Izjava Sindikata “Akademska solidarnost” povodom donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, 15.7.2013.

Prihvaćanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za hrvatska sveučilišta i znanstvene institute počinje novo razdoblje. Sad kad je tragikomedija napokon završena, podsjećamo još jednom zainteresiranu akademsku i širu javnost na njezinu izvedbu, smjer, vrijednosti i posljedice.

Pritom želimo biti posve jasni: partitokratske strukture – bilo HDZ-a u mandatu ministra Radovana Fuchsa ili SDP-a u mandatu ministra Željka Jovanovića – iako prije dvije godine i danas u formalno suprotstavljenim ulogama vlasti i opozicije, gledaju sustav znanosti i visokog obrazovanja na potpuno jednak način. Međutim, dok je Fuchs u svoju “reformu” krenuo frontalno i otvoreno (na čemu bi mu, nakon svježih iskustava, možda trebalo čestitati) i iz nje se povukao hametice poražen, Jovanović i njegovi činovnici “reformu” su doslovno podvalili nezainteresiranoj i otupjeloj javnosti.

Načelni konsenzus o principu “najprije strategija znanosti i visokog obrazovanja, a zatim legislativa”, i to uz široku i demokratsku javnu raspravu, uspostavljen 2011. odbacivanjem prijedloga “Fuchsovih zakona”, nije ni dobio priliku, nego su u MZOS-u, nakon razorne kritike njihovih prvih i ishitrenih poteza na početku mandata, odlučili disciplinirati akademsku zajednicu i provesti zamišljeno bez obzira i po svaku cijenu, koristeći obilno medijsku pomoć Jutarnjeg lista u funkciji resornog biltena.

Svi “uspjesi” MZOS-ove politike posljedica su iznuđenih pregovora, prisile i ucjene. Ministar i njegovi trabanti ponudili su akademskoj javnosti mrvice u obliku rasprave o Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, što je zapravo problem bitno manje specifične težine u odnosu na zakonske izmjene i dalekosežnu promjenu sustava financiranja tzv. pilot-projektom programskih ugovora. Dok su Jovanovićevi oponenti opravdano prosvjedovali zbog ponuđenih kriterija izbora te prokazivali institucionalne i izvaninstitucionalne centre moći, glatko su prolazile i naposljetku prošle zakonske izmjene, kao i novi model financiranja sveučilišta i znanstvenih instituta.

Ponavljamo i ovom prilikom: visokoškolskom i znanstvenom sustavu prijeko je potrebna temeljita reforma, kao što mu je nužan i nov legislativni okvir. O tome smo nešto rekli još početkom 2012. u Deklaraciji o znanosti i visokom obrazovanju koja je temeljito ignorirana u “reformskim” procesima. Smjer što su ga izabrali Vlada RH, nadležno Ministarstvo, s njim povezane interesne grupe i raznorazni karijerni klimavci (a posredno i uglavnom inertna akademska zajednica), vodi isključivo i jedino dokidanju visokog obrazovanja i znanosti kao javnih dobara usmjerenih na dobrobit zajednice, kao i nestanku javno financiranog visokoškolskog obrazovanja. Produbljenje društvenih razlika, povećanje neravnopravnosti i jačanje svih oblika socijalne zakinutosti bit će ubrzo najuočljivije posljedice Jovanovićeve “reforme”.

Kad za koju godinu ostanu tek pomodni programi novopokrenutih studija usklađenih s “potrebama tržišta” i preskupa privatna učilišta, kad se ostaci javnog visokog školstva u borbi za goli život do kraja komercijaliziraju, kad studenti postanu samo platiše, a njihovi roditelji nakon poreza kojim proračunski financiraju sustav znanosti i visokog obrazovanja budu bez iznimke posezali još jednom u novčanik da im plate studij ili otplate studentski kredit, tek ćemo tada biti do kraja svjesni dubine ovako podvaljene “reforme” i misionarske veličine njezinih aktera i zagovornika.

Sindikat znanosti i visokog obrazovanja “Akademska solidarnost”
www.akadsolid.com
091 331 6881

Vezani članci

  • 27. svibnja 2019. Država je poput ljepenke sastavljena struktura Na okruglom stolu s ciljem strateškog pozicioniranja rasprave o naprednim politikama i alternativnom društvenom razvoju u Sloveniji i šire, Močnik je u izlaganju ukazao na ograničenja koja stoje pred parlamentarnom strankom u pokušaju vođenja lijeve politike, kako u odnosu na državu, tako i s obzirom na europske institucije, odnosno aparate pojedinih frakcija globalnog kapitala.
  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve