Još glasova PROTIV: Ženska fronta za radna i socijalna prava, Crvena akcija i USF

Nastavljamo prenositi izjave sestrinskih nam organizacija povodom homofobnog referenduma kojima se fiksira struktura heteronormativne nuklearne obitelji. Koristimo i ovu priliku da još jednom upozorimo da je riječ o političkom projektu desne klerikalne reakcionarne elite koja manipulira i demokratskom procedurom i političkom situacijom te na kraju i samim građanima tj. njihovim glasovima. Zato izađite sutra na “refač” i zaokružite PROTIV ovog cirkusa od demokracije jer neizlaskom zapravo glasate za ovaj opasan obiteljski projekt

Ženska fronta za radnička i socijalna prava: Ne dajte da vas zavedu: glasajte protiv, zaštitite svoja prava!
Na prvi pogled čini se da trenutno u Hrvatskoj ne postoji tema oko koje možemo postići konsenzus: je li prvi narodni referendum uistnu narodni kada je do njega došlo vještim manipulacijama i dezinformacijama pa sukladno tome bacamo li 48 milijuna kuna u vjetar ili poštujemo volju građanki i građana, što znači jednakost pred zakonom i je li okosnica braka mogućnost reprodukcije te tko određuje što jest prirodna obitelj, a što nije.

Ipak, kada malo dublje zakopamo, unatoč činjenici što su neke paralelne mijene u društvu koje utječu na prava građana i građanki svih spolnih orijentacija prošle gotovo neopaženo u medijskom i javnom prostoru, ono oko čega, čini se, možemo postići konsenzus (jer brojke sa zavoda za zapošljavanje ne lažu) jest da je obitelj u Hrvatskoj uistinu ugrožena. Pitanje je samo tko je ugrožava?

Povijesna, ali i recentna zbivanja u drugim europskim državama nedvosmisleno ukazuju na tendenciju da u jeku ekonomske krize u političkoj areni zabljesnu dotad uglavnom marginalne radikalne, desne i konzervativne grupacije koje populističkom retorikom te okrivljavanjem manjinskih društvenih skupina za različite socijalne i sistemske probleme iznimno uspješno prikupljaju političke bodove. Stoga se ne treba iščuđavati što je i (već zakonom regulirano) pitanje tko smije sklopiti brak i gdje se to može upisati postalo daleko važnije od, primjerice, pitanja financiranja autonomnih skloništa za žene koje su preživjele partnersko nasilje, uvjeta rada na određeno, preraspodjele radnog vremena ili dobi odlaska u mirovinu.

Često se ponavlja kako na predstojećem referendumu trebamo glasati protiv jer će se možda već na sljedećemu odlučivati o našim pravima. Iako je to nažalost istina, i možemo očekivati da će se uskoro, primjerice, u pitanje dovesti i ženska reproduktivna prava, ono što treba biti jasno jest tvrdnja da nedopuštanjem uživanja jednakih prava različitim manjinskim skupinama, osim što ih direktno diskriminiramo, dokidamo i mogućnost solidarizacije i usredotočivanja na mnoga goruća pitanja te zajedničke borbe protiv štetnih tendencija, zakonskih regulativa i politika koje uistinu ugrožavaju sve naše obitelji.

U trenutku kada se bez stvarne javne rasprave usvaja dvadesetak radnih i socijalnih zakona kojima se posredno i neposredno ugrožava položaj obitelji, prisiljeni smo trošiti zajedničku energiju, resurse i vrijeme na diskriminatorni referendum kojim će se zacementirati pravo većine nauštrb jedne manjinske skupine.

Izađimo sutra na referendum i glasajmo protiv diskriminacije, protiv neravnopravnosti i homofobije kako bismo prekosutra mogli zajedno raditi na očuvanju osnovnih socijalnih prava.


Solidarno,

udruge okupljene unutar Ženske fronte za radna i socijalna prava (Autonomna ženska kuća Zagreb, Babe, BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Centar za ženske studije, Centar za zene zrtve rata – ROSA, CESI, Inicijativa za rad spremne, Kontra, Roda, Sindikat umirovljenika Hrvatske, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, Zelena akcija, Ženska mreža Hrvatske) i Ženska sekcija SSSH

Crvena akcija: Protiv diktature kapitala
U nedjelju 1. prosinca održava se referendum kojem je cilj ustavom zajamčiti kako će u Hrvatskoj istospolni brakovi ostati zavijek zabranjeni. Posljednjih tjedana, ovo pitanje postalo je glavna točka svih javnih polemika: referendum je dio šire kampanje u koju je mobilizirana i impozantna infrastruktura opozicijske interesne grupacije, od Crkve i paracrkvenih “vjerskih grupa” koje se odavno ne bave kršćanstvom, preko crnih fondova nakupljenih u desetljećima vladanja i izvlačenih izravno iz proračuna ili iz državnih tvrtki kao neka vrsta ilegalnog poreza, do braniteljskih udruga koje se već odavno ne bave vrlo realnim problemima ratnih veterana, nego postaju poluge za političke karijere ambicioznih pijuna u službi jedne od interesnih grupacija koje se predstavljaju kao političke stranke.

Unatoč tome što je službeni cilj osiguravanje isključivo raznospolnih brakova, očito je kako ovaj referendum ima puno dalekosežnije posljedice. Pobjeda takozvanih vjerskih udruga na njemu značit će politički poraz aktualne liberalne vlade što je razlog za snažno sudjelovanje njihovih protivnika u kampanji. Iako se ovdje tobože radi o “svjetonazorskom” pitanju, pravi razlog za cirkus kojim nas svakodnevno siluju zapravo je borba za vlast. Katastrofalna socijalna situacija koja se pogoršava svakom novom vladom, koje bez obzira na navodnu “svjetonazorsku” orijentaciju provode istu destruktivnu politiku mjera štednje, neprestano stvara masovno nezadovoljstvo. Međutim, opozicija koja se želi domoći pozicije u kojoj raspolaže državnim proračunom i proračunima tvrtki u državnom vlasništvu, zna da ne može iskoristiti socijalni bijes niti kritizirati mjere štednje, jer je njezina vlastita politika u tom smislu identična politici vladajućih. Jedino što preostaje je trovanje javnosti takozvanim vrijednosnim odabirima, kao što su pitanje braka ili prava manjina.

Međutim, tobože oštro suprotstavljeni protivnici na vlasti i opoziciji nisu par blizanaca samo prema svojim socijalnim i ekonomskim politikama, nego i po svojim “svjetonazorima” kao što dobro pokazuje i samo referendumsko pitanje. Referendumom se želi zabraniti nešto što je već zabranjeno. Vladajuća stranka nikada nije ni željela legalizirati istospolne brakove, kao što je puno puta otvoreno i govorila. Ako referendum prođe ili ako ne prođe, gej brakova jednako neće biti, niti bi ih ikada bilo pod vladavinom ovih stranaka-blizanaca. Jedina prava posljedica cijele kampanje je ovaj kaos sumanute mržnje koji moramo trpjeti i u kojem se pokušavaju skupiti jedan ili dva postotka više na izborima time što nas se umjetno dijeli na dva “svjetonazorska” tabora između kojih ne ostaje mjesta za razmišljanje o stvarima koje nam stvarno mijenjaju živote, kao što su mjere štednje.

Kada se jedna frakcija proturadničkih neoliberala (HDZ) pokušava predstaviti kao “konzervativna”, “kršćanska” ili “domoljubna”, druga (SDP) iskorištava situaciju da se predstavi kao “progresivna” ili “demokratska”. Prvi navodno rješavaju probleme nedostatka morala i vjere tako što zakonski propisuju ponašanje. Čudna je to duhovnost kojoj trebaju ustavne zabrane da bi se živjela. Drugi glasno galame oko zaštite ljudskih prava dok istodobno zabranjuju štrajkove i revanšizmom protiv onih koji traže svoja radna prava vraćaju Hrvatsku na početak prošlog stoljeća, prije nego su izborena osnovna socijalna prava. Toliko o fašizmu, nazadnjaštvu i ljudskim pravima. Osim toga, koristeći liberalni strah od masa i demokracije, zbog svojih političkih promašaja pokušavaju zabraniti referendume. Što se njih tiče, problem nije u katastrofalnim politikama koje provode oni i njihovi “konzervativni” kompanjoni, nego je problem u divljem narodu koji treba čvršće kontrolirati, da bi vlada bila bolji čuvar ljudskih prava i korporativnih profita.

Ako ovaj referendum uspije, to će biti prije svega zbog sasvim opravdanog bijesa protiv vlade i svih antisocijalnih i antidemokratskih politika koje one utjelovljuje. Ali istodobno, ustavno jamstvo isključivo raznospolnih brakova samo će zapravo zajamčiti nastavak tih istih politika. Ono će značiti trajno cementiranje društvenih sukoba na lažna svjetonazorska umjesto na socijalna pitanja i daljnji nastavak i proširivanje represivnih politika kontrole nad našim životima. Pokušaj jedne frakcije diktature kapitala da nam kontrolira bračni život dio je iste politike koju provode i ovi na vlasti kada nam pokušavaju zabraniti da osporimo mjere štednje. Zato sve koji izlaze na referendum pozivamo da glasaju PROTIV, ne zato da bi se svrstali uz jednu od stranaka antidemokratske oligarhije, nego zato da bi sutra taj izbor nastavili i borbom za prava radnika u zdravstvu, na zračnim lukama i na svim drugim mjestima gdje trpe brutalnu represiju.

Udruženje studenata filozofije: Izjava povodom referenduma 1. prosinca

Kao studentska udruga čiji je cilj i svrha aktivno participirati u poboljšanju društvenog statusa i studentskog života uopće, Udruženje studenata filozofije dužno je osvrnuti se na predstojeći referendum i inicijativu koja mu je prethodila ukazivanjem na nazadovanje koje se čini u pogledu ostvarivanja slobodnog, demokratskog, pluralnog, tolerantnog te socijalno osviještenog društva i države.

Nikada dosad u međunarodnoj politici tema ljudskih prava nije bila opsežnija te je današnje vrijeme ono u kojem su ljudska prava našla svoj izraz i mjesto u međunarodnim deklaracijama, propisima te u ustavima pojedinih država. Potreba da se u Ustavu Republike Hrvatske strogo definira pojam braka kao životne zajednice muškarca i žene, i to isključivo njih, proizlazi iz preventivnog djelovanja inicijative „U ime obitelji“. Razlog takvom djelovanju je taj što, premda u Hrvatskoj nije postojala druga manifestacija bračne zajednice izuzev one muškarca i žene, postoji mogućnost da se zakonski regulira drugačije i pritom omogući istospolnim zajednicama ostvarivanje prava na brak. Pojam braka i obitelji uzurpiran je od strane te iste inicijative kao sredstvo legitimiranja vlastitih političkih ciljeva. Primarna namjera nije isključivo borba za tradicionalne vrijednosti, već oduzimanje prava drugima na temelju različitosti njihovih karakteristika. U ovom se slučaju radi o istospolnim zajednicama, no tko ili što sprječava da referendum postane poligonom za oduzimanje prava ljudima koji svoje mjesto ionako teško pronalaze u današnjoj društvenoj stvarnosti?

Odgovorom „protiv“ i podrškom LGBT udrugama te inicijativama želimo istaknuti vlastiti angažman protiv retrogradnih ideja koje su u zadnje vrijeme preplavile javni prostor namećući se kao tipični simptom društva koje je u dubokoj ekonomskoj, a tako i moralnoj krizi. Opća konfuzija, nezadovoljstvo i beznađe plodno su tlo za traženje lažnih krivaca koji su često upravo skupine koje su u manjini, bilo po nacionalnoj, vjerskoj ili, kao u ovom slučaju, po liniji seksualne orijentacije. U takvim uvjetima raznorazne opskurne desničarske marginalne udruge počinju jačati. One zapravo time štite postojeći poredak i vlast jer usmjeravaju napad na one skupine koje nemaju veze s trenutnim ekonomsko-političko-društvenim stanjem. Na djelu je agenda kojoj je cilj staviti pod tepih krucijalne društvene probleme preusmjeravanjem pažnje čime i crpe svoj politički kapital razbijajući klasnu solidarnost. Desne klerikalističke udruge i inicijative igraju na emocije još uvijek tradicionalnog hrvatskog stanovništva, u velikoj mjeri osjetljivoga na pojam obitelji i braka. Utjecaj i pružanje potpore od strane Crkve također se nikako ne smije zanemariti.

Borba protiv bilo kojega oblika diskriminacije homoseksualnih osoba samo je jedna od prolaznih historijskih borbi na koje će se jednoga dana gledati kao što se danas gleda na borbe za prava ženâ i crnaca. Izuzetno smo ponosni što možemo biti dionici u jednoj takvoj borbi te što uspijevamo istu povezati s cjelinom društvenih problema, a ne odvajati je kao poseban problem kao što to nastoji većina mainstream medija. Podržavajući LGBT udruge i izjašnjavajući se protiv ignorancije i fašizma na referendumu sačinjavamo jedan mali, ali značajni segment borbe za bolji svijet lišen predrasudâ za koji čvrsto vjerujemo da je moguć, ali samo pod cijenu angažmana nas samih ma koliko nas malo trenutno bilo!

Udruženje studenata filozofije je PROTIV!