Charlie Hebdo i licemjerje pera

“Povijest odnosa Zapada s muslimanskim svijetom – povijest kolonizacije i imperijalizma, okupacije, potlačivanja i rata – više nego jasno pokazuje koliko je apsurdna tvrdnja da “zapadnjačke vrijednosti” za sobom povlače odbacivanje nasilja i terora kao alata za političko djelovanje.” Donosimo prijevod teksta s portala Red Flag u kojem Corey Oakley ukazuje na različite dimenzije hipokrizije zapadnjačkog zazivanja slobode govora.





Kap koja je za mene prelila čašu bio je crtež Marka Knighta, karikaturista Herald Suna.

Ruku na srce, odgovornost nije samo njegova. Da nije bilo sveg ludila koje mu je prethodilo, vjerojatno bih odmahnuo rukom na ovu karikaturu kao na samo još jednu odvratnost Herald Suna, više primjer bezumlja murdokovskih medija kojemu se treba rugati, nego povod za bijes. No kontekst je sve. A nakon višednevnoga licemjernog lupetanja o slobodi govora i prosvjetiteljskim vrijednostima zapadne civilizacije, upravo je njegova karikatura ratovanja perima bila ta koja je prevršila svaku mjeru.

Dotična karikatura prikazuje dvojicu muškaraca – maskiranih i naoružanih arapskih terorista (postoje li uopće kakvi drugačiji Arapi?) – na koje se slijeva oluja predmeta koji nalikuju na bombe. Ali te bombe nisu bombe. To su penkale, olovke i nalivpera. Kužite foru? U konfrontaciji sa srednjovjekovnom ideologijom koja poznaje isključivo jezik pušaka, Zapad – junački, prosvjetiteljski Zapad – odgovara reafirmacijom svoje predanosti da se barbarizmu opire oružjem ideja i slobode izražavanja.

Potresan je to narativ koji se ponavlja ad nauseam u novinama diljem planeta. Mediji su puni prikaza slomljenih olovaka, ponovno zašiljenih i spremnih na borbu za bolje sutra, odnosno komentara koji hrabro ustvrđuju da ćemo terorizam poraziti upravo nepristajanjem na to da se prestanemo rugati islamu.

Krajnje je vrijeme da konstatiramo kako su to gluposti. Knightova karikatura osobito to jasno pokazuje, no svaki crtež koji sugerira da se zapadna kultura može i hoće braniti od islamističkog ekstremizma ratujući idejama izraz je iste povijesne i političke amnezije.

Raskorak između stvarnosti i toga suludog narativa ne može biti veći.

Sjedinjene Američke Države, podržane u različitoj mjeri od vlada drugih zapadnih zemalja, u posljednje su desetljeće i pol zasule arapski i muslimanski svijet nasiljem i destrukcijom, i to žestinom kakvu moderna povijest ratovanja gotovo da ne pamti.

Nisu olovke i pera, a kamoli ideje, razorile Irak, Gazu i Afganistan i poubijale stotine tisuća ljudi. Ne dvanaestoro. Stotine tisuća. Sve sa svojim pričama, životima, obiteljima. Deseci milijuna ljudi izgubili su prijatelje, porodice, domove i bili su primorani svjedočiti uništavanju svojih zemalja.

Žrtvama vojne okupacije; stanovnicima kuća koje su stradale u shock and awe bombardiranju Iraka; onima čija je tijela unakazio bijeli fosfor i osiromašeni uranij; roditeljima djece koja su nestala u ćelijama za mučenje u Abu Ghraibu – kako svima njima tvrdnja da se zapadna “civilizacija” bori perom a ne mačem može biti išta osim okrutnog izrugivanja?

A to je tek zadnji krug zločina. Pritom i ne uzimamo u obzir stoljeće ili više zapadnih kolonijalnih politika koje su krvlju i čelikom osudile sve osim šačice stanovnika arapskog svijeta na siromaštvo i beznađe.

Da ne spominjemo brutalnu vladavinu francuskog kolonijalizma u Alžiru, njihovu spremnost da ubiju stotine tisuća Alžiraca, pa i stotine francuskih građana alžirskog porijekla, a sve kako bi sačuvali ostatke carstva. Pritom ostavljamo po strani i siromaštvo, getoizaciju i potlačenost koje i dalje uvelike određuju živote muslimanskog stanovništva Francuske, uglavnom alžirskog porijekla.

Povijest odnosa Zapada s muslimanskim svijetom – povijest kolonizacije i imperijalizma, okupacije, potlačivanja i rata – više nego jasno pokazuje koliko je apsurdna tvrdnja da “zapadnjačke vrijednosti” za sobom povlače odbacivanje nasilja i terora kao alata za političko djelovanje.

Naravno da su i pera odigrala svoju ulogu. Pera koja su potpisala bezbroj zakona poput Patriot Acta, protuterorističkih i sličnih propisa koji su ozakonili policijsko maltretiranje i ograničili građanska prava. Pera novinskih komentatora koja uvijek iznova pobuđuju histeriju, usađuju protumuslimanske predrasude i ljudima nameću osjećaj da su stranci u vlastitoj zemlji. No snaga pera novinskih urednika ne proizlazi iz njihova duha ili razuma, već iz činjenice da djeluju u službi moćnih i njihovih pušaka.

Razmatranje konteksta ne samo da razotkriva hipokriziju onih koji stvaraju narativ o prosvijećenom Zapadu koji brani slobodu govora, nego i pokazuje kako su stravični činovi terorizma predvidljiva i neizbježna reakcija. Naravno da nikad nećemo znati što je prolazilo kroz glave trojice muškaraca koji su počinili najnoviji zločin. No vrhunac je ahistorijskog bezumlja ignorirati kratkoročni i dugoročni kontekst u kojem je došlo do tih napada.

Pomisao da se bijes muslimana zbog zlonamjernih prikaza njihovih vjerskih ikona može promatrati odvojeno od progona muslimana na Zapadu, odnosno invazije i okupacije muslimanskih zemalja, produkt je potpune nemogućnosti suosjećanja s iskustvom kontinuirane i sustavne opresije.

Tek površan pregled novije povijesti sugerira nam da nije neobično što se ovaj užasan incident dogodio, već što se takve stvari ne događaju češće. Činjenica da tek sićušna manjina pribjegava takvim činovima, usprkos neprekidnim provokacijama, dokaz je ustrajnosti humanizma muslimanskog stanovništva svijeta.

U nadolazećim će danima sad već umoran i iscrpljujući teatar apsurda odigrati i ostatak svojih neizbježnih činova. Zapadnjački političari koji zatvaraju vlastite disidente i nadziru svaki pokret svojih građana nastavit će pjesnički zazivati slobodu razmišljanja. Muslimanski vođe svih boja nastavit će se ograđivati od terorizma s kojim nemaju nikakve veze, dok će ih drugi napadati da terorizam ne osuđuju dovoljno često i gorljivo. Desnica će prozivati ljevicu kao simpatizere islamističkog terorizma i inzistirati da unedogled ponavljamo truizam kako se novinare ne smije ubijati zato što izražavaju svoje mišljenje. Također će zahtijevati da prihvatimo kako su bijeli zapadnjaci, a ne muslimani, stvarne žrtve ove najnovije političke drame.

U međuvremenu, muslimani na Zapadu, ako se uopće usude izaći iz kuće, činit će to u strahu od neizbježnih odmazdi. A ono čega će se bojati nisu pera.



S engleskog prevela Veronika Bauer

Objavljeno na Red Flag 11. siječnja 2015.


Adaptirana slika preuzeta s Red Flag


Vezani članci

  • 16. prosinca 2018. O kulturnom radu, njegovom globalnom karakteru i lokalnom aspektu Kako stoji u Strateškom planu Ministarstva Kulture RH za 2019-2021, država trenutno subvencionira socijalne doprinose za 9,58 posto samostalnih umjetnika_ca, odnosno samo 1349 osoba. Nadalje, plan je ne povećavati broj samostalnih umjetnika_ca, te ih definirati kao one „koji su ostvarili izniman doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti“. Što sa svima ostalima koji djeluju u iznimno prekariziranom sektoru kulture? O strukturnim preprekama koje onemogućavaju nadilaženje individualizacije i atomiziranosti kulturnog radništva pročitajte u tekstu Maria Kikaša.
  • 14. prosinca 2018. Duh fašizma pušten je iz boce Unutar globalnog konteksta aktualne socioekonomske krize, višedesetljetna praksa neobuzdanog historijskog revizionizma poprima, iz inicijalno proliberalnog, sve otvoreniji profašistički karakter. Nakon sramežljivih inicijativa za tzv. nacionalnom pomirbom u 80-ima, te tranzicijskog zagovaranja rehabilitacije lokalnih fašista kroz fokusiranje na poslijeratna ubijanja, u Sloveniji su se prakse komemoracija ubijanja fašističkih kolaboracionista posljednjih godina intenzivirale i kvalitativno zaoštrile, počevši s onom u čast lokalnih fašista poginulih tijekom samog Drugog svjetskog rata u borbi protiv slovenskih partizana u Grahovu. U nastavku donosimo isječak iz nadolazeće knjige Gala Kirna The Partisan Counter Archive.
  • 29. studenoga 2018. Fašisti pogoduju rastu dionica Međuratni europski fašizam bio je odgovor tradicionalnih elita i njihovih saveznika iz redova srednjih klasa na rastuću snagu eksploatiranih radničkih masa. Kako bi se suzbila mogućnost pružanja otpora neoliberalizmu, koji je u prethodnom desetljeću doveo do velike krize te pokazao svoje pravo lice čak i onima koji su polagali nade u njegov eventualni uspjeh, povijest se ponavlja i dolazi do ustoličenja autoritarnih prokapitalističkih političkih opcija, na koje prigodno reagiraju i tržišta dionica. Pročitajte komentar ekonomista Douga Henwooda.
  • 28. studenoga 2018. Platforma za novu politiku U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
  • 26. studenoga 2018. Starija generacija – dežurni krivci Nakon raspada Jugoslavije, s početkom deindustrijalizacije, masovni odlazak u prijevremene mirovine korišten je kao mjera za ublažavanje mogućnosti širokih socijalnih prosvjeda. Istovremeno su mnoge starije osobe na prostoru Istočne Njemačke i Poljske, poglavito žene, prihvatile opciju prijevremenog umirovljenja kako bi uslijed propadanja sustava javnih vrtića pomogle svojoj djeci u skrbi o unučadi. Uslijed sve jačih neoliberalnih pritisaka na socijalnu državu, danas se umirovljenike općenito prikazuje kao teret društva, a one koji su odabrali opciju prijevremenog umirovljenja optužuje da je njihova lijenost i nesmotrenost dovela do neodrživosti javnog mirovinskog sustava. O medijskoj hajci na stariju generaciju u Sloveniji i realnim koordinatama problematike mirovinskog sustava pročitajte više u prijevodu teksta Lilijane Burcar.
  • 25. studenoga 2018. Statut i zapisnici I. i II. skupštine ŽKG-a iz Trsta Na današnji je dan 1925. godine u Labinu u 81 godini života umrla Giuseppina Martinuzzi, istarska revolucionarka, socijalistkinja i marksistkinja koja je život posvetila teorijsko-pedagoškom radu s djecom radnica i radnika, seljanki i seljaka te revolucionarnom omladinom. Članicom Komunističke partije Italije postaje odmah po njenom osnivanju u rujnu 1921., a ubrzo preuzima i vođenje Ženske komunističke grupe iz Trsta u vrijeme snažnih revolucionarnih radničkih gibanja, ali i jačanja talijanskog fašističkog pokreta. Pročitajte prijevod Statuta te zapisnikâ Prve i Druge skupštine Ženske komunističke grupe iz Trsta (1921-1922), a više o političkom djelovanju i ostavštini Giuseppine Martinuzzi doznajte u tekstu kojeg smo nedavno objavili.
  • 13. studenoga 2018. „Građanski antifašizam” na braniku Tuđmanove Hrvatske U trenutku dok desnica, s najekstremnijom agendom u zadnjih trideset godina, polako osvaja političke institucije i javne prostore, na ljevici je da koncipira progresivne i emancipatorne odgovore. Da taj proces ne ide baš glatko, pokazuje obrazovni program Centra za studij demokracije i ljudskih prava koji nudi samo još jedno pražnjenje pojma antifašizma od socijalističkog političkog sadržaja i njegovo reapropriranje u duhu građanskih vrijednosti. No ovaj program odlazi i korak dalje, pa antifašizmom pravda i tuđmanistički projekt samostalne i nezavisne Hrvatske. Problematični aspekti ovakvog edukacijskog okvira u tekstu su analizirani s obzirom na njihove historijske, teorijske i političke implikacije.
  • 13. studenoga 2018. Podrška plenuma FFZG-a radnicima Uljanika i 3. maja Pristajući na diktat međunarodnih institucija, Hrvatska je zapostavila ulaganja u vlastitu industriju, prepuštajući istu privatnim investitorima. Situacija u kojoj se trenutno nalazi hrvatska brodogradnja tragičan je primjer izostanka gospodarske vizije, s obzirom na to da se radi o industrijskoj grani koja može biti profitabilna. Opetovano se pokazuje da kratkoročni interesi privatnog sektora nadjačavaju nužnost provođenja politika koje bi osigurale dugoročnu održivost domaće industrije i javnog sustava kojeg ista podržava. U nastavku možete pročitati studentsku podršku radnicima brodogradilišta.
  • 12. studenoga 2018. Imperijalna bilanca: Neispričana priča o britanskom gulagu u Keniji Prema uvriježenom narativu o totalitarizmima, ovi su nedemokratski i autoritarni režimi, sa svojim kršenjima ljudskih prava, presudno obilježili prošlo stoljeće. Unatoč dijametralno suprotnim politikama, desni i lijevi totalitarizam navodno su slični po represivnosti, čija je kruna bila uspostava sustava logora: s jedne strane Auschwitz, s druge Gulag. Ovaj narativ implicira da je pored totalitarnih režima postojao i slobodni svijet, u kojem bi takvi zločini bili nezamislivi. No taj su mit o sebi u najvećoj mjeri izmislili sami pobjednici Hladnog rata, zamećući tragove svojih zločina, poput gigantskog sustava logora kojeg je u Keniji uspostavila britanska kolonijalna vlast u pokušaju da tu zemlju sačuva za bijele koloniste. Razmjeri ovog zločina bili su gotovo nepoznati zapadnoj javnosti do 2005. godine, kada je američka historičarka Caroline Elkins objavila detaljnu studiju o britanskom sustavu logora u Keniji. Donosimo prijevod predgovora njezine knjige.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve