Snimka predavanja Michael A. Lebowitza: “Bauk i borbe”, 3. 5. 2013.
Pogledajte snimku predavanja koje je Michael A. Lebowitz 3. svibnja održao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u organizaciji Centra za radničke studije. Lebowitz je na općenitoj razini, ali i u odnosu na specifično iskustvo Venezuele govorio o raskoraku između ideje komunizma i njezine realizacije u 20. stoljeću te o potrebi nove vizije – onkraj borbe protiv kršenja predodžbi o poštenju, u smjeru borbi koje pokreće politička ekonomija radničke klase.
BAUK I BORBE
Filozofski fakultet, dvorana D5, Ivana Lučića 3, Zagreb, petak 3.5., 19h
Bauk kruži radničkom klasom Europe (i istočne i zapadne), ali i radničkom klasom razvijenog kapitalizma u cjelini. Taj bauk je bauk komunizma. Za radničku klasu ta strašna sablast predstavlja društvo vrlo ograničenih sloboda, društvo radnika bez moći (kako u poduzećima, tako i u zajednicama), društvo u kojemu se odluke donose na vrhu, od strane partijske avangarde koja se smatra isključivim spremištem svake istine. Naravno, to nije ono što su pod komunizmom mislili Marx i Engels, pa čak ni Lenjin.
No danas, u 21. stoljeću, radnička klasa na spominjanje komunizma ne pomišlja na snove 19., nego na iskustva 20. stoljeća. To sjećanje (i stvarno i prenapuhano) zahvatilo je maštu masa te stoga djeluje kao materijalna sila koju neće biti moguće odagnati mantrom “Komunizam! Komunizam!”, koju danas izvikuju poneki filozofi i drugi mađioničari riječi.
Treba nam nova vizija, novi san. Kao što je Hugo Chavez kazao u Porto Alegreu 2005. godine, “Moramo nanovo izumiti socijalizam.” No otkud će ta vizija doći i na koji bi način trebala istisnuti bauk komunizma 20. stoljeća? Izvjesno je da neće gotova izroniti iz Zeusove glave. Nasuprot tome, polazna točka za razvoj vizije socijalističke alternative mogu biti samo postojeće borbe i otpori radnika protiv nasrtaja kapitala.
Razmotrit ću važnost polaženja od onoga što ljudi smatraju poštenim i kako se bore protiv kršenja tih predodžbi o poštenju. Zatim ću istaknuti važnost da se ide preko te moralne ekonomije radničke klase, i to u smjeru borbi koje pokreće politička ekonomija radničke klase. Viziju u temelju potonje, kao i koncept Socijalizma za 21. stoljeće, razmotrit ću na općenitoj razini, ali i u odnosu na specifično iskustvo Venezuele.
Predavanje je organizirano uz podršku Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe.
Michael A. Lebowitz je profesor emeritus ekonomije na Simon Fraser University u Vancouveru i autor studija The Socialist Alternative, Beyond Capital: Marx’s Political Economy of the Working Class (dobitnik Isaac Deutscher Memorial Prize za 2004.), Build It Now: Socialism for the Twenty-First Century, Following Marx: Method, Critique and Crisis i The Contradictions of Real Socialism: The Conductor and The Conducted. Bio je direktor Programa za transformativnu praksu i ljudski razvoj u Centro Internacional Miranda u Caracasu u Venezueli od 2006. do 2011. (Izvor)
Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]
25. rujna 2025.Što je to Antifa i tko je se treba bojati?
Autor analizira kako američka desnica, predvođena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvarajući kontrakulturno, decentralizirano antifašističko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propitujući historiju antifašističkih mobiliziranja − od samoobrambenih njemačkih i talijanskih uličnih grupa, preko šezdesetosmaških i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifašizma u kontrakulturu, do antifašističke supkulture u panku − autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao „crveno strašilo‟. Lijepljenje oznake „teroristički‟ samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideološke borbe za značenje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za značenje samog antifašizma, otkrivajući da je strah od Antife zapravo strah od same ideje političkog otpora – od mogućnosti kolektivnog djelovanja izvan državnih i institucionalnih okvira.
17. rujna 2025.Znanje nije i ne treba biti roba
Izjava za medije i javnost povodom blokade sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 17. rujna 2025.
1. rujna 2025.Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?
U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
25. srpnja 2025.O društvenom i klimatskom denijalizmu
Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
19. srpnja 2025.Združeno priopćenje povodom hitne obavijesti o protuzakonitom gubitku prava studiranja
Studentski zbor Filozofskog fakulteta ukazuje medijima i javnosti na zabrinjavajuću situaciju slučajeva neopravdanog i protupropisnog gubitka prava studiranja nakon stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji se nisu riješili niti na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. srpnja 2025.
Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]
20. lipnja 2025.Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacija
Imperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.