Izjava Sindikata “Akademska solidarnost” povodom donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, 15.7.2013.

Prihvaćanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za hrvatska sveučilišta i znanstvene institute počinje novo razdoblje. Sad kad je tragikomedija napokon završena, podsjećamo još jednom zainteresiranu akademsku i širu javnost na njezinu izvedbu, smjer, vrijednosti i posljedice.


Pritom želimo biti posve jasni: partitokratske strukture – bilo HDZ-a u mandatu ministra Radovana Fuchsa ili SDP-a u mandatu ministra Željka Jovanovića – iako prije dvije godine i danas u formalno suprotstavljenim ulogama vlasti i opozicije, gledaju sustav znanosti i visokog obrazovanja na potpuno jednak način. Međutim, dok je Fuchs u svoju “reformu” krenuo frontalno i otvoreno (na čemu bi mu, nakon svježih iskustava, možda trebalo čestitati) i iz nje se povukao hametice poražen, Jovanović i njegovi činovnici “reformu” su doslovno podvalili nezainteresiranoj i otupjeloj javnosti.
Načelni konsenzus o principu “najprije strategija znanosti i visokog obrazovanja, a zatim legislativa”, i to uz široku i demokratsku javnu raspravu, uspostavljen 2011. odbacivanjem prijedloga “Fuchsovih zakona”, nije ni dobio priliku, nego su u MZOS-u, nakon razorne kritike njihovih prvih i ishitrenih poteza na početku mandata, odlučili disciplinirati akademsku zajednicu i provesti zamišljeno bez obzira i po svaku cijenu, koristeći obilno medijsku pomoć Jutarnjeg lista u funkciji resornog biltena.
Svi “uspjesi” MZOS-ove politike posljedica su iznuđenih pregovora, prisile i ucjene. Ministar i njegovi trabanti ponudili su akademskoj javnosti mrvice u obliku rasprave o Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, što je zapravo problem bitno manje specifične težine u odnosu na zakonske izmjene i dalekosežnu promjenu sustava financiranja tzv. pilot-projektom programskih ugovora. Dok su Jovanovićevi oponenti opravdano prosvjedovali zbog ponuđenih kriterija izbora te prokazivali institucionalne i izvaninstitucionalne centre moći, glatko su prolazile i naposljetku prošle zakonske izmjene, kao i novi model financiranja sveučilišta i znanstvenih instituta.
Ponavljamo i ovom prilikom: visokoškolskom i znanstvenom sustavu prijeko je potrebna temeljita reforma, kao što mu je nužan i nov legislativni okvir. O tome smo nešto rekli još početkom 2012. u Deklaraciji o znanosti i visokom obrazovanju koja je temeljito ignorirana u “reformskim” procesima. Smjer što su ga izabrali Vlada RH, nadležno Ministarstvo, s njim povezane interesne grupe i raznorazni karijerni klimavci (a posredno i uglavnom inertna akademska zajednica), vodi isključivo i jedino dokidanju visokog obrazovanja i znanosti kao javnih dobara usmjerenih na dobrobit zajednice, kao i nestanku javno financiranog visokoškolskog obrazovanja. Produbljenje društvenih razlika, povećanje neravnopravnosti i jačanje svih oblika socijalne zakinutosti bit će ubrzo najuočljivije posljedice Jovanovićeve “reforme”.
Kad za koju godinu ostanu tek pomodni programi novopokrenutih studija usklađenih s “potrebama tržišta” i preskupa privatna učilišta, kad se ostaci javnog visokog školstva u borbi za goli život do kraja komercijaliziraju, kad studenti postanu samo platiše, a njihovi roditelji nakon poreza kojim proračunski financiraju sustav znanosti i visokog obrazovanja budu bez iznimke posezali još jednom u novčanik da im plate studij ili otplate studentski kredit, tek ćemo tada biti do kraja svjesni dubine ovako podvaljene “reforme” i misionarske veličine njezinih aktera i zagovornika.
Sindikat znanosti i visokog obrazovanja “Akademska solidarnost”

www.akadsolid.com

091 331 6881

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve