Tempirana bomba studentskog duga

Višedesetljetno smanjenje javnog financiranja obrazovanja dovelo je do stalnog i ubrzanog porasta ukupnog studentskog duga u SAD-u. Industrija studentskih zajmova i njeni drakonski uvjeti dižu na noge sve veći broj mladih Amerikanaca – oni su nezanemariva sila koju se više ne može ignorirati, upozorava autor teksta: “Postepeno jača snažan zvuk legitimnog nezadovoljstva 40 milijuna Amerikanaca opterećenih studentskim dugom, čiji je ukupni iznos 1,16 bilijuna dolara. Očekuje se da će do 2022. taj broj narasti na 2 bilijuna dolara. Studentski dug sada pogađa svako peto američko kućanstvo i premašuje iznos ukupne zaduženosti na kreditnim karticama.”


Zaduženi studenti su rastuća snaga koju se više ne može ignorirati


Generacijska bomba otkucava, a kriza studentskog duga je okidač.

Odrasli ispod 35 godina nesrazmjerno nose najveći teret eskalirajuće nejednakosti.

Mladi obrazovani Amerikanci svoje diplome stječu unutar gospodarstva u kojem plaće stagniraju i u kojem su sigurnosne mreže potrgane. Istovremeno proračunski rezovi na federalnoj i državnoj razini dovode do naglog porasta u cijeni školarina i rezova u uslugama javnog sektora koje su pružale pomoć mladim radnicima, poput putnih troškova i pristupačnih cijena nekretnina.
Proračunski rezovi na federalnoj i državnoj razini dovode do naglog porasta u cijeni školarina i rezova u uslugama javnog sektora koje su pružale pomoć mladim radnicima, poput putnih troškova i pristupačnih cijena nekretnina

Postepeno jača snažan zvuk legitimnog nezadovoljstva 40 milijuna Amerikanaca opterećenih studentskim dugom, čiji je ukupni iznos 1,16 bilijuna dolara. Očekuje se da će do 2022. taj broj narasti na 2 bilijuna dolara. Studentski dug sada pogađa svako peto američko kućanstvo i premašuje iznos ukupne zaduženosti na kreditnim karticama.

Najogorčeniji studenti protestnim marševima protiv školarina blokiraju autoceste. Drugi pokreću “dužničke štrajkove” odbijajući platiti prijevaru obrazovnih institucija kojima upravlja privatni kapital.

Nakon suočavanja sa stresnom spoznajom da ne mogu pronaći takvo zaposlenje na kojem bi plaća bila dovoljno velika da vrate svoj dug, sve ih više proglašava trajnu nemogućnost otplate duga. Više od polovice otvorenih studentskih kredita trenutno je u odgodi, prijestupu, ili trajnoj nemogućnosti otplate.

Debakl studentskog duga ima ogromne posljedice za budućnost. Prosječni sveučilišni diplomac sada je zadužen gotovo 30.000 dolara, a neki od njih čak i više od 100.000 dolara.

Taj dug sprječava mlade da zasnuju obitelji, kupe kuću i da preuzmu rizike pokretanja vlastitih poslova. On također pogoršava rastuće probleme ekonomske nejednakosti i opadanje društvene mobilnosti jer omogućava diplomantima bez duga, koji su porijeklom iz bogatijih obitelji, ogromnu prednost nad njihovim kolegama.

Mnogi pripadnici generacije baby-boomera čija djeca nisu na fakultetima ne shvaćaju u potpunosti do koje je mjere gospodarstvo njihove zemlje usmjereno protiv generacije današnjih mladih niti koliko se financiranje visokog obrazovanja promijenilo u usporedbi s onim kakvo je bilo za vrijeme prethodnih generacija.
Snažna industrija koja stoji iza studentskih kredita lobirala je – i ishodovala – drakonske zakone koji kažnjavaju studentske dužnike više nego što su kažnjavani dužnici s hipotekama, kreditima za aute ili kreditnim karticama

Od 1970-ih iznosi školarina porasli su za više od 1.000 posto, a državno financiranje sveučilišta smanjilo se za 40 posto. Također, udio mladih Amerikanaca sa studentskim dugom više se nego učetverostručio, skočivši s 5 posto na 22 posto.

Snažna industrija koja stoji iza studentskih kredita lobirala je – i ishodovala – drakonske zakone koji kažnjavaju studentske dužnike više nego što su kažnjavani dužnici s hipotekama, kreditima za aute ili kreditnim karticama. Kako bi se namirili, pružatelji tih financijskih usluga smiju se naplatiti kroz plaće i invalidnine mladih diplomanata.

A čak ni osobni bankrot ne može poništiti ove kredite.

U nekim se državama studentima-dužnicima koji su primorani proglasiti trajnu nemogućnost otplate duga mogu oduzeti profesionalni certifikati, pa čak i vozačke dozvole. Zamislite da se zadužite kako biste dobili diplomu njegovatelja/ice ili kozmetičara/ke, da počnete kasniti s isplatama te da vam se potom uskrate osnovna sredstva za uzdržavanje.

No to ne mora biti tako. Druge zemlje imaju besplatno javno financirano visoko obrazovanje već desetljećima.

U 30 godina koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata vlada je milijunima Amerikanaca omogućila visoko obrazovanje bez zaduživanja. Među njima su bili G.I. Bill[*] primatelji, ali i milijuni muškaraca i žena koji nisu odslužili vojni rok, a koji su pohađali odlična javna sveučilišta naše zemlje, uz plaćanje školarine koju su si mogli priuštiti i radeći ljetni posao.
Nacionalni pokret za otpis duga zahtijeva od Kongresa dodatnih 15 milijardi dolara godišnje za besplatno visoko obrazovanje na javnim sveučilištima, što bi se moglo postići ukidanjem poticaja privatnim fakultetima i parazitskoj industriji studentskih zajmova

Američki bi zakonodavci trebali preokrenuti ciklus rezova proračuna saveznih država u polju visokog obrazovanja, koji troškove školarina premještaju na studente i njihove obitelji koje već ionako slabo financijski stoje. Neke savezne države razmatraju osnivanje takozvanih “zaklada za poticanje” u koje bi se preusmjeravao novac iz državnog poreza na nekretnine 1 posto najbogatijih i na taj način financiralo visoko obrazovanje oslobođeno zaduživanja.

Nacionalni pokret za otpis duga (National Strike Debt Movement) zahtijeva od Kongresa da utroši dodatnih 15 milijardi dolara godišnje i time omogući besplatno visoko obrazovanje na javnim sveučilištima. Kongres bi to mogao postići ukidanjem poticaja privatnim fakultetima i parazitskoj industriji studentskih zajmova te pojednostavljivanjem postojećeg labirinta subvencija za obrazovanje.

Velika većina studentskih dužnika i dalje trpi izolaciju i gleda na svoju borbu kao na osobni a ne društveni problem. No, to bi se trebalo promijeniti. Kada se studenti-dužnici probude i napregnu svoje političke mišice, postat će sila koju se ne smije ignorirati.


S engleskog prevela Karolina Hrga

Objavljeno na Common Dreams 11. ožujka 2015. godine. Ovaj je članak dostupan pod licencom Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0.


Chuck Collins je viši znanstveni suradnik na Institutu za političke studije (Institute for Policy Studies) na kojem koordinira Program on Inequality and the Common Good (www.inequality.org), i autor nove knjige, 99 to 1: How Wealth Inequality Is Wrecking the World and What We Can Do about It.



Prevoditeljske opaske


[*] Zakon imena The Servicemen’s Readjustment Act iz 1944., neformalno poznat kao G.I. Bill, bio je zakon koji je omogućio niz pogodnosti za veterane-povratnike iz Drugog svjetskog rata (koje se nazivalo G.I.-ima). Prednosti su uključivale niskokamatne hipotekarne zajmove, niskokamatne kredite za pokretanje vlastitog posla, novčane uplate za školarine i troškove života tijekom pohađanja sveučilišta, srednjih škola ili strukovnog obrazovanja te, također, jednogodišnju naknadu za nezaposlenost.


Fotografija je preuzeta sa Flickr računa DonkeyHotey pod licencom Creative commons 2.0 i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve