Tribina

Snimka tribine: “1. maj – prošlost i budućnost otpora”, 29. travnja 2013.

Pogledajte snimku tribine “1. maj – prošlost i budućnost otpora” (29.4., FFZG) u organizaciji kolektiva M31 Zagreb. Nakon moderatorskog uvoda Hrvoja Jurića, o povijesti Prvog maja izlagala je Anita L. (MASA); Mario Iveković (Novi sindikat) i Davor Rakić (EKN) pružili su perspektivu borbenih sindikata; Ivona Grgurinović (Akademska solidarnost) govorila je o izostanku solidarnosti u akademskom polju; Srećko Horvat (Subversive forum) osvrnuo se na realpolitičku situaciju, dok su aktivisti FAO-a iz Slovenije izložili svoje viđenje “sveslovenskog ustanka”, nakon čega je uslijedila živahna rasprava.

Uvod

Pojedinačna izlaganja



Rasprava

Playlista cijele tribine


U nastavku na prošlogodišnju tribinu i protest povodom Međunarodnog dana akcije protiv kapitalizma, M31 KOLEKTIV ZAGREB ove godine ponovno organizira javnu tribinu i poziva na prosvjedne skupove povodom 1. maja, međunarodnog praznika rada. Tribina “1. maj — prošlost i budućnost otpora” održat će se u ponedjeljak, 29. travnja 2013., s početkom u 19:00 sati, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (dvorana 4).

Organiziranjem tribine povodom 1. maja i o 1. maju želimo se, prije svega, usprotiviti krivoj predodžbi 1. maja kao obične “parade pijanstva i kiča”. Međunarodni praznik rada kod nas je u posljednjih nekoliko desetljeća pretvoren u lakrdiju, te se koristio kao puki “ispušni ventil” za “ispuhanu” radničku klasu ili kao deklarativno slavljenje nepostojeće “ravnopravnosti” i proturječnih pojava poput “socijalnog dijaloga” i “socijalnog partnerstva” između radnika i kapitalističke elite, odnosno građana i pseudo-demokratske oligarhije. Stoga ovom tribinom želimo podsjetiti na protestna i borbena ishodišta 1. maja te na rezultate izborene kroz radikalnu radničku borbu, a također želimo ukazati na današnji otpor radnika i drugih socijalnih grupa, te razmotriti buduće perspektive radničkog i općenito emancipacijskog pokreta.

Uvodna izlaganja na tribini “1. maj – prošlost i budućnost otpora” održat će: MARIO IVEKOVIĆ (Novi sindikat) ŽELJKO KLAUS (Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske) IVONA GRGURINOVIĆ (Sindikat “Akademska solidarnost”) SREĆKO HORVAT (Subversive Forum) ANITA L. (MASA — Mreža anarhosindikalista) i aktivisti Federacije za anarhistično organiziranje (FAO) iz Slovenije.

Kako su ove godine, umjesto graha i kobasica u gradskim parkovima, sindikati odlučili organizirati masovniji radnički i građanski prosvjed, ova tribina predstavlja svojevrsno “zagrijavanje”, odnosno poziv za sudjelovanje na prvomajskom sindikalnom prosvjedu “Mijenjajte smjer” (Zagreb, Trg bana J. Jelačića, srijeda, 1. maj, 12:00h) te na prvomajskom antikapitalističkom bloku (Zagreb, Trg Francuske Republike, srijeda, 1. maj, 10:30h), koji će se, nakon marša zagrebačkom Ilicom, priključiti općem sindikalnom prosvjedu na Trgu bana J. Jelačića.

Antikapitalističkim blokom podržavamo otpor radničke klase i građana kapitalističkim izrabljivačima i političkim manipulatorima, ali naglašavamo da slobode, jednakosti, pravednosti i solidarnosti neće biti sve dok ima kapitalizma.

Produkcija: Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME)
20. srpnja 2013.
Tagovi:
, , , , , , , , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka