Proglas 5. ožujka 2015.

Osmi mart – dan otpora: NE mjerama štednje!

Aktivistkinje Ženske mreže Hrvatske, Ženske fronte za radna i socijalna prava i ženske sindikalne grupe 7. ožujka 2015., u 12h, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu organiziraju akciju “Osmi mart – dan otpora: NE mjerama štednje!”: “Postignuća ženskog radničkog pokreta danas su sve ugroženija. Dominantna neoliberalna doktrina, imperativ profita i rasta i dekonstrukcija socijalne države rađaju novu/staru potlačenost žena i repatrijarhalizaciju društvenih odnosa. Ženama je ponovno namijenjen dvostruki teret: da proizvode profit za svog poslodavca i nose odgovornost za reprodukciju (jeftine) radne snage.”





Povodom Osmog marta aktivistkinje Ženske mreže Hrvatske, Ženske fronte za radna i socijalna prava i ženske sindikalne grupe organiziraju akciju u subotu, 07.03.2015. godine, u 12:00 h,u Zagrebu, na Trgu b. J. Jelačića, pod nazivom Osmi mart – dan otpora: NE mjerama štednje! Vidimo se.



8. mart simbol je borbe žena za ljudsku i ekonomsku emancipaciju. Povijest te borbe puna je patnje, nasilja, šutnje i nevidljivosti žena. Javna sfera (pre)dugo je bila svijet u kojem žene nisu bile prisutne. Novovjeka industrijalizacija učinila ih je vidljivijima uz cijenu iscrpljujućeg rada, bijednih nadnica, života u siromaštvu. Borile su se, ustrajavale, radile i gladovale, organizirale štrajkove, mnoge životom platile svoja uvjerenja.



Ništa ženama i radnicama nije poklonjeno – sve su izborile. Izašle smo na tržište rada, postale smo subjekti društvenih promjena, ekonomski smo nezavisnije i obrazovanije od naših baka. Međutim, postignuća ženskog radničkog pokreta danas su sve ugroženija. Dominantna neoliberalna doktrina, imperativ profita i rasta i dekonstrukcija socijalne države rađaju novu/staru potlačenost žena i repatrijarhalizaciju društvenih odnosa. Ženama je ponovno namijenjen dvostruki teret: da proizvode profit za svog poslodavca i nose odgovornost za reprodukciju (jeftine) radne snage.



I zato – između potrošačkog zova Valentinova i patrijarhalne matrice Majčinog dana – glasamo za 8. mart! Zbog sjećanja na nesebične i hrabre žene, na njihovu borbu za jednakost i pravdu, za utopiju koju su dijelile. Sudbine Emily Wilding Davison, Clare Zetkin, Rose Luxemburg, Marije Jurić Zagorke, Anke Butorac… obavezuju. Nemamo pravo zaboraviti 8. mart! Zbog svega što simbolizira, zbog sebe samih, zbog naših kćeri i sinova, zbog djece njihove djece. Nastavljamo borbu naših prethodnica – kako se ne bi produžila loša sadašnjost i vratila još gora prošlost.


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice deliciouslyyourslo.blogspot.com

Tagovi:
, , , , ,

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve