su vlasništvo svih građana Republike Hrvatske.

Nužna je promjena radnih i stečajnih propisa koji dodatno pogoduju kapitalu na štetu radnika.

Pozivamo sve nezadovoljne radnike, poljoprivrednike, nezaposlene, umirovljenike, studente da se priključe navedenoj inicijativi u svrhu socijalnog otpora i promjene postojećeg stanja u društvu.

Deklaracija je usvojena na sindikalnoj konferenciji “Radnički otpor uništavanju poduzeća” u Zagrebu 24. i 25. studenog 2012.

Potpisnici:
Lukica Bucat, Nezavisni sindikat Dalmacijavina
Tonči Drpić, Nezavisni sindikat Jadrankamena
Denis Geto, strukovni sindikat radnika HEP-a TEHNOS
Bojan Kovačić, član stožera za obranu Diokija
Željko Lukšić, Sindikat željezničkih radnika Hrvatske
Siniša Miličić, Regionalni industrijski sindikat

Tagovi:
, , , , , , , ,

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve