Marxova teorija fetišizma i neekonomski oblici dominacije, 4.4.2014.

Pogledajte snimku predavanja Primoža Krašovca, održanog u Galeriji Nova u sklopu izložbe “To ti je politička ekonomija, budalo” u organizaciji kustoskog kolektiva WHW i CRS-a. Polazeći od optužbe upućene tradicionalnom marksizmu za ekonomski redukcionizam kojim se ne uspijeva objasniti neekonomske oblike društvene dominacije, Krašovec u predavanju izdvaja dvije glavne teorijske pogreške tradicionalnog marksizma koje onemogućavaju adekvatnu teoretizaciju rasne i rodne društvene dominacije i nudi alternativu u polemičkom suočavanju teorije fetišizma s liberalnom politikom identiteta.




4.4.2014. Galerija Nova, Zagreb

Kustoski kolektiv WHW / Što, kako i za koga i Centar za radničke studije vas pozivaju na predavanje Primoža Krašovca ‘Marxova teorija fetišizma i neekonomski oblici dominacije’:

Jedna od najvažnijih i najpertinentnijih optužbi koje se upućuju tradicionalnom marksizmu jest ona za ekonomski redukcionizam. Optužba pretpostavlja da marksizam nije u stanju objasniti i politički artikulirati neekonomske oblike društvene dominacije i segregacije poput rasizma i seksizma. Iako se temelji na donekle pojednostavljenom i karikiranom prikazu tradicionalnog marksizma, ipak nije sasvim neosnovana.

U predavanju ću izdvojiti dvije glavne teorijske pogreške klasičnog, ili tradicionalnog, marksizma koje onemogućavaju adekvatnu teoretizaciju rasne i rodne društvene dominacije. Prva proizlazi iz isključivog fokusa na reprodukciju kapitalskog odnosa (“u idealnom prosjeku” ili “na najvišoj razini apstrakcije”) koji nedovršenost Marxova rada pretvara u analitičku prednost i ne polaže dovoljno pažnje reprodukciji kapitalističkog društva kao cjeline, već samo njegovim ekonomskim aspektima. Politički učinak te teorijske skučenosti jest marginalizacija društvenih borbi koje su samo indirektno vezane uz kapitalistički način proizvodnje — one se tretiraju kao strateški sekundarne i kao derivati “prave” klasne borbe. Druga pogreška vezana je uz manjkavu teoriju ideologije koja ne uzima u obzir teoriju fetišizma. Ona je posljedica redukcija rodne ili rasne dominacije i segregacije na stvar ideologije (tj. nadgradnje) te toga što ne uzima u obzir fundamentalne kapitalističke (iako ne strogo kapitalske) društvene odnose. A eliminacija neekonomskih oblika društvene dominacije paradoksalno se predstavlja kao automatski efekt promjena u bazi (tj. socijalizacije sredstava za proizvodnju, planskog upravljanja ekonomijom itd.).

U zaključku ću pokazati kako teorija fetišizma u polemičkom suočavanju s liberalnom politikom identiteta može biti korisnija od dogmatskog inzistiranja na “primatu klasne borbe”.

***

Predavanje se održava u sklopu izložbe ”To ti je politička ekonomija, budalo” koja je u Galeriji Nova otvorena do 10/5/2014.

Primož Krašovec (1979) je freelance sociolog i član, ne funkcioner, Iniciative za demokratične socializem iz Ljubljane. Bavi se pisanjem, prevođenjem, predavanjem i uredničkim radom. Prethodno je radio na Pedagoškom inštitutu i kao suradnik Inštituta za delavske študije (prije poznatog kao Delavsko punkerska univerza). Trenutno predaje teoriju ideologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i prevodi knjigu ”The Socialist Alternative” Michaela Lebowitza. Njegovi teorijski interesi obuhvaćaju marksističku teoriju vrijednosti, fetišizam, ideologiju i marksističke teorije države i prava.

Produkcija: Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME)

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve