Recept za katastrofu

Novi proglas sindikata Akademska solidarnost donosi analizu i kritiku zadnjeg birokratskog poteza MZOS-a u obliku “Obrasca za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranja znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti”, izrađenom prema kriterijima koji su protivni važećim propisima i praksama rada u humanističkim i društvenim znanostima u Hrvatskoj, kao i samoj biti humanističkih i društvenih znanosti – ukoliko tom biti smatramo kritičku refleksiju o društvu i kulturi




Recept za katastrofu –
proizvoljno određivanje pokazatelja
znanstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj


Stanje

U preambuli najnovijeg prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (ZID-ZZDVO), od siječnja 2013. [1], stoji “da su međunarodno relevantne publikacije osnovni preduvjet i pokazatelj sustavnog znanstvenog rada, osim pojedinih polja humanističkih znanosti”. U nedavnom odgovoru MZOS-a na apele “dekana, fakultetskih vijeća, drugih tijela i pojedinih znanstvenika iz humanističkog područja”, od prosinca 2012. [2], stoji pak da je pri prikupljanju podataka o znanstvenoj djelatnosti “riječ isključivo o strukturiranom i sustavnom praćenju, a ne o vrednovanju znanstvene djelatnosti budući da su instrumenti za to regulirani posebnim zakonom i dani u nadležnost Agenciji za znanost i visoko obrazovanje te njezinim ekspertnim tijelima”.

Nijedna od ovih dviju tvrdnji, pokazuje se ovih dana, nije istinita.

O tome svjedoče dva dokumenta. Jedan je “Obrazac za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranje (!) znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti” [3], a drugi prijedlog “Ugovora o temeljenom namjenskom višegodišnjem institucijskom financiranju znanstvene djelatnosti u godinama 2013., 2014. i 2015.”, ovih dana predstavljen hrvatskim znanstvenim ustanovama [4].

U članku 3, stavak 1 prijedloga Ugovora stoji da se “Visina financijske potpore u 2013. godini (prvoj godini provedbe ovog Ugovora)” određuje, između ostalog, prema “provedbi dogovorenih pokazatelja znanstvene djelatnosti u prethodnom petogodišnjem razdoblju (2008.- 2012.)”. Stavak 3 istog članka 3 propisuje da se “Ulazni podaci iz stavka 1. ovog članka dostavljaju […] na Obrascu za dostavu podataka o znanstvenoj djelatnosti koji čini prilog i sastavni dio ovog Ugovora.”

Taj Obrazac za dostavu podataka o znanstvenoj djelatnosti bit će, po svemu sudeći (što se tiče društvenih i humanističkih znanosti) vrlo sličan spomenutom “Obrascu za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranja znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti”. Dakle, podaci iz rubrika ovakvog obrasca (a vidjet ćemo ubrzo kakvi su to podaci) uvjetovat će financiranje znanstvenog rada na znanstveno-istraživačkim ustanovama Republike Hrvatske.

Ako, prema prijedlogu Ugovora, “strukturirano i sustavno praćenje znanstvene djelatnosti” povlači za sobom “visinu financijske potpore” – to znači da se znanstvena djelatnost itekako vrednuje, i to temeljnim, svima jasnim, univerzalno prisutnim kriterijem: količinom novca. Narodski rečeno: koliko vrijedite – toliko ćete dobiti.

No, “Obrazac za dostavu podataka…” kakav je ovih dana MZOS dostavio znanstvenim organizacijama izrađen je po kriterijima koji su neprimjereni kako hrvatskim humanističkim i društvenim znanostima (kao znanostima tijesno vezanim za jedan mali narod i jedan mali jezik), tako i samoj biti humanističkih i društvenih znanosti – ukoliko tom biti smatramo kritičku refleksiju o društvu i kulturi. Štoviše, odabrani su kriteriji toliko neprimjereni da ih moramo smatrati simptomom ili posvemašnje nezainteresiranosti za bit i svrhu humanističkih i društvenih znanosti, ili elementom promišljene strategije ograničavanja te biti – suzbijanja one već spomenute kritičke refleksije o društvu i kulturi jednog naroda.

Analiza

Ukazat ćemo u nastavku na najdramatičnije neprimjerenosti Obrasca, da bismo na koncu ovog teksta iznijeli svoj prijedlog za reagiranje na ovakvo vrednovanje pod krinkom praćenja i na financijsko dirigiranje hrvatskom znanošću.

1.

Obrazac traži da se posebno iskazuje pet kategorija “znanstvene produktivnosti”: 1. broj radova u časopisima obrađenim u bazi podataka Web of Science; 2. broj radova u časopisima obrađenim u bazi Scopus; 3. broj ostalih radova u kategorijama A1, A2 (tj. prema kategorizaciji važećeg Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost [5]); 4. broj knjiga; 5. citiranost (pri čemu se opet javljaju iste kategorije: “Web of Science” i “Scopus”).

Knjige su dodatno kategorizirane u četiri skupine: 1. znanstvene knjige objavljene kod međunarodnih prestižnih nakladnika koje prelaze najmanje 100 stranica [riječ “prestižan” posebno je istaknuta, a navedeno je nekoliko nakladnika koji se smatraju uzorno prestižnima]; 2. znanstvene knjige koje donose rezultate istraživanja i spoznaja važnih za nacionalnu ili međunarodnu razinu – uvjerljivo obrazloženje recenzenata [istaknuo autor ovog teksta]; 3. znanstvene knjige objavljene na međunarodnim jezicima [istaknuo autor ovog teksta] kod stranih nakladnika [navedeno je koji se jezici smatraju “međunarodnima”]; 4. znanstvene knjige koje su preradba magisterija ili doktorata, uz 1/4 “kvalitativno sadržajnijeg sadržaja” od doktorata; za takve knjige, kaže fusnota 5 doslovno: “Recenzenti ne mogu biti mentori”.

Što je ovdje neprimjereno? Znanstveni aparthejd: radovi se dijele ne po svojoj intrinzičnoj vrijednosti (“sadržajnom sadržaju”, rekli bi autori Obrasca), nego po mjestu na kojem su objavljeni. Naizgled, radovi zabilježeni u “bazama podataka” imaju prednost zato što nude mogućnost lakše i brže kontrole, agregacije, dostupnosti. U pozadini je ovakva izdvajanja, međutim, prešutna pretpostavka da su časopisi “u bazama” bolji od onih koji u bazama nisu – jednako kao što su časopisi iz skupine A1 bolji, ergo vredniji, od onih iz skupine A2. Implicitno, ovakva hijerarhija vrijedi i za radove objavljene u časopisima: “bolji” će biti radovi objavljeni na “boljim” mjestima – a vrijednost mjesta određuje uključenost u bazu. Autori Obrasca smatraju, dakle, prosudbenu vrijednost “baza” neupitnom, jednako kao i vrijednost “citiranosti”. Ne znamo, međutim, zašto je iz popisa “baza” isključen CROSBI, jedina hrvatska znanstvena bibliografija.

Kategorizacija pak znanstvenih knjiga otkriva istu kolonijalnu podjelu na strane, dakle vrednije (pri čemu su i među stranima vredniji izdavači oni koji su ujedno i veći znanstveni biznis) i one druge. Obrazac ne otkriva gdje se može naći “uvjerljivo obrazloženje recenzenata” znanstvene knjige (recenzije su, naime, obično interni dokumenti) i koga ono treba uvjeriti, ali zato jasno uviđamo da autor Obrasca ne vjeruje u sposobnost mentora doktorskih disertacija da knjigu nastalu iz disertacije preporuče za objavljivanje. To je u najmanju ruku neobično, uzimajući u obzir da nadležna znanstvena tijela obično vjeruju u sposobnost mentora da vodi disertaciju do pozitivne ocjene i uspješne obrane (a ZID-ZZDVO čak tu mentorsku sposobnost čini predmetom posebnog vrednovanja).

2.

