Deset točaka o sindikalnoj strategiji borbe protiv klimatskih promjena

Uoči prosvjeda “People’s Climate March”, u New Yorku je održana panel diskusija “Radna mjesta, klimatske promjene i sistemska promjena”. Naglasak je stavljen na dvije točke koje često izostaju u borbi protiv klimatskih promjena: “Prva je da klimatske promjene mogu potaknuti otvaranje radnih mjesta. Druga je da, premda ćemo se trebati boriti za svaku neposrednu reformu za koju možemo, nećemo spasiti planet bez da promijenimo klasnu strukturu našeg društva. Trebamo se boriti protiv interesa biznisa koji zanemaruju ekološke prijetnje i trebamo iz temelja promijeniti strukturu moći kapitalističkog društva.” Donosimo prijevod izlaganja Asbjørna Wahla na tom događaju.


Budući da je za svaki od naših doprinosa tako velikoj temi kao što su klimatske promjene predviđeno tek nekoliko minuta, odlučio sam izložiti deset kratkih točaka o sindikalnoj strategiji borbe protiv klimatskih promjena. Najprije ću ukratko utvrditi neke od važnih činjeničnih osnova na kojima moramo utemeljiti naše strategije i politike.

1. Klimatske promjene ne predstavljaju prijetnju koja će se dogoditi u budućnosti, one se već događaju sada i ovdje, ljudskog su podrijetla, a njihove su posljedice katastrofalne.

2. Klimatska prijetnja imat će široke posljedice po društveni razvoj – bilo kao rezultat samih klimatskih promjena, bilo kao rezultat mjera za sprječavanje ili ublažavanje klimatskih promjena. Dakle, bez obzira hoćemo li poduzeti nešto ili ne, način na koji živimo i radimo značajno će se promijeniti. Nedjelovanje, ili odgađanje djelovanja, predstavlja najveću prijetnju – s pogubnim posljedicama.

3. Budući da će mjere za suzbijanje klimatskih promjena zahtijevati velike promjene u društvu, predstoji nam odlučujuća društvena borba. Stoga je borba protiv klimatskih promjena prije svega borba za društvenu moć, borba oko toga kakvu vrstu društva želimo. To u trenutnoj situaciji znači da će borba protiv klimatskih promjena morati biti sjedinjena s borbom protiv učinaka ekonomske krize – krize kapitalizma – i silnica koje je oblikuju.

4. Današnji režim ekonomskog rasta i bespoštedne eksploatacije prirodnih resursa integralan je dio kapitalističke ekonomije. Uski fokus na politiku zaštite okoliša, naime, neće biti dostatan. Klimu i borbu za zaštitu okoliša moramo postaviti u širi politički kontekst. Bit će nužan pristup koji je kritičan prema sistemu. Kako bismo spriječili klimatske promjene, bit će nam potrebna demokratska kontrola nad ekonomijom – posebice nad proizvodnjom i distribucijom energije. Stoga ekološka, kao i ekonomska, kriza, ne predstavljaju tek prijetnju, već i priliku da se izbori važna i nužna društvena promjena.

5. Zbog svog strateškog položaja u društvu, sindikalni će pokret imati glavnu ulogu u ovoj društvenoj borbi. Međutim, sindikati širom svijeta nalaze se u defanzivi i pod ogromnim su pritiskom jakih ekonomskih sila. Stoga, kako bi sindikalni pokret bio u stanju preuzeti vodeću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena, mora ga se revitalizirati, preusmjeriti i reaktivirati.

6. Za razliku od onoga što nam govore neki dijelovi ekološkog pokreta, klimatska se politika ne može svesti na puko pitanje žrtvovanja, na pitanje kojeg se dijela naših teško izborenih prava moramo odreći. Borba mora ponajprije biti usredotočena na stvaranje boljeg društva za sve. Financiranje mjera za ublažavanje emisija CO2 mora stoga ići ruku pod ruku s radikalnom redistribucijom bogatstva – sa Sjevera prema Jugu, te od bogatih prema siromašnima. Bez toga neće biti moguće ostvariti široku potporu za politike koje su nužne u borbi protiv klimatskih promjena.

7. Kako bismo spriječili klimatske promjene bit će potrebno opsežno restrukturiranje naših društava. Moraju se smanjiti aktivnosti koje štete klimi, a razvijati obnovljivi izvori energije, energetska učinkovitost te ekološki održive aktivnosti – na planiran i sustavan način koji štiti i jača društvenu i ekonomsku sigurnost ljudi. Ne možemo prihvatiti da određene skupine radnika moraju snositi teret mjera za ublažavanje klimatskih promjena putem nezaposlenosti i marginalizacije. Drugim riječima, tranzicija mora biti pravedna – a kako bi bila pravedna, mora biti isplanirana i provedena na demokratski način. Sva ozbiljna istraživanja pokazala su kako će politike nužne u borbi protiv klimatskih promjena otvoriti više radnih mjesta no što će ih uništiti. Ovdje se ponajprije radi o moći radništva na tržištu radne snage, o kraćem radnom vremenu te o načinu raspodjele nužnog rada u društvu.

8. Tranzicija u ekološki održivo društvo nosi sa sobom mnoge pogodnosti. Tisuće novih poslova bit će otvoreno u javnom prijevozu, obnovljivim izvorima energije, adaptacijama domova i održivim industrijama. Smanjenje stakleničkih plinova također će dovesti do manje zagađenih radnih mjesta i zajednica. Povećana demokratska kontrola nad ekonomijom smanjit će kompeticiju i pritiske na radnim mjestima. Značajni učinci takvog razvoja bit će smanjenje stresa, naprezanja i mentalnog pritiska.

9. Tržišna rješenja klimatske krize koja su promovirale vlade i jake ekonomske interesne skupine, prvenstveno putem trgovanja ugljičnim emisijama, do sada nisu uspjela polučiti rezultate. A neće nas spasiti ni sastanci na globalnoj razini. One uspjehe koje smo ostvarili u povećanoj društvenoj jednakosti, pristojnim radnim mjestima, smanjenju siromaštva, jednakosti spolova, itd., nismo u našim društvima ostvarili kroz sastanke na globalnim razinama. Kako bismo spasili klimu potrebni su nam pravno obvezujući međunarodni ugovori. No, kako bi to ostvarili nužno je mobilizirati društvene snage prema alternativnim rješenjima utemeljenima na solidarnosti, jednakosti i ljudskim potrebama. Vlade i multinacionalne kompanije na zadnjem su klimatskom summitu, 19-om COP-u u Varšavi, pokazale ne samo nesposobnost da krenu naprijed, već su zapravo napravile korak unazad. One su, dakle, imale svoju priliku, i podbacile. Vrijeme je da drugi preuzmu.

10. Dakle, kako bismo uspjeli u ovoj društvenoj borbi, moramo izgraditi široke, dugotrajne narodne saveze. Do takvih saveza ponajviše mora doći između radničkog i ekološkog pokreta. Borba protiv klimatskih promjena borba je za demokratizaciju ekonomije i društva, preraspodjelu bogatstva, slobodnu upotrebu našeg zajedničkog znanja – bez barijera koje postavlja patentni režim. Kako bismo spasili klimu, moramo promijeniti društvo. Tek tada možemo stvoriti uvjete potrebne za izgradnju boljeg života za sve nas – uključujući naše potomstvo.


Asbjørn Wahl, savjetnik, Norveški Sindikat javnih i komunalnih zaposlenika / doprinos sastanku fondacije Rosa Luxemburg i Left Labor Project-a u New Yorku, 18. rujna 2014.

S engleskog preveo Damjan Rajačić






Adaptirana fotografija preuzeta s GLI Network-a

Vezani članci

  • 17. siječnja 2021. U čijim se rukama nalazi globalno bogatstvo? "Gornjih 1 posto na globalnoj razini posjeduje 43 posto ukupnog osobnog bogatstva, dok donjih 50 posto ima tek 1 posto. Gornjih 1 posto su svi milijunaši prema neto bogatstvu (nakon dugova), i ima ih 52 milijuna. Unutar ovih 1 posto je i 175 000 ultra-bogatih ljudi, koji posjeduju preko 50 milijuna dolara neto vrijednosti po glavi – dakle, sićušan broj ljudi (manje od 0,1 posto) posjeduje 25 posto svjetskog bogastva!"
  • 17. siječnja 2021. Radnice i radnici ustaju protiv nasilja ekstremne desnice Radnice i radnici različitih sektora i njihovi sindikati pobunili su se protiv Trumpovih ekstremista nakon njihova nasilnog upada u Kongres SAD-a. Uz zahtjev sindikata kabinskog osoblja da se sudionike nasilnih nereda zadrži na tlu i mjere poput odbijanja prijevoza nasilnim putnicima te onima koji ne nose maske, niz američkih aviokompanija zabranio je oružje na svojim letovima, dok je državni regulator najavio poduzimanje pravnih koraka protiv onih koji ugrožavaju sigurnost zaposlenih. Slični impulsi dolaze od radnica i radnika iz gradskog i željezničkog prijevoza, hotelijerstva, i tehnoloških kompanija odnosno društvenih mreža.
  • 10. siječnja 2021. Kapitalizam uzrokuje izumiranje vrsta "Na nesreću za čovječanstvo i sve žive organizme na našoj planeti, živimo u kapitalističkom sistemu koji nije u stanju spriječiti gubitak bioraznolikosti. Kapitalizam uzrokuje gubitak vrsta ne samo neobuzdanim korištenjem fosilnih goriva, rezultirajućim zagađenjem te klimatskim promjenama, već i svojom halapljivošću za sirovinama poput drvene građe i poljoprivrednog zemljišta."
  • 9. siječnja 2021. Ljevica mora prestati vjerovati desnici da je pridobila radničku klasu "Već je 2016. godine bilo jasno da izbor Trumpa ne predstavlja proboj radničke klase, kako su ga mnogi najavljivali. Kako sam već demonstrirao s Aaronom Winterom, iako je Trump među onima s nižim primanjima prošao bolje od dva prethodna republikanska kandidata, njegov je uspjeh imao više veze s krajnjim neuspjehom Hillary Clinton. Dapače, Trumpova privlačnost bila je vrlo slična onoj Georgea W. Busha 2004. godine. Iako su obojica privukla one s nižim prihodima, više nego John McCain 2008. i Mitt Romney 2012. godine, glavnina glasova i dalje je došla iz tradicionalno republikanske populacije, tj. bogatijih bijelaca."
  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek Filmski redatelj i performer Dario Juričan imao je krajem prošle godine premijeru novog dugometražnog dokumentarnog filma Kumek, o gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću. Međutim, redatelj nije uspio kapitalizirati ozbiljni četverogodišnji istraživački novinarski rad i prevesti ga u ambiciozniju političku analizu, zadržavajući repetitivni narativ na razini esencijalističkog moralnog prokazivanja, površnih generalizacija uz izlete u urbani rasizam i prijezira prema narodu koji je i sam navodno sklon korupciji te biranju vlastodržaca po svojoj mjeri i kada idu protiv njegovih interesa.
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve