“1. maj – prošlost i budućnost otpora” (29.4.) i antikapitalistički blok na sindikalnim protestima za prvi maj

M31 Kolektiv Zagreb povodom 1. maja, međunarodnog praznika rada, u ponedjeljak, 29. 4. 2013., u 19:00 sati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (dvorana 4) organizira tribinu 1. maj – prošlost i budućnost otpora, a izjavom “1. maj je dan otpora, a ne dan odmora!” poziva na priključivanje antikapitalističkom bloku (Zagreb, Trg Francuske Republike, srijeda, 1. maj, 10:30h), koji će se, nakon marša zagrebačkom Ilicom, priključiti općem sindikalnom prosvjedu na Trgu bana J. Jelačića.


U nastavku na prošlogodišnju tribinu i protest povodom Međunarodnog dana akcije protiv kapitalizma, M31 KOLEKTIV ZAGREB ove godine ponovno organizira javnu tribinu i poziva na prosvjedne skupove povodom 1. maja, međunarodnog praznika rada. Tribina “1. maj – prošlost i budućnost otpora” održat će se u ponedjeljak, 29. travnja 2013., s početkom u 19:00 sati, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (dvorana 4).

Organiziranjem tribine povodom 1. maja i o 1. maju želimo se, prije svega, usprotiviti krivoj predodžbi 1. maja kao obične “parade pijanstva i kiča”. Međunarodni praznik rada kod nas je u posljednjih nekoliko desetljeća pretvoren u lakrdiju, te se koristio kao puki “ispušni ventil” za “ispuhanu” radničku klasu ili kao deklarativno slavljenje nepostojeće “ravnopravnosti” i proturječnih pojava poput “socijalnog dijaloga” i “socijalnog partnerstva” između radnika i kapitalističke elite, odnosno građana i pseudo-demokratske oligarhije. Stoga ovom tribinom želimo podsjetiti na protestna i borbena ishodišta 1. maja te na rezultate izborene kroz radikalnu radničku borbu, a također želimo ukazati na današnji otpor radnika i drugih socijalnih grupa, te razmotriti buduće perspektive radničkog i općenito emancipacijskog pokreta.


Uvodna izlaganja na tribini “1. maj – prošlost i budućnost otpora” održat će: MARIO IVEKOVIĆ (Novi sindikat) ŽELJKO KLAUS (Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske) IVONA GRGURINOVIĆ (Sindikat “Akademska solidarnost”) SREĆKO HORVAT (Subversive Forum) ANITA L. (MASA – Mreža anarhosindikalista) i aktivisti Federacije za anarhistično organiziranje (FAO) iz Slovenije.

Kako su ove godine, umjesto graha i kobasica u gradskim parkovima, sindikati odlučili organizirati masovniji radnički i građanski prosvjed, ova tribina predstavlja svojevrsno “zagrijavanje”, odnosno poziv za sudjelovanje na prvomajskom sindikalnom prosvjedu “Mijenjajte smjer” (Zagreb, Trg bana J. Jelačića, srijeda, 1. maj, 12:00h) te na prvomajskom antikapitalističkom bloku (Zagreb, Trg Francuske Republike, srijeda, 1. maj, 10:30h), koji će se, nakon marša zagrebačkom Ilicom, priključiti općem sindikalnom prosvjedu na Trgu bana J. Jelačića.

Antikapitalističkim blokom podržavamo otpor radničke klase i građana kapitalističkim izrabljivačima i političkim manipulatorima, ali naglašavamo da slobode, jednakosti, pravednosti i solidarnosti neće biti sve dok ima kapitalizma.

1. maj je dan otpora, a ne dan odmora!


Prvi maj bi trebao, barem simbolično, biti dan kada radnička klasa slavi neke od najborbenijih trenutaka u dugoj povijesti radničke borbe protiv kapitalističkog sistema, kao što bi to trebao biti i dan kada radnici, barem simbolično, iskazuju svoje nezadovoljstvo prema tom istom kapitalističkom sustavu i neprestanom rezanju radničkih prava. Međutim, velika većina pripadnika radničke klase nije ni svjesna radikalnog konteksta u kojem je nastao ovaj praznik.

Na taj dan radnici su izborili jednu od najvećih pobjeda, pobjedu čije se posljedice i rezultati i dan danas osjete i koji su ozbiljno ugroženi pritiskom države u službi kapitala. Može se reći da je to jedno od najvećih postignuća čovječanstva. Naime, 1. svibnja 1886.godine, američki radnici su marširali ulicama tražeći donošenja zakona o osmosatnom radnom vremenu, što je bilo i prihvaćeno u nekim njemačkim tvrtkama koje su uvele osmosatno radno vrijeme po prvi put u povijesti čovječanstva. No, odgovor države je bilo ubijanje šest štrajkaša i premlaćivanje nekoliko desetaka u tvornici McCormick. Dva dana poslije anarhisti su organizirali skup potpore na kojem je nepoznati počinitelj bacio bombu na policajce. Iako nikada nije postojao ni najmanji dokaz protiv njih, sedam anarhista je optuženo, od čega su četvorica obješeni, jedan se ubio, a dvojica su pomilovana. Tako su oni, koji su bili dio radničke klase, platili životom svoju predanost tom humanom cilju, a kojeg mi danas uzimamo zdravo za gotovo.

Današnja situacija, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, daleko je od borbene i revolucionarne. Sve više ljudi na granici siromaštva, blizu 400 000 nezaposlenih, od kojih su mladi velika većina, prisilne i potajne deložacije – sve je više ljudi u strahu za vlastitu egzistenciju, ali ne pomišlja da pokrene sebe ili druge u svojoj blizini na borbu protiv takvih nepravdi. Uzdamo se u državu i birokratske sindikate. Izdaja 800 000 potpisa radnika i radnica protiv izmjena Zakona o radu (ZOR), prijedlog Zakona o sindikalnoj reprezentativnosti, sudjelovanje u daljnjim fleksibilizacijama i kresanju radničkih prava, gušenje brojnih radničkih štrajkova i buntova (npr. Kamensko), grčevita obrana Vlade za vrijeme prosvjeda u ožujku 2011., konstantno pogodovanje poslodavcima na štetu radnika, itd. samo su neki od „uspjeha“ naših sindikalnih središnjica. Iz ovoga se jasno vidi gdje leži njihova lojalnost. To se jasno može vidjeti i u njihovim zahtjevima za ovogodišnji prvomajski prosvjed, koji su daleko od toga predstavljaju zahtjev za radikalnom promjenom. Unatoč tome što neke od sindikalnih zahtjeva pojedinačno podržavamo, smatramo da je licemjerno od sindikalnih vođa okrivljivati neoliberalnu politiku dosadašnjih vlada kao glavnog krivca, kad su oni do sada uglavnom podržavali upravo tu istu politiku, sve kako njihove foteljaške pozicije ne bi bile dovedene u pitanje.

Postavlja se pitanje – što onda uopće slaviti na današnji dan? Da živimo na staroj slavi? NE! Dopustili smo da nam ubiju radnički ponos! Radnik je obespravljen i ponižen! A mi šutimo! Zato treba prestati vjerovati da će nam birokratski sindikati i država riješiti probleme! Ako si sami ne omogućimo bolju budućnost, sigurno je da nam je nitko neće pokloniti. No, to možemo samo na principima samoorganiziranja, solidarnosti i uzajamne pomoći. Prvi maj je dan radnika cijeloga svijeta, dan kada je radnik pokazao da ima dostojanstvo i ponos, dan kad i mi moramo pokazati da smo sposobni boriti se za svoja prava!

Stoga vas mi, članovi kolektiva M31, pozivamo da se 1.svibnja pridružite antikapitalističkom bloku i da zajedno pokažemo kako se borba za radnike i radničku klasu ne sastoji u „površnim“ promjenama kapitalističkog sistema, nego u ukidanju tog sistema koji živi kao parazit na leđima radničke klase.

Glavna sindikalna povorka okuplja se na Trgu Francuske Republike od 10:30h, gdje ćemo se i mi skupiti u antikapitalističkom bloku i pridružiti povorci koja kreće prema Trgu bana Jelačića gdje je u 12:00h najavljeni glavni prosvjedni skup.

I za kraj, riječi Augusta Spiesa koji je dao život za radničku borbu i za radnička prava:

„Doći će vrijeme kada će naša tišina biti moćnija od glasova koje ste danas ugušili.”

M31 kolektiv je neformalna grupa koja okuplja pojedince koji podržavaju slobodarska načela organiziranja, a to su načela direktne akcije, samoorganiziranja, solidarnosti i uzujamne pomoći! Iznad svega podržavamo i internacionalni karakter borbe protiv kapitalističkog sistema!

STOGA NAPOMINJEMO: U antikapitalističkom blok nisu dobrodošle nikakve stranke, vladine organizacije, nacionalističke, autoritarne i fašističke gurpacije ili bilo koje grupe koje svojim radom i ciljevima podržavaju truli sustav predstavničke kapitalističke demokracije!

Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve