“1. maj – prošlost i budućnost otpora” (29.4.) i antikapitalistički blok na sindikalnim protestima za prvi maj

M31 Kolektiv Zagreb povodom 1. maja, međunarodnog praznika rada, u ponedjeljak, 29. 4. 2013., u 19:00 sati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (dvorana 4) organizira tribinu 1. maj – prošlost i budućnost otpora, a izjavom “1. maj je dan otpora, a ne dan odmora!” poziva na priključivanje antikapitalističkom bloku (Zagreb, Trg Francuske Republike, srijeda, 1. maj, 10:30h), koji će se, nakon marša zagrebačkom Ilicom, priključiti općem sindikalnom prosvjedu na Trgu bana J. Jelačića.


U nastavku na prošlogodišnju tribinu i protest povodom Međunarodnog dana akcije protiv kapitalizma, M31 KOLEKTIV ZAGREB ove godine ponovno organizira javnu tribinu i poziva na prosvjedne skupove povodom 1. maja, međunarodnog praznika rada. Tribina “1. maj – prošlost i budućnost otpora” održat će se u ponedjeljak, 29. travnja 2013., s početkom u 19:00 sati, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (dvorana 4).

Organiziranjem tribine povodom 1. maja i o 1. maju želimo se, prije svega, usprotiviti krivoj predodžbi 1. maja kao obične “parade pijanstva i kiča”. Međunarodni praznik rada kod nas je u posljednjih nekoliko desetljeća pretvoren u lakrdiju, te se koristio kao puki “ispušni ventil” za “ispuhanu” radničku klasu ili kao deklarativno slavljenje nepostojeće “ravnopravnosti” i proturječnih pojava poput “socijalnog dijaloga” i “socijalnog partnerstva” između radnika i kapitalističke elite, odnosno građana i pseudo-demokratske oligarhije. Stoga ovom tribinom želimo podsjetiti na protestna i borbena ishodišta 1. maja te na rezultate izborene kroz radikalnu radničku borbu, a također želimo ukazati na današnji otpor radnika i drugih socijalnih grupa, te razmotriti buduće perspektive radničkog i općenito emancipacijskog pokreta.


Uvodna izlaganja na tribini “1. maj – prošlost i budućnost otpora” održat će: MARIO IVEKOVIĆ (Novi sindikat) ŽELJKO KLAUS (Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske) IVONA GRGURINOVIĆ (Sindikat “Akademska solidarnost”) SREĆKO HORVAT (Subversive Forum) ANITA L. (MASA – Mreža anarhosindikalista) i aktivisti Federacije za anarhistično organiziranje (FAO) iz Slovenije.

Kako su ove godine, umjesto graha i kobasica u gradskim parkovima, sindikati odlučili organizirati masovniji radnički i građanski prosvjed, ova tribina predstavlja svojevrsno “zagrijavanje”, odnosno poziv za sudjelovanje na prvomajskom sindikalnom prosvjedu “Mijenjajte smjer” (Zagreb, Trg bana J. Jelačića, srijeda, 1. maj, 12:00h) te na prvomajskom antikapitalističkom bloku (Zagreb, Trg Francuske Republike, srijeda, 1. maj, 10:30h), koji će se, nakon marša zagrebačkom Ilicom, priključiti općem sindikalnom prosvjedu na Trgu bana J. Jelačića.

Antikapitalističkim blokom podržavamo otpor radničke klase i građana kapitalističkim izrabljivačima i političkim manipulatorima, ali naglašavamo da slobode, jednakosti, pravednosti i solidarnosti neće biti sve dok ima kapitalizma.

1. maj je dan otpora, a ne dan odmora!


Prvi maj bi trebao, barem simbolično, biti dan kada radnička klasa slavi neke od najborbenijih trenutaka u dugoj povijesti radničke borbe protiv kapitalističkog sistema, kao što bi to trebao biti i dan kada radnici, barem simbolično, iskazuju svoje nezadovoljstvo prema tom istom kapitalističkom sustavu i neprestanom rezanju radničkih prava. Međutim, velika većina pripadnika radničke klase nije ni svjesna radikalnog konteksta u kojem je nastao ovaj praznik.

Na taj dan radnici su izborili jednu od najvećih pobjeda, pobjedu čije se posljedice i rezultati i dan danas osjete i koji su ozbiljno ugroženi pritiskom države u službi kapitala. Može se reći da je to jedno od najvećih postignuća čovječanstva. Naime, 1. svibnja 1886.godine, američki radnici su marširali ulicama tražeći donošenja zakona o osmosatnom radnom vremenu, što je bilo i prihvaćeno u nekim njemačkim tvrtkama koje su uvele osmosatno radno vrijeme po prvi put u povijesti čovječanstva. No, odgovor države je bilo ubijanje šest štrajkaša i premlaćivanje nekoliko desetaka u tvornici McCormick. Dva dana poslije anarhisti su organizirali skup potpore na kojem je nepoznati počinitelj bacio bombu na policajce. Iako nikada nije postojao ni najmanji dokaz protiv njih, sedam anarhista je optuženo, od čega su četvorica obješeni, jedan se ubio, a dvojica su pomilovana. Tako su oni, koji su bili dio radničke klase, platili životom svoju predanost tom humanom cilju, a kojeg mi danas uzimamo zdravo za gotovo.

Današnja situacija, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, daleko je od borbene i revolucionarne. Sve više ljudi na granici siromaštva, blizu 400 000 nezaposlenih, od kojih su mladi velika većina, prisilne i potajne deložacije – sve je više ljudi u strahu za vlastitu egzistenciju, ali ne pomišlja da pokrene sebe ili druge u svojoj blizini na borbu protiv takvih nepravdi. Uzdamo se u državu i birokratske sindikate. Izdaja 800 000 potpisa radnika i radnica protiv izmjena Zakona o radu (ZOR), prijedlog Zakona o sindikalnoj reprezentativnosti, sudjelovanje u daljnjim fleksibilizacijama i kresanju radničkih prava, gušenje brojnih radničkih štrajkova i buntova (npr. Kamensko), grčevita obrana Vlade za vrijeme prosvjeda u ožujku 2011., konstantno pogodovanje poslodavcima na štetu radnika, itd. samo su neki od „uspjeha“ naših sindikalnih središnjica. Iz ovoga se jasno vidi gdje leži njihova lojalnost. To se jasno može vidjeti i u njihovim zahtjevima za ovogodišnji prvomajski prosvjed, koji su daleko od toga predstavljaju zahtjev za radikalnom promjenom. Unatoč tome što neke od sindikalnih zahtjeva pojedinačno podržavamo, smatramo da je licemjerno od sindikalnih vođa okrivljivati neoliberalnu politiku dosadašnjih vlada kao glavnog krivca, kad su oni do sada uglavnom podržavali upravo tu istu politiku, sve kako njihove foteljaške pozicije ne bi bile dovedene u pitanje.

Postavlja se pitanje – što onda uopće slaviti na današnji dan? Da živimo na staroj slavi? NE! Dopustili smo da nam ubiju radnički ponos! Radnik je obespravljen i ponižen! A mi šutimo! Zato treba prestati vjerovati da će nam birokratski sindikati i država riješiti probleme! Ako si sami ne omogućimo bolju budućnost, sigurno je da nam je nitko neće pokloniti. No, to možemo samo na principima samoorganiziranja, solidarnosti i uzajamne pomoći. Prvi maj je dan radnika cijeloga svijeta, dan kada je radnik pokazao da ima dostojanstvo i ponos, dan kad i mi moramo pokazati da smo sposobni boriti se za svoja prava!

Stoga vas mi, članovi kolektiva M31, pozivamo da se 1.svibnja pridružite antikapitalističkom bloku i da zajedno pokažemo kako se borba za radnike i radničku klasu ne sastoji u „površnim“ promjenama kapitalističkog sistema, nego u ukidanju tog sistema koji živi kao parazit na leđima radničke klase.

Glavna sindikalna povorka okuplja se na Trgu Francuske Republike od 10:30h, gdje ćemo se i mi skupiti u antikapitalističkom bloku i pridružiti povorci koja kreće prema Trgu bana Jelačića gdje je u 12:00h najavljeni glavni prosvjedni skup.

I za kraj, riječi Augusta Spiesa koji je dao život za radničku borbu i za radnička prava:

„Doći će vrijeme kada će naša tišina biti moćnija od glasova koje ste danas ugušili.”

M31 kolektiv je neformalna grupa koja okuplja pojedince koji podržavaju slobodarska načela organiziranja, a to su načela direktne akcije, samoorganiziranja, solidarnosti i uzujamne pomoći! Iznad svega podržavamo i internacionalni karakter borbe protiv kapitalističkog sistema!

STOGA NAPOMINJEMO: U antikapitalističkom blok nisu dobrodošle nikakve stranke, vladine organizacije, nacionalističke, autoritarne i fašističke gurpacije ili bilo koje grupe koje svojim radom i ciljevima podržavaju truli sustav predstavničke kapitalističke demokracije!

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve