Izjava DPU-a povodom protesta na Kongresnom trgu i Trgu republike 30.11.2012.

Prenosimo izjavu Delavsko-punkerske univerze povodom prosvjeda koji su se prošrili Slovenijom zadnjih tjedana s posebnim osvrtom na dešavanja na Kongresnem trgu ovoga petka. I dok se hrvatski srednjestrujaški mediji bave posve nebitnim predsjedničkim izborima koji se danas održavaju u Sloveniji postavljajući suvišna pitanja poput onoga: “Koji će od dvojice kandidata biti bolji za Hrvatsku?”, Slobodni Filozofski postavlja prava pitanja te donosi bitne informacije od relevatnih izvora iz Slovenije.

Delavsko-punkerska univerza je u izjavi za javnost 28.studenog poduprla spontane demonstracije na Kongresnom trgu i Trgu republike. Na Kongresni trg smo otišli prosvjedovati protiv reforma i mjera koje sprečavaju gospodarski razvoj i kvalitetno djelovanje javnog sektora čime onemogućuju blagostanje cijelog stanovništva. Uvjereni smo da je to razlog okupljanja tolikog broja ljudi na mirnom prosvjedu.

U prosvjedu su se solidarizirale sve društvene skupine i generacije. Policija je bila puna razumijevanja, djelovali su korektno te prihvaćali cvijeće koji su im dijelili prosvjednici. Stoga, strogo osuđujemo događaje koje je izvela mala, ali dobro organizirana skupina krajnjih desničara odgovornih za sukobe do kojih je došlo. Vezano uz to, željeli bismo skrenuti pozornost na dvije činjenice.

Policijska intervencija rezultirala je skrivanjem provokatora u mnoštvu zbog čega ih je teško bilo razikovati od drugih prosvjednika. Ljuti uzvici mnoštva potom su se usmjerili na policiju. No, za razliku od događaja u Mariboru, policija je ovaj put ostala pribrana te je silu koristila samo protiv provokatora čime su stav sindikata policije o neprimjerenosti mjera štednje te nezadovoljstvo situacijom u državi potvrđeni i u praksi.

Policija u ovom slučaju nije štitila samo državnu vlast svojim naoružanjem, već je prije svega štitila građane u zajedničkoj nevolji. Kako u konkretnim situacijama poput jučerašnje, tako i u širem kontekstu, potrebno je detektirati epicentar konflikta. Ovdje se više ne radi o sukobu policije i prosvjednika već o suprotstavljanju izabranim predstavnicima naroda koji ugrožavaju život dostojan ljudi s obje strane zaštitne ograde. Ne prosvjedujemo protiv policije, već protiv političke kaste.

Želimo li da se naša nastojanja ostvare, moramo učiniti korak naprijed te iznova politički djelovati. Ne smijemo dopustiti da politika ostane sinonim za politikanstvo i korumpiranost ovog ili onog gradonačelnika, ravnatelja ili ministra. Politika mora biti djelatnost građana i građanki koji su u stanju jasno i javno izraziti svoje stavove. Stvaranje prividnog jedinstva koje simbolizira skandiranje parole „Lopovi“ nije dovoljno. Nacionalistička stajališta provokatora neprihvatljiva su i ne predstavljaju alternativu sadašnjoj vladi. Umjesto apstraktnog odbacivanja „politike“, moramo odbaciti konkretne vladine mjere u gospodarstvu i javnom sektoru. Moramo afirmirati alternativna rješenja koja vlada namjerno ignorira i učiniti ih važećima!

                                                        preveo Goran Đulić   

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.