Prema uputama Obrasca, rubrike o znanstvenoj produktivnosti “popunjavaju knjižničari koji su prisustvovali radionicama održanim u MZOS”. To znači, podsjećamo, da će knjižničari procjenjivati koji je međunarodni nakladnik prestižan (kako će se to provjeravati u skupnim kvantitativnim podacima?), da će oni procjenjivati je li obrazloženje recenzenata uz znanstvenu autorsku knjigu uvjerljivo (znači li to da će im biti dostupne interne recenzije?). To, također, znači da će podatke prikupljati oni za koje je manje vjerojatno da će se buniti zbog zadanih kriterija – dok oni čiji rad kriteriji mjere neće o svemu tome ništa posebno znati. Toliko o transparentnosti i čestitosti.

3.

Obrazac kvantificira znanstvenu proizvodnju za razdoblje od 2008. do 2012. U tom razdoblju, međutim, hrvatski humanistički i društveni znanstvenici nisu igrali po pravilima Obrasca, koji nije ni postojao. Hrvatski znanstveni rad određivale su dvije drugačije silnice: potrebe domaće znanstvene zajednice i širega društva u kojem znanstvenici djeluju, te Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost, koji je svima poručivao kakve se publikacije u Hrvatskoj smatraju vrijednima i relevantnima.

Sada, odjednom, saznajemo da smo igrali po krivim pravilima – što znači da nas je Nacionalno vijeće za znanost, praktički, vodilo u krivom smjeru – no, ne dobivamo priliku da se popravimo, da ubuduće više ne griješimo. Po pravilima određenim 2013. mjerit će se razdoblje 2008.–2012., a to će razdoblje i ta pravila odrediti našu budućnost (usp. već spomenutu neobičnu formulaciju prijedloga Ugovora “provedba dogovorenih pokazatelja znanstvene djelatnosti u prethodnom petogodišnjem razdoblju (2008.- 2012.)”).

4.

Obrazac ponderira svoje stavke. “Znanstvena produktivnost” ima “ponder 60%”; “Kompetitivni znanstveni projekti i mobilnost” imaju “ponder 25%”; “Popularizacija znanosti” ponderirana je s 5%, a “Suradnja znanosti s gospodarskim subjektima” te državnim tijelima i civilnim sektorom, s 10%.

Ponderiranje je “postupak dodjeljivanja odgovarajuće važnosti pojedinim veličinama prilikom izračunavanja srednjih vrijednosti”. – Tko je i po kojim kriterijima dodijelio važnost ovim komponentama znanstvene djelatnosti na području društvenih i humanističkih znanosti? Ne znamo. Možemo li, ako ne znamo kriterije ponderiranja, racionalno procijeniti njegovu vrijednost i utemeljenost? Ne možemo. Kakvim se smatra mišljenje onih kojima se ne omogućava racionalna procjena nekog znanstvenog instrumenta? Irelevantnim.

5.

Pa ipak, prva rečenica popratnog dopisa uz Obrazac kaže: “Svrha ovog obrasca je prikupljanje podataka za sustavno praćenje dogovorenih pokazatelja znanstvene djelatnosti u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranja znanstvene djelatnosti.” S kim su pokazatelji dogovarani i dogovoreni? Svakako ne s cjelokupnom hrvatskom znanstvenom zajednicom. Pogotovo ne s članovima Sindikata visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost”. Jer ovaj se sindikat u ožujku 2012, u Deklaraciji o znanosti i visokom obrazovanju [6], četvrtom točkom svojih argumentiranih zahtjeva, izjasnio za sljedeće: “ukidanje vladavine pojednostavljenih kvantitativnih oblika evaluacije pojedinaca i institucija (rangiranja, bodovanja i dr.). Zahtijevamo redefiniciju kriterija kvalitete i razvoj mehanizama složene evaluacije znanstvenog i nastavnog rada u kojem će kvalitativno imati prednost nad kvantitativnim”.

Zaključci

Kakve će biti posljedice ovakve znanstvene segregacije? Vrlo vjerojatno – velik dio znanstvene proizvodnje hrvatskih humanističkih i društvenih znanosti bit će isključen iz “prikupljanja podataka”. Dakle, velik dio onoga što su hrvatski humanistički i društveni znanstvenici učinili u razdoblju 2008.–2012. bit će zanemaren. Bit će – i to ne riječju, nego djelom – odbačen kao bezvrijedan škart.

S kojim se ciljem segregira i zanemaruje? – Da bi se dva znanstvena područja dovela u podređen položaj. U podređen položaj prvenstveno pri dijeljenju financijskog kolača, ali, implicitno, i što se relevantnosti u državi i društvu tiče.

Postupa li se tako na korist drugih znanstvenih područja? Vrlo vjerojatno – no znanstvenici drugih područja moraju imati na umu da se “diferencijacija” neće zaustaviti ovdje. Jer količina resursa je ograničena i biva ograničenija iz dana u dan, dok su zahtjevi koji se pred znanost postavljaju u preambuli ZID-ZZDVO naprosto nerealni: promiče se suradnja s industrijom bez spominjanja da je hrvatska industrija gotovo uništena; promiče se osnivanje tvrtki koje bi vodili znanstvenici, bez spominjanja da niti hrvatskim gospodarstvenicima od poziva trenutačno ne cvatu ruže. Ograničeni resursi i nerealni zahtjevi: u tome vidimo recept za katastrofu.

Akcija

Kako da članovi hrvatske znanstvene zajednice reagiraju na “Obrazac za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranja znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti” i sve što se iza njega krije?

Predlažemo sljedećih šest točaka djelovanja:

1. Odlučno odbiti ovakvo nasumično, ishitreno, netransparentno i neobrazloženo kvantificiranje znanstvene djelatnosti, upozoravajući na ozbiljne posljedice po znanost kao javno dobro.

2. O ovakvim kolonijalnim kriterijima vrednovanja znanosti povesti javnu raspravu, uz sudjelovanje kreatora politike MZOS-a koji su odgovorni za kriterije i “pondere” Obrasca; detaljno preispitati i obrazložiti zašto domaća znanstvena izdanja i nakladnici zavređuju, ili ne zavređuju, jednak tretman kao i “međunarodni”; detaljno preispitati i obrazložiti treba li kategorizirati i uvažavati sve oblike znanstvenog publiciranja.

3. U javnoj raspravi jasno definirati “pravila igre” u znanstvenoj djelatnosti za naredno, a ne za prošlo razdoblje, uz trijeznu procjenu prednosti i mana bibliometrije i scijentometrije u svakom pojedinom području znanosti; osigurati da pravila igre konačno formuliraju znanstvenici koji razumiju humanističke i društvene tradicije hrvatske znanosti.

4. Ukoliko akademska zajednica zaključi da je potrebna veća prisutnost humanističkih i društvenih znanstvenika na međunarodnoj znanstvenoj sceni, osigurati fondove koji će takvu prisutnost podupirati; jednako tako, ukoliko zajednica zaključi da je poželjna i potrebna javnost recenzija znanstvenih djela, osigurati javnu dostupnost tih recenzija.

5. Kao znak dobre volje i otvorenosti za dijalog, umjesto traženih podataka o znanstvenoj djelatnosti dostaviti podatke prema važećem Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost i prema podacima hrvatske bibliografske baze CROSBI (Hrvatska znanstvena bibliografija).

6. Iskazati nezadovoljstvo radom službe MZOS-a zadužene za prikupljanje podataka za višegodišnje institucijsko financiranje znanstvene djelatnosti; kao iskaz nezadovoljstva predlažemo individualna i skupna protestna pisma ministru znanosti, obrazovanja i sporta u Vladi RH, doc. dr. sc. Željku Jovanoviću, pri čemu će svako pismo obrazložiti zašto je sve ovakav način prikupljanja podataka neprimjeren.


Akademska solidarnost, 22. siječnja 2013.

Izvori

[1] MZOS, “Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju”, siječanj 2012.
[2] MZOS, “Nije istina da diskriminiramo humanističke znanosti”, 19. prosinca 2012.
[3] MZOS, “Obrazac za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranje znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti”, siječanj 2013.
[4] MZOS, “Ugovor o temeljenom namjenskom višegodišnjem institucijskom financiranju znanstvene djelatnosti u godinama 2013., 2014. i 2015.”, siječanj 2013.
[5] Nacionalno vijeće za znanost, “Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja”, ožujak 2011,
[6] Sindikat Akademska solidarnost, Deklaracija o znanosti i visokom obrazovanju, ožujak 2012.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve