Događanja 4. prosinca 2014.

Ženski antifašistički Zagreb

Centar za ženske studije poziva da dođete u Galeriju Nova (Teslina 7) u subotu 6.12.2014. u 18h na otvaranje projekta i izložbe Ženski antifašistički Zagreb te popratnu tribinu od 19h – “Žensko pitanje i antifašizam uoči II. svjetskog rata” na kojoj će govoriti Gordana Stojaković, Jagoda Milidrag Šmid i Vjeran Pavlaković uz vodstvo autorâ projekta Barbare Blasin i Igora Markovića.


I. Prolog
Žensko pitanje i antifašizam uoči II. svjetskog rata
Otvoreni ured, izložba i tribina

OTVARANJE / Otvoreni ured i izložba / 6. 12. 2014. / 18h

TRIBINA / 6. 12. 2014. / 19h

Ženski pokreti i antiratni aktivizam između dva rata

GORDANA STOJAKOVIĆ

Uključivanje žena u sindikalni pokret
JAGODA MILIDRAG ŠMID

Studenti(ce) i antifašizam 30-tih
VJERAN PAVLAKOVIĆ

Tribinu će voditi autori projekta
BARBARA BLASIN & IGOR MARKOVIĆ

IZLOŽBA I URED SU OTVORENI:
subota i nedjelja
od 11 – 14h, ponedjeljak i utorak od 16 – 20h

Ženski antifašistički Zagreb – Kako danas govoriti o antifašizmu? O antifašistkinjama i ženskom nasljeđu?

Projekt Ženski antifašistički Zagreb želi predstaviti razdoblje II. svjetskog rata (1939-1945) iz antifašističkog diskursa, prateći povijest ženskih pokreta i otpora žena Zagreba fašizmu. Radi se o prvoj generaciji žena na ovim prostorima koja je masovno sudjelovala u javnom i političkom životu, što je ključno i neizbrisivo oblikovalo društvo i generacije nakon njih, sve do danas.

Ženska sindikalna, omladinska, radnička i studentska scena međuratnog Zagreba postavila je temelje na kojima je nastao masovni antifašistički otpor. Mnoge društvene, političke i kulturne organizacije, koje su djelovale u Zagrebu, bez obzira na njihovo društveno ili nacionalno nasljeđe, stvorile se osviještenu žensku populaciju, kasnije uključenu u Narodnooslobodilačku borbu i oružani otpor fašizmu, brojčano nezapamćen u povijesti.

Kako objasniti taj epohalni pomak i aktivno sudjelovanje žena u ratu?

Nemoguće je razdvojiti borbu za radna prava i obrazovanje od borbe za politička prava žena. Industrijalizacija početkom i sredinom stoljeća dovela je do velikih demografskih promjena u Zagrebu i uzrokovala promjene u ekonomskom, obrazovnom i društvenom statusu žena. Zahtjevi za izjednačavanjem plaća s muškarcima postavljaju se već krajem XIX. stoljeća. Karitativna i socijalna djelatnost, s posebnim naglaskom na skrb za majke i djecu, te omogućavanje obrazovanja, odvija se i institucionalno, ali bitno više kroz brojna ženska filantropska udruženja, koja sežu u polovinu XIX. stoljeća. Borba za ženska politička prava, ponajprije za pravo glasa, počinje početkom XX. stoljeća.

U razdoblju između dva svjetska rata žene u Jugoslaviji su vrlo aktivne u borbi za ostvarivanje svojih prava. Uključuju se u političke pokrete i stranke, kao i u sindikate i strukovne udruge, u kojima osnivaju ženske ogranke. Raste broj studentica, koje na sveučilištima osnivaju svoje organizacije. S ciljem izjednačavanja političkih prava osnivaju se ženska i feministička udruženja i pokreću časopisi. Te organizacije povezane su na državnoj i međunarodnoj razini, te su vrlo angažirane u mirotvornim i pacifističkim pokretima za razoružanje.

Rast ekonomske i političke represije u zemlji, kao i bujanje fašizma u Europi, potaklo je komunikaciju i suradnju između pojedinih ženskih organizacija, članica sindikata i njihovih ženskih ogranaka, ljevičarski profiliranih studentskih udruga, te SKOJ-a i KPJ. Tu scenu idejno objedinjuje iskustvo represije i svijest o nadolazećem fašizmu, te nužnom otporu. Iz toga je proizašla nova mlada generacija žena, koja je svojim masovnim učešćem i velikim žrtvama konačno omogućila potpunu pravnu jednakost žena.

Ovim Otvorenim uredom želimo proširiti prostor za daljnje istraživanje, prezentiranje i dijalog o toj pobjedi i njenom utjecaju na živote i prava žena u narednim generacijama. Što su žene od te borbe sačuvale, a što izgubile? Mogu li žene i na koji način danas, u uvjetima neoliberalne ekonomske represije i rasta ekstremne desnice u Europi i Hrvatskoj, iskoristiti iskustva te borbe?

Projekt vodi Centar za ženske studije. Financijski su ga podržali Ministarstvo kulture RH i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport – Grad Zagreb.
Tagovi:
, , , , , , ,

Vezani članci

  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve