Reakcija na lobiranje Europskog saveza poslodavačkih udruga protiv rodne jednakosti i zaštite okoliša

Ženska fronta za radna i socijalna prava, SSSH, Grupa 22, BRID i Zelena akcija reagiraju na lobiranje BusinessEurope-a, najvećeg europskog poduzetničkog lobija, koje se otvoreno zalaže za bolju “poduzetničku klimu”, “stezanje remena” i deregulaciju tržišta na uštrb ženskih radnih, reproduktivnih te političkih prava i protiv zdravog okoliša za građanke i građane.



Reakcija Ženske fronte za radna i socijalna prava, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Grupe 22, Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju i Zelene akcije na lobiranje Europskog saveza poslodavačkih udruga protiv rodne jednakosti i zaštite okoliša


BusinessEurope (Europski savez poslodavačkih udruga, u čijem članstvu je i Hrvatska udruga poslodavaca) je od Europske komisije zatražio zaustavljanje pet zakona koje smatraju “štetnima za konkurentnost europskih poduzeća”. Na “crnoj listi” poslodavaca su zakoni kojima se osigurava rodna jednakost u upravama poduzeća, zaštita majčinstva putem produženja rodiljnog dopusta, smanjenje onečišćenja zraka, porez na financijske transakcije te novi paket cirkularne ekonomije.

Izjavom želimo upozoriti na izrazito negativni trend koji ovakav notorni set prijedloga za sobom povlači. Riječ je o paralelnom postupku nedvosmislenog i ogromnog koraka unazad kojim se krše stečena ženska socijalna, radna i rodiljna prava te o opasnom lobiranju za implementaciju političko-ekonomske strategije (primarno štednje) koja se bazira na taktici osiguravanja gomilanja profita na uštrb radne, društvene i ekološke stabilnosti i sigurnosti.

S jednu stranu nalazimo EU koja od 2012. preko Europskog parlamenta i Europske komisije na problem žena kao najranjivije skupine u društvu odgovara s prijedlogom mjera koje bi išle u smjeru poboljšanja trenutnih ženskih reproduktivnih i političkih prava, kao i rodnih kvota na mjestima gdje se donose odluke. Nakon formuliranja tih mjera, mnoge zemlje predlažu da se slični postupci i rodne kvote provedu i unutar nacionalnih okvira. S druge strane, aktivno lobiranje vodećeg europskog poduzetničkog kluba protiv jednakosti muškaraca i žena nalazimo ne samo problematičnim, nego i izrazito opasnim. Do sada smo u više navrata mogli posvjedočiti da EU rado surađuje s BusinessEurope i koristi njihovu savjetodavnu “ekspertizu” kada je riječ o imperativima stvaranja poduzetničke klime i mjera štednji. Treba napomenuti da je BusinessEurope 2005., zajedno s ETUC-om, UEAPME-om i CEEP-om, potpisao “Okvir akcija za rodnu jednakost” s ciljem promicanja rodne ravnopravnosti na tržištu rada i na radnome mjestu čime se ovaj novi set njihovih prijedloga ni u čemu ne slaže s onima iz 2005. Riječ je evidentno o “kriznim” mjerama koje idu u korist taktici stezanja remena i deregulaciji tržišta te udaraju na najosjetljivija i najnezaštićenija mjesta – ženska radna i politička prava, kao i stabilnost atmosferske klime. Dijelimo zgražanje Europske konfederacije sindikata nad izjavom BusinessEurope-a da će ženska kvota naštetiti konkurentnosti europskih poduzeća; primjer Norveške, koja je 2003. kao prva zemlja na svijetu uvela kvote od 40 posto žena na vodećim pozicijama u poduzećima (a to su zatim slijedile i Belgija, Island, Italija, Nizozemska i Španjolska), zasigurno demantira takav stav poslodavaca.

Potpuno nam je neprihvatljivo uporno odbijanje reguliranja financijskog tržišta, smatrajući da će to naštetiti financijskoj stabilnosti: na razini EU imamo 25 milijuna nezaposlenih kao posljedicu krize do koje je došlo upravo zbog financijskih tržišta koja su se otela kontroli! Europi je nužan porez na financijske transakcije kako bi se ograničilo prekomjerno i opasno špekulativno trgovanje.

Iz perspektive BusinessEurope “bolja regulacija” zapravo znači niže okolišne standarde. Umjesto, primjerice, mjera za unapređenje kvalitete zraka u gradovima, lobističko udruženje poslovnog sektora EU-a traži da se nacionalni ciljevi za kvalitetu zraka maknu s dnevnog reda Europske komisije kako bi zagađivači i dalje ostvarivali profit na račun zdravlja građanki i građana. Isto tako, traže da se maknu nacionalne mete učinkovitosti resursa u okviru paketa mjera “cirkularne ekonomije” iako bi iste, primjerice, u okviru gospodarenja otpadom dovele do smanjenja štetnih utjecaja na okoliš i zdravlje uz povećanu zaposlenost, a smanjile pritisak na ekstraktivizam i hipereksploataciju ljudi i prirode koja se odvija u zemljama globalnog Juga radi sirovina za EU. Umjesto nacionalnih obvezujućih ciljeva za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, traži se da ETS bude jedini EU instrument za smanjenje emisija stakleničkih plinova iako je riječ o tržišnom mehanizmu koji nije doveo do smanjenja emisija, ali je zato omogućio neočekivane dodatne profite zagađivačima.

S obzirom da je medijima u cijelosti promaklo reagirati na ovaj konkretan prijedlog mjera najvećeg europskog poduzetničkog lobija, upozoravamo građanke i građane na pojavu vrlo opasnog poduzetničkog trenda koji promiče utjecajni BusinessEurope. Njihovo lobiranje se otvoreno zalaže za bolju “poduzetničku klimu”, “stezanje remena” i deregulaciju tržišta na uštrb ženskih radnih, reproduktivnih te političkih prava i protiv zdravog okoliša za građanke i građane. Najavljujemo da će Ženska fronta za radna i socijalna prava, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Grupa 22, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju i Zelena akcija aktivno pratiti i obavještavati javnost o slijedu daljih postupaka u okviru prijedloga i “crne liste” Europskog saveza poslodavačkih udruga, kao i reakciju EU-a na njihove zahtjeve te ćemo u što većoj mjeri raditi na javnom raskrinkavanju poduzetničkog lobija i njihove neutažive profitne pohlepe.




Zagreb, 28. studenog 2014.


Adaptirana fotografija preuzeta s corporateeurope.org

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve