Obavijest

Tri sata za naše autoceste: Volontirajmo za našu budućnost!

“Jeste li znali da Vlada RH namjerava dati naše autoceste privatnom koncesionaru na 40 godina?” Inicijativa Ne damo naše autoceste! poziva sve građanke i građane da se uključe u akciju prikupljanja potpisa za referendum protiv davanja autocesta u koncesiju koja će se odvijati od 11. do 26. listopada na području cijele Hrvatske. Više o inicijativi i postupku prijave za volontiranje pročitajte u nastavku.

TRI SATA ZA NAŠE AUTOCESTE: VOLONTIRAJMO ZA NAŠU BUDUĆNOST!

Inicijativa Ne damo naše autoceste! poziva sve građanke i građane da se uključe u akciju prikupljanja potpisa za referendum protiv davanja autocesta u koncesiju koja će se odvijati od 11. do 26. listopada na području cijele Hrvatske.

Koji su ciljevi ove akcije?

  • spriječiti koncesiju autocesta koja je financijski, društveno i gospodarski štetna;
  • spriječiti da se o našoj budućnosti neodgovorno odlučuje;
  • aktivno uključiti građanke i građane u odlučivanje o važnim društvenim pitanjima koja imaju dalekosežne posljedice.

Kako pomoći?

  • Volontirajte tri sata na štandu inicijative Ne damo naše autoceste! u dijelu grada u kojem živite ili radite.

Koga kontaktirati?

  • Za Zagreb: nazovite nas na besplatni broj telefona 0800 42 29 ili nam pošaljite e-mail na volontiram[at]referendum-autoceste.hr
  • Za Osijek: nazovite koordinatora Luku Matića na broj 098 961 0710 ili nam pošaljite e-mail na volontiram[at]referendum-autoceste.hr
  • Za Rijeku: nazovite koordinatora Damira Batarela na broj 095 585 9599 ili nam pošaljite e-mail volontiram[at]referendum-autoceste.hr
  • Za Pulu: nazovite koordinatora Gorana Matića na broj 097 699 9529 ili nam pošaljite e-mail volontiram[at]referendum-autoceste.hr
  • Za Dubrovnik: nazovite koordinatora Ljubomira Grgurevića 095 520 6809 ili nam pošaljite e-mail volontiram[at]referendum-autoceste.hr

Ne damo naše autoceste!

Volontirajmo i zajedno odlučimo o našoj budućnosti!
——

Inicijativu Ne damo naše autoceste! pokrenulo je 7 organizacija civilnog društva (Pravo na grad, Zelena akcija, GONG, Mreža mladih Hrvatske, Centar za mirovne studije, Savez udruga Klubtura, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), 5 sindikalnih središnjica (NHS, HURS, MHS, SSSH, URSH) te dva cestarska sindikata (Nezavisni cestarski sindikat i Sindikat radnika Hrvatskih autocesta i cesta). Ovih četrnaest organizacija osnovalo je Organizacijski odbor za izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma o uređenju pitanja davanja hrvatskih autocesta u koncesiju, a inicijativi su se priključile i brojne druge organizacije (sindikati, udruge i građani) iz svih krajeva Hrvatske.
——
JESTE LI ZNALI da Vlada RH namjerava dati naše autoceste privatnom koncesionaru na 40 godina?

Autoceste su naš veliki razvojni projekt i nikad u povijesti Republike Hrvatske nije tako vrijedna imovina dana u koncesiju.

Sedam razloga zašto je koncesija autocesta štetna za hrvatske građane:

1. Poklonit ćemo zaradu od 80 milijardi kuna privatnom koncesionaru

Koncesionar će u ovih četrdeset godina zaraditi na autocestama oko 80 milijardi kuna. Za taj isti novac možemo izgraditi 300 bolnica, 2000 škola ili 4000 vrtića.

2. Koncesija neće riješiti problem duga za autoceste

Od koncesionara bismo dobili oko 3 milijarde eura, što je nedovoljno za pokrivanje duga za autoceste, a odrekli bismo se prihoda od cestarina, tj. mogućnosti da dug vraćamo.

3. Mi preuzimamo rizik, privatni koncesionar ubire profit

Država će garantirati koncesionaru količinu prometa na autocestama i ako ga ne bude dovoljno – morat ćemo koncesionaru pokriti razliku u prihodima.

4. Imat ćemo veće cijene cestarina

Koncesije autocesta u SAD-u, Velikoj Britaniji, Španjolskoj i mnogim drugim zemljama uzrokovale su povećanje cijena cestarina, a to dokazuju i veće cestarine dionica koje su u Hrvatskoj već pod koncesijom u odnosu na one koje nisu.

5. Povećat će se troškovi održavanja lokalnih cesta i smanjiti sigurnost u prometu

Koncesionari zbog troškova održavanja autocesta podižu cijene cestarina za kamione, zbog čega kamioni prelaze na lokalne ceste. Više kamiona na lokalnim cestama znači i više pretjecanja, a time i više prometnih nesreća.

6. Izgubit ćemo stratešku polugu ekonomskog razvoja

Određivanjem cijene cestarina država može utjecati na izvoz, turizam, ukupnu cijenu roba i usluga, ruralni razvoj i druge ekonomske faktore. Ako se odreknemo upravljanja autocestama, odričemo se i bitne poluge za kreiranje vlastite ekonomske budućnosti!

7. Nije istina da ne postoje druga rješenja!

Koncesija je samo jedan od mogućih modela monetizacije duga, i to najlošiji: radi kratkoročne dobiti daje se imovina koja dugoročno stvara zaradu. Vlada dosad nije razmotrila NITI JEDAN DRUGI model monetizacije kao što je npr. izdavanje obveznica. Nije pristupila ni reprogramiranju duga, a kamoli ukinula političko kadroviranje u upravljanju autocestama čime bi se ostvarile velike uštede i u isto vrijeme zadržala zarada od naših autocesta!

Preko četrdeset godina smo ih gradili, a sada ih poklanjamo nekome da na njima četrdeset godina zarađuje?!
7. listopada 2014.
Tagovi:
, , , , , , , , , , , , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka