Primož Krašovec

Marxova teorija fetišizma i neekonomski oblici dominacije, 4.4.2014.

Pogledajte snimku predavanja Primoža Krašovca, održanog u Galeriji Nova u sklopu izložbe “To ti je politička ekonomija, budalo” u organizaciji kustoskog kolektiva WHW i CRS-a. Polazeći od optužbe upućene tradicionalnom marksizmu za ekonomski redukcionizam kojim se ne uspijeva objasniti neekonomske oblike društvene dominacije, Krašovec u predavanju izdvaja dvije glavne teorijske pogreške tradicionalnog marksizma koje onemogućavaju adekvatnu teoretizaciju rasne i rodne društvene dominacije i nudi alternativu u polemičkom suočavanju teorije fetišizma s liberalnom politikom identiteta.

4.4.2014. Galerija Nova, Zagreb

Kustoski kolektiv WHW / Što, kako i za koga i Centar za radničke studije vas pozivaju na predavanje Primoža Krašovca ‘Marxova teorija fetišizma i neekonomski oblici dominacije’:

Jedna od najvažnijih i najpertinentnijih optužbi koje se upućuju tradicionalnom marksizmu jest ona za ekonomski redukcionizam. Optužba pretpostavlja da marksizam nije u stanju objasniti i politički artikulirati neekonomske oblike društvene dominacije i segregacije poput rasizma i seksizma. Iako se temelji na donekle pojednostavljenom i karikiranom prikazu tradicionalnog marksizma, ipak nije sasvim neosnovana.

U predavanju ću izdvojiti dvije glavne teorijske pogreške klasičnog, ili tradicionalnog, marksizma koje onemogućavaju adekvatnu teoretizaciju rasne i rodne društvene dominacije. Prva proizlazi iz isključivog fokusa na reprodukciju kapitalskog odnosa (“u idealnom prosjeku” ili “na najvišoj razini apstrakcije”) koji nedovršenost Marxova rada pretvara u analitičku prednost i ne polaže dovoljno pažnje reprodukciji kapitalističkog društva kao cjeline, već samo njegovim ekonomskim aspektima. Politički učinak te teorijske skučenosti jest marginalizacija društvenih borbi koje su samo indirektno vezane uz kapitalistički način proizvodnje — one se tretiraju kao strateški sekundarne i kao derivati “prave” klasne borbe. Druga pogreška vezana je uz manjkavu teoriju ideologije koja ne uzima u obzir teoriju fetišizma. Ona je posljedica redukcija rodne ili rasne dominacije i segregacije na stvar ideologije (tj. nadgradnje) te toga što ne uzima u obzir fundamentalne kapitalističke (iako ne strogo kapitalske) društvene odnose. A eliminacija neekonomskih oblika društvene dominacije paradoksalno se predstavlja kao automatski efekt promjena u bazi (tj. socijalizacije sredstava za proizvodnju, planskog upravljanja ekonomijom itd.).

U zaključku ću pokazati kako teorija fetišizma u polemičkom suočavanju s liberalnom politikom identiteta može biti korisnija od dogmatskog inzistiranja na “primatu klasne borbe”.

***

Predavanje se održava u sklopu izložbe ”To ti je politička ekonomija, budalo” koja je u Galeriji Nova otvorena do 10/5/2014.

Primož Krašovec (1979) je freelance sociolog i član, ne funkcioner, Iniciative za demokratične socializem iz Ljubljane. Bavi se pisanjem, prevođenjem, predavanjem i uredničkim radom. Prethodno je radio na Pedagoškom inštitutu i kao suradnik Inštituta za delavske študije (prije poznatog kao Delavsko punkerska univerza). Trenutno predaje teoriju ideologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i prevodi knjigu ”The Socialist Alternative” Michaela Lebowitza. Njegovi teorijski interesi obuhvaćaju marksističku teoriju vrijednosti, fetišizam, ideologiju i marksističke teorije države i prava.

Produkcija: Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME)
9. travnja 2014.
Tagovi:
, , , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka