“1. maj – prošlost i budućnost otpora” (29.4.) i antikapitalistički blok na sindikalnim protestima za prvi maj

M31 Kolektiv Zagreb povodom 1. maja, međunarodnog praznika rada, u ponedjeljak, 29. 4. 2013., u 19:00 sati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (dvorana 4) organizira tribinu 1. maj – prošlost i budućnost otpora, a izjavom “1. maj je dan otpora, a ne dan odmora!” poziva na priključivanje antikapitalističkom bloku (Zagreb, Trg Francuske Republike, srijeda, 1. maj, 10:30h), koji će se, nakon marša zagrebačkom Ilicom, priključiti općem sindikalnom prosvjedu na Trgu bana J. Jelačića.


U nastavku na prošlogodišnju tribinu i protest povodom Međunarodnog dana akcije protiv kapitalizma, M31 KOLEKTIV ZAGREB ove godine ponovno organizira javnu tribinu i poziva na prosvjedne skupove povodom 1. maja, međunarodnog praznika rada. Tribina “1. maj – prošlost i budućnost otpora” održat će se u ponedjeljak, 29. travnja 2013., s početkom u 19:00 sati, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (dvorana 4).

Organiziranjem tribine povodom 1. maja i o 1. maju želimo se, prije svega, usprotiviti krivoj predodžbi 1. maja kao obične “parade pijanstva i kiča”. Međunarodni praznik rada kod nas je u posljednjih nekoliko desetljeća pretvoren u lakrdiju, te se koristio kao puki “ispušni ventil” za “ispuhanu” radničku klasu ili kao deklarativno slavljenje nepostojeće “ravnopravnosti” i proturječnih pojava poput “socijalnog dijaloga” i “socijalnog partnerstva” između radnika i kapitalističke elite, odnosno građana i pseudo-demokratske oligarhije. Stoga ovom tribinom želimo podsjetiti na protestna i borbena ishodišta 1. maja te na rezultate izborene kroz radikalnu radničku borbu, a također želimo ukazati na današnji otpor radnika i drugih socijalnih grupa, te razmotriti buduće perspektive radničkog i općenito emancipacijskog pokreta.


Uvodna izlaganja na tribini “1. maj – prošlost i budućnost otpora” održat će: MARIO IVEKOVIĆ (Novi sindikat) ŽELJKO KLAUS (Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske) IVONA GRGURINOVIĆ (Sindikat “Akademska solidarnost”) SREĆKO HORVAT (Subversive Forum) ANITA L. (MASA – Mreža anarhosindikalista) i aktivisti Federacije za anarhistično organiziranje (FAO) iz Slovenije.

Kako su ove godine, umjesto graha i kobasica u gradskim parkovima, sindikati odlučili organizirati masovniji radnički i građanski prosvjed, ova tribina predstavlja svojevrsno “zagrijavanje”, odnosno poziv za sudjelovanje na prvomajskom sindikalnom prosvjedu “Mijenjajte smjer” (Zagreb, Trg bana J. Jelačića, srijeda, 1. maj, 12:00h) te na prvomajskom antikapitalističkom bloku (Zagreb, Trg Francuske Republike, srijeda, 1. maj, 10:30h), koji će se, nakon marša zagrebačkom Ilicom, priključiti općem sindikalnom prosvjedu na Trgu bana J. Jelačića.

Antikapitalističkim blokom podržavamo otpor radničke klase i građana kapitalističkim izrabljivačima i političkim manipulatorima, ali naglašavamo da slobode, jednakosti, pravednosti i solidarnosti neće biti sve dok ima kapitalizma.

1. maj je dan otpora, a ne dan odmora!


Prvi maj bi trebao, barem simbolično, biti dan kada radnička klasa slavi neke od najborbenijih trenutaka u dugoj povijesti radničke borbe protiv kapitalističkog sistema, kao što bi to trebao biti i dan kada radnici, barem simbolično, iskazuju svoje nezadovoljstvo prema tom istom kapitalističkom sustavu i neprestanom rezanju radničkih prava. Međutim, velika većina pripadnika radničke klase nije ni svjesna radikalnog konteksta u kojem je nastao ovaj praznik.

Na taj dan radnici su izborili jednu od najvećih pobjeda, pobjedu čije se posljedice i rezultati i dan danas osjete i koji su ozbiljno ugroženi pritiskom države u službi kapitala. Može se reći da je to jedno od najvećih postignuća čovječanstva. Naime, 1. svibnja 1886.godine, američki radnici su marširali ulicama tražeći donošenja zakona o osmosatnom radnom vremenu, što je bilo i prihvaćeno u nekim njemačkim tvrtkama koje su uvele osmosatno radno vrijeme po prvi put u povijesti čovječanstva. No, odgovor države je bilo ubijanje šest štrajkaša i premlaćivanje nekoliko desetaka u tvornici McCormick. Dva dana poslije anarhisti su organizirali skup potpore na kojem je nepoznati počinitelj bacio bombu na policajce. Iako nikada nije postojao ni najmanji dokaz protiv njih, sedam anarhista je optuženo, od čega su četvorica obješeni, jedan se ubio, a dvojica su pomilovana. Tako su oni, koji su bili dio radničke klase, platili životom svoju predanost tom humanom cilju, a kojeg mi danas uzimamo zdravo za gotovo.

Današnja situacija, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, daleko je od borbene i revolucionarne. Sve više ljudi na granici siromaštva, blizu 400 000 nezaposlenih, od kojih su mladi velika većina, prisilne i potajne deložacije – sve je više ljudi u strahu za vlastitu egzistenciju, ali ne pomišlja da pokrene sebe ili druge u svojoj blizini na borbu protiv takvih nepravdi. Uzdamo se u državu i birokratske sindikate. Izdaja 800 000 potpisa radnika i radnica protiv izmjena Zakona o radu (ZOR), prijedlog Zakona o sindikalnoj reprezentativnosti, sudjelovanje u daljnjim fleksibilizacijama i kresanju radničkih prava, gušenje brojnih radničkih štrajkova i buntova (npr. Kamensko), grčevita obrana Vlade za vrijeme prosvjeda u ožujku 2011., konstantno pogodovanje poslodavcima na štetu radnika, itd. samo su neki od „uspjeha“ naših sindikalnih središnjica. Iz ovoga se jasno vidi gdje leži njihova lojalnost. To se jasno može vidjeti i u njihovim zahtjevima za ovogodišnji prvomajski prosvjed, koji su daleko od toga predstavljaju zahtjev za radikalnom promjenom. Unatoč tome što neke od sindikalnih zahtjeva pojedinačno podržavamo, smatramo da je licemjerno od sindikalnih vođa okrivljivati neoliberalnu politiku dosadašnjih vlada kao glavnog krivca, kad su oni do sada uglavnom podržavali upravo tu istu politiku, sve kako njihove foteljaške pozicije ne bi bile dovedene u pitanje.

Postavlja se pitanje – što onda uopće slaviti na današnji dan? Da živimo na staroj slavi? NE! Dopustili smo da nam ubiju radnički ponos! Radnik je obespravljen i ponižen! A mi šutimo! Zato treba prestati vjerovati da će nam birokratski sindikati i država riješiti probleme! Ako si sami ne omogućimo bolju budućnost, sigurno je da nam je nitko neće pokloniti. No, to možemo samo na principima samoorganiziranja, solidarnosti i uzajamne pomoći. Prvi maj je dan radnika cijeloga svijeta, dan kada je radnik pokazao da ima dostojanstvo i ponos, dan kad i mi moramo pokazati da smo sposobni boriti se za svoja prava!

Stoga vas mi, članovi kolektiva M31, pozivamo da se 1.svibnja pridružite antikapitalističkom bloku i da zajedno pokažemo kako se borba za radnike i radničku klasu ne sastoji u „površnim“ promjenama kapitalističkog sistema, nego u ukidanju tog sistema koji živi kao parazit na leđima radničke klase.

Glavna sindikalna povorka okuplja se na Trgu Francuske Republike od 10:30h, gdje ćemo se i mi skupiti u antikapitalističkom bloku i pridružiti povorci koja kreće prema Trgu bana Jelačića gdje je u 12:00h najavljeni glavni prosvjedni skup.

I za kraj, riječi Augusta Spiesa koji je dao život za radničku borbu i za radnička prava:

„Doći će vrijeme kada će naša tišina biti moćnija od glasova koje ste danas ugušili.”

M31 kolektiv je neformalna grupa koja okuplja pojedince koji podržavaju slobodarska načela organiziranja, a to su načela direktne akcije, samoorganiziranja, solidarnosti i uzujamne pomoći! Iznad svega podržavamo i internacionalni karakter borbe protiv kapitalističkog sistema!

STOGA NAPOMINJEMO: U antikapitalističkom blok nisu dobrodošle nikakve stranke, vladine organizacije, nacionalističke, autoritarne i fašističke gurpacije ili bilo koje grupe koje svojim radom i ciljevima podržavaju truli sustav predstavničke kapitalističke demokracije!

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve