Sjedinjene Države TTIP-a – ustav za velike korporacije u Europi

U institucije EU i SAD-a, koje već pate od pozamašnog demokratskog deficita, TTIP bi uveo pravo prvenstva korporativnih lobista da sastavljaju i određuju sva pravila koja se odnose na velike korporacije. One bi tako mogle mijenjati i ukidati već postojeće propise te krojiti vlastite, po mjeri rasta svojih profita. Dužnost zakonodavaca pritom bi bila svedena na to da cijelo vrijeme imaju u vidu samo profite tih korporacija – na štetu svega ostaloga. Donosimo prijevod teksta sa stranice Common Dreams.


TTIP nije samo “trgovinski sporazum”, on je svojevrsna povelja prava korporacija. Cilj te povelje je uspostavljanje neupitne premoći multinacionalnih korporacija nad vladama i jačanje njihove dominacije nad ljudima i planetom.


Trgovinski sporazum između SAD-a i EU-a, poznat kao TTIP (Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama), nije tek jedan u nizu sporazuma o slobodnoj trgovini. On je povelja za velike korporacije koja prisiljava zakonodavce da brane takozvana “prava” ulagača i daju im prednost ispred svega drugoga – ljudskih prava, zaštite okoliša i svoje demokratske odgovornosti. On je ustav za slobodno kretanje kapitala.

TTIP će biti “živi sporazum” koji će nastaviti utjecati na zakone čak i nakon njegova potpisivanja. Ako neki zakon ne bude po volji korporacija njihovi se lobisti ne trebaju bojati jer će prvenstveni cilj Komisije postati taj da im omogući veću ulogu u procesu sastavljanja zakona ili zaustavljanja njihova donošenja
Dokumenti koji su procurili iz Europske komisije otkrivaju da će TTIP biti “živi sporazum” koji će nastaviti utjecati na zakone čak i nakon njegova potpisivanja. Ako neki zakon ne bude po volji korporacija njihovi se lobisti ne trebaju bojati jer će prvenstveni cilj Komisije postati taj da im omogući veću ulogu u procesu sastavljanja zakona ili zaustavljanja njihova donošenja.

To je korporacijama vrlo prikladno, jer je rastuće protivljenje javnosti TTIP-u gurnulo neke politike u središte pozornosti – primjerice korištenje kemikalija pri preradi govedine i mesa peradi. “Živi sporazum” omogućit će da se odluke o ovakvim prijepornim pitanjima odlože do trenutka kada će nova pravila uvelike olakšati provođenje volje američkog agrobiznisa.

To konkretno znači da se Europska komisija zalaže za osnivanje institucije pod nazivom Vijeće za regulatornu suradnju. Ta bi se suradnja održavala između donositelja odluka i korporativnih lobista, koji su već ionako u međusobno srdačnom odnosu. Ti se lobisti već nekoliko godina zalažu za pravo da budu, rečeno njihovim riječima, “su-sastavljači zakonâ”. Iz dokumenata koji su procurili, a koji pokazuju kako je taj proces tekao u posljednje dvije godine, jasno je da im i Komisija želi dati takve ovlasti.

Valja se podsjetiti da je središnja svrha TTIP-a usklađivanje zakonskih propisa s obje strane Atlantika – bilo da se oni odnose na kemijsku industriju, standarde proizvodnje hrane ili zaštitu okoliša. Prema dokumentima koji su prvi put procurili krajem 2013., a to potvrđuju i oni koji su procurili kasnije, Europska komisija predlaže da taj proces usklađivanja ne završi s pregovaranjem. Umjesto toga, korporacije će dobiti zajamčen pristup raspravama o propisima duboko u budućnost, a donosioci propisa imat će obvezu da razmotre učinak svakog pojedinog propisa na interese investitorâ.

U jezgri ovih prijedloga Europske unije nalazi se Vijeće za regulatornu suradnju koje bi uključivalo donosioce propisa iz SAD-a i EU, ali i ‘dionike’. U Bruxellesu se izraz ‘dionici’ prvenstveno odnosi na korporativne lobiste. U 92 posto svih susreta Komisije s ‘dionicima’ u sklopu izrade TTIP-a radilo se upravo o tim lobistima.
Procjene utjecaja propisa prisilile bi donosioce propisa da uvijek imaju u vidu učinak određenog propisa na trgovinu i investicije; da razmatraju promjene koje žele napraviti s ciljem zaštite ljudi ili okoliša iz perspektive stranih ulagača

U prijedlogu Komisije izložena su “prava” ovih dionika. Prema njima, lobisti bi primili “rano upozorenje” o nadolazećim propisima. Na taj bi način korporacijama bilo zajamčeno pravo da utječu na formulaciju predloženih propisa, često prije nego što izabrani predstavnici uopće saznaju za njih. Oni bi također dobili mogućnost revizije već postojećih propisa. Konkretni prijedlozi lobista bili bi proslijeđeni i donosiocima propisa u SAD-u te “pažljivo razmotreni”.

Drugim riječima, Vijeće za regulatornu suradnju daje trajnu, zajamčenu ulogu velikim korporacijama u donošenju provedbenih politika.

Štoviše, procjene utjecaja propisa prisilile bi donosioce propisa da uvijek imaju u vidu učinak određenog propisa na trgovinu i investicije. Drugim riječima, dužnosnici bi trebali razmatrati promjene koje žele napraviti – s ciljem zaštite ljudi ili okoliša, na primjer – iz perspektive stranih ulagača.

To omogućuje TTIP-u da postane svojevrsni novi ustav – ali takav koji je osmišljen s ciljem zaštite interesa korporacija, a ne prava ljudi i planeta. Ovaj novi ustav činio bi polazišnu točku s koje bi naše vlade sagledavale zakone, propise i općenito političke procese. Kao da su stavili TTIP-jem obojane naočale – cijelo naše društvo nalikovalo bi igralištu velikih korporacija, a sve mjere naše zaštite izgledale bi kao prepreke njihovom profitu.


S engleskog preveo Damjan Rajačić




Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice oneworld.org.



Vezani članci

  • 18. listopada 2018. Zdravstvo kao potrošno dobro Jačanje tržišne usmjerenosti javnozdravstvenog sustava, vidljivo iz Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti o kojem se trenutno vodi rasprava u Saboru, sastavni je dio zdravstvenih politika međunarodnih trgovinskih ugovora te politika Europske unije. O degradaciji štamparovskog socijalnog modela javnozdravstvenog sustava i sve većoj nedostupnosti temeljne zdravstvene skrbi velikom dijelu stanovništva, ulozi privatnog sektora u sistemskom onemogućivanju ulaganja u opremljenost javnih bolnica, opasnostima koje nam donose CETA i GATS, te suodnosu zdravstvenih politika i radnog zakonodavstva razgovarale smo sa Snježanom Ivčić, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo.
  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe u Trstu u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 24. kolovoza 2018. Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu) Donosimo novi prilog raspravi o jeziku, potaknutoj Deklaracijom o zajedničkom jeziku. Lingvistkinja Snježana Kordić odgovara filozofu i publicistu Borisu Budenu na njegov posljednji tekst „Šamar, letva, kamen, znanost, jezik / Odgovor Snježani Kordić“. Odgovor prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 8. kolovoza 2018. Šamar, letva, kamen, znanost, jezik
    Odgovor Snježani Kordić
    Donosimo nastavak polemike o Deklaraciji o zajedničkom jeziku [*]. O „znanstvenosti“ polazišta Deklaracije i (ne)političnosti njezine temeljne pozicije, pročitajte u odgovoru Borisa Budena na reagiranje Snježane Kordić na tekst u kojem autor spor oko jezika pozicionira unutar konkretnih političkih, historijskih i ideoloških procesa, a izvan konteksta tzv. znanstvenog polja.
  • 9. srpnja 2018. Prema kraju socijaliziranog zdravstva Prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je krajem lipnja Vlada uputila u saborsku proceduru, potiče se daljnji proces komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstvenog sustava, započet početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitajte razgovor s Anom Vračar, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, o važnosti demokratizacije upravljanja zdravstvenim sustavom i urušavanju modela socijalne medicine, te posljedicama koje uvođenje koncesija u sustav primarne zdravstvene zaštite, pogoršanje radnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i promišljanje istog izvan šireg socioekonomskog konteksta ima na stabilnost i kvalitetu javne zdravstvene zaštite.
  • 10. lipnja 2018. Prilog izučavanju klasa u Hrvatskoj Akademska prevlast ahistorijskih socioloških analiza političko-ekonomskih procesa, te njima suprotstavljeno pozivanje na historijsko-materijalistički, strukturalistički model klasne analize, iziskuju rekonceptualizaciju pojma klase kao dinamizirane društvene kategorije. O procesu formiranja buržoaskih frakcija te povezanom derogiranju društvenog vlasništva tijekom različitih faza tzv. tranzicije postsocijalističke Hrvatske, odnosno restauracije kapitalizma na prostoru SFRJ, piše Srećko Pulig.
  • 11. svibnja 2018. Nevidljiva ruka Facebooka Informacije o milijunima korisnika/ca koje se trenutno nalaze u posjedu Facebooka ne služe samo za izvlačenje profita uz pomoć sadržaja koji bi trebao biti u funkciji javnog interesa, već i otvaraju prostor za nedemokratske političke procese. O nedavnim događanjima vezanima uz poslovanje firme Cambridge Analytica, koja je podatke prikupljene putem Facebooka pretvorila u alat za mikrosegmentirano političko oglašavanje, piše Boris Postnikov, ukazujući na problematičnost ahistorijskih analiza socioekonomskih tema i nedostatnost prijedloga koji ne idu dalje od strože zakonske regulacije internetskih monopola.
  • 6. svibnja 2018. Odjeci Oktobra Diskusije o povijesnoj i političkoj važnosti Oktobra, koje su se prošle godine povodom obilježavanja stogodišnjice Velike sovjetske revolucije pojavile unutar znanstvenog i neakademskog polja, vidljivim su učinile ne samo metodološke probleme historiografije, nego i kontingentnost promišljanja važnih povijesnih događaja u širim javnim raspravama. Povjesničar Krešimir Zovak u tekstu se osvrće na problematičnost upotrebe dekontekstualizacije i komparacije kao alata u analizi povijesnih procesa te političke instrumentalizacije na taj način dobivenih rezultata.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve