Snimke izlaganjâ: Tomislav Medak i Danijela Dolenec, 18.10.2013.

Pogledajte snimke izlaganjâ Tomislava Medaka i Danijele Dolenec s konferencije CRS-a “Dileme ljevice: poteškoće, strategije, perspektive”. Medak se u svom izlaganju osvrnuo na strukturna ograničenja civilnog društva pri pokušajima bavljenja političkim radom na ljevici, dok je Dolenec govorila o potencijalu zajedničkih dobara kao principu socijalističkog guvernmentaliteta, kontrastirajući rad Elinor Ostrom i Branka Horvata.



Tomislav Medak:

Civilno društvo i politički rad – nekoliko osvrta na strukturna ograničenja
Izlaganje će razmotriti neka od ograničenja i napetosti pokušaja bavljenja političkim radom na ljevici s pozicije civilnog društva. Premda smo samoorganiziranju i autonomiji često skloni pripisati inherentnu vrijednost u okolnostima političke represije, društvene isključenosti i šovinizma te taktičku važnost u okolnostima u kojima je društvene institucije i dijelove političkog sustava nemoguće promijeniti, kapacitet civilnog društva da se bavi političkim radom nailazi na strukturna ograničenja na tri razine. Prvo ograničenje očito ima veze sa sistemskom “podjelom rada” u liberalnim demokracijama na tri sektora, gdje je uspostava civilnog društva diktirana izvana, regulacijom i potporom od strane države i ekonomske moći biznisa. Što god civilno društvo može postići događa se s dopuštenjem države i/ili kapitala. Nadalje, ono ne transformira društvenu dinamiku, već prije amortizira njezine proturječnosti. Međutim, u ovom izlaganju ne namjeravam zaći dublje u kritiku ove tripartitne podjele.Podrazumijeva se da za mnoge na ljevici rad u civilnom društvu predstavlja objektivnu okolnost unutar koje mogu stvoriti resurse potrebne za podupiranje njihovog političkog djelovanja.

Umjesto toga želim se fokusirati na druge dvije skupine ograničenja koje su s jedne strane povezane s oblikom organizacije, a s druge s operativnom dinamikom organizacija civilnog društva. Samoorganiziranje omogućuje mnogo manevarskog prostora, jer je pojedinac odgovoran prije svega svojim drugovima i zajedničkim ciljevima. Tu postoji nekoliko ograničenja koja zadaje institucionalni aranžman i nekoliko interesa koje treba ispregovarati, no zajedničko djelovanje može se odvijati brzo, bez kompliciranih procesa odlučivanja i balansiranja različitih strana. No ova taktička lakoća ima svoju cijenu. Slaba institucionalna integracija i nepostojeća masovna baza znače i slab utjecaj i nedostatak kontinuirane društvene snage koja bi poduprla politički rad. Čak i u situacijama uspješne mobilizacije i savezništva sa širim društvenim snagama, veze su nestalne i teško se mogu održati na duge staze, jer se interesi aktera strukturno razlikuju. Otuda i napetosti između sindikata i organizacija civilnog društva s kojima smo svi upoznati. Naposljetku, operativna ograničenja održavanja organizacije, njezini resursi i nužnost da članovi zarade za život također mogu imati ograničavajući učinak.

Projekti s aktivnostima financiranim putem fondacija moraju se provoditi, organizacijska birokratizacija prijeti, značajne aktivnosti moraju se uklopiti u jednogodišnje projektne cikluse diktirane mogućnostima financiranja, moraju biti standardizirane prema zahtjevima financijera i, naposljetku, zamjenjive s bilo kojom drugom sličnom aktivnošću. U izlaganju će se raspravljati o ovim problemima i načinima da ih se premosti, na primjeru rada MaMe i Prava na grad tijekom posljednjih desetak godina.


Tomislav Medak koordinira teorijski i izdavački program Multimedijalnog instituta/MAMA (Zagreb, Hrvatska). Zagovornik je slobodnog softvera i slobodne kulture. Trenutno je njegov fokus usmjeren na pitanja vezana uz krizni kapitalizam, zajednička dobra i socijalnu pravdu. Paralelno radi sa svojim zagrebačkim kazališnim kolektivom BADco.




Danijela Dolenec:

Zajednička dobra kao princip socijalističkog guvernmentaliteta
U izlaganju ću analizirati potencijal zajedničkih dobara kao ujedinjujećeg koncepta za mnoge tekuće borbe na ljevici koje se suprotstavljaju postojećem političkom i ekonomskom sistemu. To se čini pogotovo značajnim za Balkan kao europskoj periferiji u kojoj je nedvojbeno akumulacija kroz izvlaštenje bila pokretna sila širenja kapitalističkih odnosa. Politike štednje i novi val privatizacije ugrožavaju javno upravljanje prirodnim resursima poput vode i zemlje kao i javno upravljanje servisima poput obrazovanja, zdravstva ili medija. Koncept zajedničkih dobara u mainstream društvene znanosti uvela je Elinor Ostrom osporavajući zloglasnu Hardinovu tragediju zajedničkih dobara. Nasljeđe Elinor Ostrom iziskuje kritičku ocjenu: s jedne strane, njezinoj teoriji zajedničkih dobara nedostaje krucijalno inzistiranje na ispitivanju kapitalizma kao mjesta eksploatacije i dominacije; s druge strane njezin rad ipak nudi važne uvide. Odbijajući koncepciju zajedničkih dobara kao ”trećeg puta” (Mattei, 2012.) i znajući da nije unaprijed zadano vodi li borba za zajednička dobra kooptaciji ili emancipaciji (De Angelis, 2012.), predložit ću njene upravljačke modele kao obećavajuću ulaznu točku za razmišljanje o principima na kojima bi se mogli temeljiti socijalistička država i ekonomija.

Danijela Dolenec je kritička istraživačica i aktivistica, koordinatorica ekosocijalističkog kolektiva iz Zagreba, Grupe 22. Piše o demokratizaciji, političkoj ekonomiji i zajedničkim dobrima te predaje komparativnu politiku i metodologiju društvenih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.


Produkcija: Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME)

Vezani članci

  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe u Trstu u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 24. kolovoza 2018. Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu) Donosimo novi prilog raspravi o jeziku, potaknutoj Deklaracijom o zajedničkom jeziku. Lingvistkinja Snježana Kordić odgovara filozofu i publicistu Borisu Budenu na njegov posljednji tekst „Šamar, letva, kamen, znanost, jezik / Odgovor Snježani Kordić“. Odgovor prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 8. kolovoza 2018. Šamar, letva, kamen, znanost, jezik
    Odgovor Snježani Kordić
    Donosimo nastavak polemike o Deklaraciji o zajedničkom jeziku [*]. O „znanstvenosti“ polazišta Deklaracije i (ne)političnosti njezine temeljne pozicije, pročitajte u odgovoru Borisa Budena na reagiranje Snježane Kordić na tekst u kojem autor spor oko jezika pozicionira unutar konkretnih političkih, historijskih i ideoloških procesa, a izvan konteksta tzv. znanstvenog polja.
  • 9. srpnja 2018. Prema kraju socijaliziranog zdravstva Prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je krajem lipnja Vlada uputila u saborsku proceduru, potiče se daljnji proces komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstvenog sustava, započet početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitajte razgovor s Anom Vračar, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, o važnosti demokratizacije upravljanja zdravstvenim sustavom i urušavanju modela socijalne medicine, te posljedicama koje uvođenje koncesija u sustav primarne zdravstvene zaštite, pogoršanje radnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i promišljanje istog izvan šireg socioekonomskog konteksta ima na stabilnost i kvalitetu javne zdravstvene zaštite.
  • 10. lipnja 2018. Prilog izučavanju klasa u Hrvatskoj Akademska prevlast ahistorijskih socioloških analiza političko-ekonomskih procesa, te njima suprotstavljeno pozivanje na historijsko-materijalistički, strukturalistički model klasne analize, iziskuju rekonceptualizaciju pojma klase kao dinamizirane društvene kategorije. O procesu formiranja buržoaskih frakcija te povezanom derogiranju društvenog vlasništva tijekom različitih faza tzv. tranzicije postsocijalističke Hrvatske, odnosno restauracije kapitalizma na prostoru SFRJ, piše Srećko Pulig.
  • 11. svibnja 2018. Nevidljiva ruka Facebooka Informacije o milijunima korisnika/ca koje se trenutno nalaze u posjedu Facebooka ne služe samo za izvlačenje profita uz pomoć sadržaja koji bi trebao biti u funkciji javnog interesa, već i otvaraju prostor za nedemokratske političke procese. O nedavnim događanjima vezanima uz poslovanje firme Cambridge Analytica, koja je podatke prikupljene putem Facebooka pretvorila u alat za mikrosegmentirano političko oglašavanje, piše Boris Postnikov, ukazujući na problematičnost ahistorijskih analiza socioekonomskih tema i nedostatnost prijedloga koji ne idu dalje od strože zakonske regulacije internetskih monopola.
  • 6. svibnja 2018. Odjeci Oktobra Diskusije o povijesnoj i političkoj važnosti Oktobra, koje su se prošle godine povodom obilježavanja stogodišnjice Velike sovjetske revolucije pojavile unutar znanstvenog i neakademskog polja, vidljivim su učinile ne samo metodološke probleme historiografije, nego i kontingentnost promišljanja važnih povijesnih događaja u širim javnim raspravama. Povjesničar Krešimir Zovak u tekstu se osvrće na problematičnost upotrebe dekontekstualizacije i komparacije kao alata u analizi povijesnih procesa te političke instrumentalizacije na taj način dobivenih rezultata.
  • 1. svibnja 2018. Podrijetlo Prvog maja Odluka o internacionalnom protestnom obilježavanju Prvog maja donesena je na osnivačkom kongresu Druge internacionale 1889. godine u trenutku jačanja reformističkih tendencija unutar socijaldemokratskog pokreta. Donosimo prijevod teksta iz 1894. godine u kojem Rosa Luxemburg, marksistička revolucionarka i teoretičarka političke ekonomije govori o podrijetlu međunarodnog praznika rada, borbi proletarijata za osmosatni radni dan i njegovoj ulozi u kontekstu šire klasne borbe.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve