Snimka predavanja Michael A. Lebowitza: “Bauk i borbe”, 3. 5. 2013.

Pogledajte snimku predavanja koje je Michael A. Lebowitz 3. svibnja održao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u organizaciji Centra za radničke studije. Lebowitz je na općenitoj razini, ali i u odnosu na specifično iskustvo Venezuele govorio o raskoraku između ideje komunizma i njezine realizacije u 20. stoljeću te o potrebi nove vizije – onkraj borbe protiv kršenja predodžbi o poštenju, u smjeru borbi koje pokreće politička ekonomija radničke klase.




BAUK I BORBE

Filozofski fakultet, dvorana D5, Ivana Lučića 3, Zagreb, petak 3.5., 19h

Bauk kruži radničkom klasom Europe (i istočne i zapadne), ali i radničkom klasom razvijenog kapitalizma u cjelini. Taj bauk je bauk komunizma. Za radničku klasu ta strašna sablast predstavlja društvo vrlo ograničenih sloboda, društvo radnika bez moći (kako u poduzećima, tako i u zajednicama), društvo u kojemu se odluke donose na vrhu, od strane partijske avangarde koja se smatra isključivim spremištem svake istine. Naravno, to nije ono što su pod komunizmom mislili Marx i Engels, pa čak ni Lenjin.

No danas, u 21. stoljeću, radnička klasa na spominjanje komunizma ne pomišlja na snove 19., nego na iskustva 20. stoljeća. To sjećanje (i stvarno i prenapuhano) zahvatilo je maštu masa te stoga djeluje kao materijalna sila koju neće biti moguće odagnati mantrom “Komunizam! Komunizam!”, koju danas izvikuju poneki filozofi i drugi mađioničari riječi.

Treba nam nova vizija, novi san. Kao što je Hugo Chavez kazao u Porto Alegreu 2005. godine, “Moramo nanovo izumiti socijalizam.” No otkud će ta vizija doći i na koji bi način trebala istisnuti bauk komunizma 20. stoljeća? Izvjesno je da neće gotova izroniti iz Zeusove glave. Nasuprot tome, polazna točka za razvoj vizije socijalističke alternative mogu biti samo postojeće borbe i otpori radnika protiv nasrtaja kapitala.

Razmotrit ću važnost polaženja od onoga što ljudi smatraju poštenim i kako se bore protiv kršenja tih predodžbi o poštenju. Zatim ću istaknuti važnost da se ide preko te moralne ekonomije radničke klase, i to u smjeru borbi koje pokreće politička ekonomija radničke klase. Viziju u temelju potonje, kao i koncept Socijalizma za 21. stoljeće, razmotrit ću na općenitoj razini, ali i u odnosu na specifično iskustvo Venezuele.

Predavanje je organizirano uz podršku Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe.



Michael A. Lebowitz je profesor emeritus ekonomije na Simon Fraser University u Vancouveru i autor studija The Socialist Alternative, Beyond Capital: Marx’s Political Economy of the Working Class (dobitnik Isaac Deutscher Memorial Prize za 2004.), Build It Now: Socialism for the Twenty-First Century, Following Marx: Method, Critique and Crisis i The Contradictions of Real Socialism: The Conductor and The Conducted. Bio je direktor Programa za transformativnu praksu i ljudski razvoj u Centro Internacional Miranda u Caracasu u Venezueli od 2006. do 2011. (Izvor)

Produkcija: Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME)

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve