Klimatski sporazum iz Lime iznevjerio je čovječanstvo i Zemlju

Nakon dvadesete u nizu konferencije o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda, zaključak organizacija koje se bore za klimatsku pravdu jest da do djelovanja nužnog za sprječavanje klimatskog kaosa ne može doći osim ako se dominantnim interesima ne usprotivi cijelo globalno društvo. Pročitajte prijevod prve analize nakon pregovora, koju su sastavile i potpisale brojne nevladine klimatske organizacije i pokreti.


Rezultat konferencije u Limi još je jedna u nizu odluka koje oslabljuju međunarodna klimatska pravila, iznevjeruju planet i ugrožavaju budućnost čovječanstva.


U kasnim noćnim satima, 194 zemlje članice Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama konačno su postigle dogovor. Daleko od zadovoljavajućeg, taj dogovor ugrožava mogućnost bilo kakvog “povijesnog sporazuma” u Parizu sljedeće godine. Nevladine organizacije i pokreti koji se bore za klimatsku pravdu, uključujući francuski ATTAC i francuski Friends of the Earth, izdali su ovu, prvu analizu.

Nema pravde na pregovorima u Limi

Svijet se suočava s izvanrednim stanjem na planetarnoj razini: klimatskim promjenama koje uzrokuje sustav koji težnju za profitom stavlja iznad potreba ljudi i prirodnih ograničenja. One su već nanijele golemu štetu milijunima ljudi diljem planeta. Klimatska znanost predviđa da ćemo uskoro probiti kritične točke preokreta, a to bi moglo značiti zagrijavanje za 4 do 5°C s katastrofalnim posljedicama po sve nas.

Konferencija u Limi trebala je biti prekretnica koja bi zacrtala na koji će način vlade hitno djelovati ne bi li zaustavile klimatske promjene te pomogle najranjivijim zajednicama diljem svijeta da se prilagode njihovim postojećim i nadolazećim učincima.

Konkretan zahtjev bio je plan smanjivanja emisija od sada do 2020. godine, i postavljanje dugoročnih klimatskih ciljeva kako bi se osiguralo da porast temperature ne prijeđe 1,5°C. To znači da nas ti klimatski ciljevi moraju zadržati unutar preostalog emisijskog budžeta, kojega bismo trebali dijeliti prema načelu zajedničke ali diferencirane odgovornosti, i na temelju mogućnosti pojedinih zemalja, pritom poštujući postojanje klimatskog duga razvijenih industrijskih zemalja.

U Limi smo mogli vidjeti još jednu u nizu odluka koje se svake godine donose uzastopce, oslabljujući međunarodna klimatska pravila te iznevjeravajući ljude i planet.

Obećanja o smanjivanju emisija prije 2020. godine nepravedna su i nedostatna. Ona nas stavljaju na put na kojem ćemo do sredine stoljeća probiti granicu zatopljenja od 2°C. U 2014. godini nije došlo do najavljenih povećanja u obećanjima o smanjivanju emisija niti je došlo do obvezivanja da će se ta obećanja hitno preispitati, preraditi ili procijeniti.

Lima nas priprema na sporazum u Parizu koji će zanemariti potrebe i prava ugroženih ljudi diljem svijeta zato što isključuje mogućnost donošenja zakonski obvezujućih ciljeva vezanih uz financiranje, adaptaciju, gubitke i štetu te transfer tehnologije.

Ovakav ishod pregovora ne povezuje akcije zemalja s onom razinom opskrbe tehnologijom i financijama koja je potrebna da se ljudima na Jugu omogući da se prilagode i izgrade otpornost, nose se s gubitcima i štetama nastalima kao rezultat klimatskih promjena, a također, i da provedu smanjivanje emisija bez kojega svijet neće dosegnuti razmjere transformacije i pravedne tranzicije potrebne da se porast temperature ograniči na manje od 1,5°C.

Odluke iz Lime otvorile su mogućnost da od sada pa nadalje svaka zemlja odlučuje o vlastitom djelovanju po pitanju klime, bez obzira razlikuje li se to od onoga što zahtijevaju znanost, ljudi i pravednost. Također, za to djelovanje nema nikakva jasna regulatorna okvira. Vidjeli smo da političari, posebice oni iz SAD-a i EU te zemalja koje su njihovi saveznici, djeluju u interesu velikih korporacija zagađivača. Bili su odlučni da dodatno dereguliraju međunarodni okvir za klimatske pregovore te iz temelja potkopaju klimatsku konvenciju UN-a. To su radili tako da su oslabili pravila koja se odnose na razvijene zemlje, prebacivali odgovornost na zemlje Juga i oglušujući se na svoju zakonsku i moralnu obvezu da izvrše prijenos financija i tehnologije na manje razvijene zemlje.

Na odlasku iz Lime vidimo da se opet otvorila mogućnost za daljnje proširenje propalog eksperimenta tržišta ugljika. To proširenje potencijalno uključuje i trgovanje ugljikovim kreditima baziranima na šumama i tlu, što bi ugrozilo zemljišna prava lokalnih zajednica i nanijelo golemu štetu poljoprivrednicima i šumskim urođeničkim zajednicama diljem svijeta, a pritom bi spriječilo transformaciju koja nam je potrebna.

Alternativni summit naroda (Peoples’ Summit) i njihov marš ulicama Lime, zahtijevao je obranu Majke Zemlje i jamčenje prava svih naroda i svih spolova. On je predstavio jasnu viziju rješenja klimatske krize i uspostavljanja alternative njenim uzrocima.

Ljudi diljem svijeta provode u djelo te alternative i bore se za transformaciju sustava. Borimo se za opstanak i za osiguravanje naših domova i sredstava za život od klimatskih nepogoda.

Borimo se za transformaciju energetskih sustava, protiv onih baziranih na fosilnim gorivima, a za one s decentraliziranim pristupom obnovljivim i sigurnim izvorima energije koji će biti pod kontrolom zajednice i na dobrobit sviju. Branimo naš prehrambeni suverenitet i proširujemo primjenu agroekoloških rješenja. Pritom se trudimo prilagoditi razornim posljedicama koje donosi već pokrenuta razina klimatskih promjena. Primjer toga su programi za šumarstvo u zajednici koji djeluju u interesu lokalnih ljudi, posebice urođeničkih naroda, umjesto u interesu bankara i financijskog kapitala globalnog Sjevera.

Ljudi grade moć – na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Dovodimo sve veći broj ljudi na ulice, zajedno blokiramo rudnike, luke, urede korporacija – a naša snaga raste, kao što raste i naša moć.

Uzet ćemo natrag moć od onih koji ne djeluju u našem interesu. Oduprijet ćemo se nametanju „globalnog klimatskog dogovora“ koji nije u interesu zaštite klime, a još manje u interesu zaštite ljudi.

Pokušali su nas pokopati ovdje, u Limi, ali mi smo sjemenke i narast ćemo u šumu otpora.


Inicijalni potpisnici:

Međunarodne i regionalne mreže i organizacije

  • Campaña Mesoamericana para la Justicia Climatica
  • Construyendo Puentes – Redes Latinoamericanas Frente al Cambio Climatico
  • Corporate Europe Observatory
  • Friends of the Earth International
  • Jubilee South Asia Pacific Movement on Debt and Development
  • LDC-Watch
  • IBON International
  • Indigenous Peoples of Africa Coordinating Committee
  • Pan African Climate Justice Alliance
  • Push Europe

Nacionalne organizacije i mreže

  • Aksyon Klima Philipines
  • ATM
  • Attac – France
  • Association des Femmes Peules Autochtones du Tchad (AFPAT)
  • Bangladesh Krishok Federation
  • Bayay Sibuyanon Philippines
  • Beyond Copenhagen
  • Bolivian Platform on Climate Change
  • Campaign for a Life of Dignity for All – Philippines
  • CECOEDECON (Centre for community Economics and Development Consultants Society)
  • CESTA – Amigos de la Tierra El Salvador
  • Ecological Society of the Philippines
  • Ecologistas en Accion (Spain)
  • Ecowaste Coalition Philippines
  • El FORO DEL BUEN AYRE
  • EquityBd Bangladesh
  • Energy and Climate Policy Institute for Just Transition Korea
  • Fairwatch Italy
  • Hodagad Djibouti
  • Institute for Policy Studies
  • Justiça Ambiental Mozambique
  • La Mesa Nacional de Cambio Climático de Guatemala
  • Les Amis de la Terre
  • Our Rivers, Our Life (OROL)- Philippines and Gitib, Inc.
  • PAIRVI (Public Advocacy Initiatives for Rights & Values in India)
  • Peoples Movement on Climate Change
  • Philippines Movement for Climate Justice
  • PRRM
  • Sawit Watch
  • Sociedad CivilAmigos del Viento Meteorología Ambiente Desarrollo
  • Solidaritas Perempuan (Women’s Solidarity for Human Rights)
  • Unidad ecologoca Salvadoreña
  • WomanHealth Philippines



S engleskog preveo Damjan Rajačić

Objavljeno na Climate & Capitalism 14. prosinca 2014.


Adaptirana fotografija preuzeta s Climate & Capitalism


Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve