400 dijelova na milijun i klasna borba

“U mjeri u kojoj ljudi nisu upoznati s ovom opasnošću besmisleno je kritizirati ih. Umjesto toga ono što moramo učiniti je pronaći stvarne poveznice između ovih neizbježnih svakodnevnih pojava i sila koje sada postojano potkopavaju uvjete opstanka života. Nužan korak prema uspostavi takvih poveznica je razumjeti – i objasniti drugima – da je sudbina okoliša klasno pitanje.”


Iako se nitko ne vodi namjernim interesom uništavanja okoliša, kapitalu je u interesu da blokira mjere kojima je cilj zaštititi okoliš. Ključno je prepoznati ovu klasnu dimenziju borbe za zaštitu okoliša.


Atmosferska koncentracija ugljičnog dioksida od 400 dijelova na milijun (ppm) može se činiti proizvoljnim određenjem prekretnice, ali s obzirom na znanstveni konsenzus o 350 ppm kao maksimalnoj koncentraciji koja je u skladu s dugoročnim opstankom ljudske vrste, možemo taj noviji i veći iznos iskoristiti kao priliku za razmatranje smjera u kojem se ljudsko društvo uputilo.

Pretpostavljam da je u većem dijelu svijeta probijanje praga od 400 ppm-a ugljičnog dioksida prošlo gotovo neopaženo.
S obzirom na znanstveni konsenzus o 350 ppm kao maksimalnoj koncentraciji u skladu s dugoročnim opstankom ljudske vrste, probijanje praga atmosferske koncentracije ugljičnog dioksida od 400 dijelova na milijun možemo iskoristiti za razmatranje smjera u kojem se ljudsko društvo uputilo
Tome na putu stoji prevelik broj stvari od neposrednijeg značaja, bilo da je riječ o rutinama svakodnevnog života ili spektakularnijim događajima koji preplavljuju medije – pri čemu se gotovo uvijek, osim na sportskim stranicama, radi o “lošim vijestima”.

Šteta što je tome tako. Premda mnoge od tih stvari sasvim opravdano zahtijevaju našu pozornost, istovremeno ne primjećujemo da se uvjeti nužni za naš kolektivni opstanak kontinuirano uništavaju.

U mjeri u kojoj ljudi nisu upoznati s ovom opasnošću besmisleno je kritizirati ih. Umjesto toga ono što moramo učiniti je pronaći stvarne poveznice između ovih neizbježnih svakodnevnih pojava i sila koje sada postojano potkopavaju uvjete opstanka života. Nužan korak prema uspostavi takvih poveznica je razumjeti – i objasniti drugima – da je sudbina okoliša klasno pitanje.

Nema sumnje da će uništavanje okoliša u konačnici zahvatiti ljude svih klasa, uključujući čak i kapitaliste (bez obzira na kratkoročni uspjeh koji bi mogli imati u nagomilavanju neophodnih potrepština). No neposredna pitanja i problemi koji se odnose na provedbene politike ipak su uokvireni klasom, na više načina.

U prvom redu, klasni interes kapitala diktira neprestanu težnju za gospodarskim rastom. Kad ne bi bilo te kapitalističke usmjerenosti, povećana ekonomska aktivnost u pojedinim sektorima mogla bi biti više nego nadomještena smanjenjem aktivnosti u sektorima čiji proizvodi ne doprinose blagostanju ljudi (kao što su primjerice proizvodnja oružja, skupocjeni statusni proizvodi, pretjerani broj vozila, itd.).

S time je povezana i činjenica da politički predstavnici interesa kapitalizma konstantno i dosljedno ometaju pokušaje zaštite stanovništva od ekološki destruktivnih aktivnosti,
U SAD-u je kapital do te mjere dominirao u raspravi o okolišu da se sama činjenica da su ljudi uzrokovali klimatske promjene još uvijek naširoko smatra nedokazanom. Ovdje kapital pokazuje svoj temeljni nasrtaj i ima najmanje ograničenja
kao što su sve opasniji procesi vađenja fosilnih goriva (primjerice crpljenje nafte iz dubokih mora, uklanjanje vrhova planina pri vađenju ugljena, hidrauličko frakturiranje pri crpljenju plina).

Općenitije gledano, premda se nitko ne vodi namjernim interesom uništavanja okoliša, kapitalu je u interesu da blokira mjere kojima je cilj zaštititi okoliš. U zemljama u kojima je političko suprotstavljanje kapitalu dobro organizirano, opstrukcije tih mjera mogu biti djelomično suzbijene. No s obzirom na ekstremni razmjer trenutne opasnosti nužno je učiniti više od reguliranja i kažnjavanja najgorih nedjela; moramo redefinirati prioritete proizvodnje i potrošnje. Trebamo smanjenje broja zrakoplova i više bicikala; manje parkirališta i više bioraznolikosti; manje visokotehnoloških gadgeta i više mogućnosti za izravnu interakciju u javnom prostoru.

Na globalnoj razini, najjače protivljenje takvim izmijenjenim prioritetima dolazi od vlade koja najpotpunije utjelovljuje moć kapitala, vlade SAD-a. Ovdje kapital pokazuje svoj temeljni nasrtaj i ima najmanje ograničenja. U SAD-u je kapital do te mjere dominirao u raspravi o okolišu da se sama činjenica da su ljudi uzrokovali klimatske promjene još uvijek naširoko smatra nedokazanom.

Prema tome, svaka je razina političke borbe oko politike zaštite okoliša povezana s klasnim interesima. Kapitalistička klasa, sa svojom predanošću akumulaciji i ekspanziji, i dalje drži većinu uporišta svoje moći. Važno je prepoznati ovu klasnu dimenziju borbe za zaštitu okoliša kako na domaćoj tako i na međunarodnoj razini.

Na domaćoj razini možemo postati spremniji uvidjeti da je očuvanje okoliša povezano s drugim zahtjevima radničke klase ili anti-kapitalističkim zahtjevima.
Očuvanje okoliša je povezano s drugim zahtjevima radničke klase ili anti-kapitalističkim zahtjevima. Snage koje pokreću napad na okoliš iste su one koje žele zadržati plaće niskima te preusmjeravaju resurse od zadovoljavanja ljudskih potreba na akumulaciju bogatstva i održavanje globalne vojne nadmoći
Snage koje pokreću napad na okoliš iste su one koje žele zadržati plaće niskima te preusmjeravaju resurse od zadovoljavanja ljudskih potreba na akumulaciju bogatstva i održavanje globalne vojne nadmoći.

Vojna nas dimenzija upućuje na međunarodnu razinu, na kojoj trebamo razmotriti anti-ekološki nasrtaj kapitala. Opće je poznato da priroda ne poznaje političke granice. Ono što je učinjeno ekosferi jednog lokalnog područja također utječe na sva ostala područja. Ta činjenica u potpunosti legitimira interes ljudi svih zemalja da utječu na prakse koje se poduzimaju bilo gdje u svijetu u onoj mjeri u kojoj te prakse utječu na budućnost planeta.

Zajednički interes ljudi koji ne poznaje državne granice ponovno nas podsjeća na potrebu za onom vrstom internacionalizma kakvu je inicijalno promicao Komunistički manifest, ali koja je u vremenu nakon njega pretrpjela velike poraze u cijelom svijetu. Njen temeljni princip, izražen u Manifestu, bio je vrlo jednostavan. Radnička klasa – ili, općenitije, narodna većina – u svakoj zemlji ima više zajedničkog (u pogledu svojih temeljnih interesa) sa svojim drugovima iz drugih zemalja nego što ima s vladajućom klasom u “vlastitoj” zemlji.

Za Marxa i Engelsa, u 1848. godini, ovaj je uvid bio ključan za revolucionarnu svijest. Za nas u 21. stoljeću, taj je uvid također ključan za opstanak.


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Victor Wallis glavni je urednik časopisa Socialism and Democracy. Predaje političku znanost od 1968. Njegovi članci o ekološkoj krizi i lijevim pokretima izašli su na preko 12 jezika.


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice CLIMATE & CAPITALISM.



Vezani članci

  • 17. siječnja 2021. U čijim se rukama nalazi globalno bogatstvo? "Gornjih 1 posto na globalnoj razini posjeduje 43 posto ukupnog osobnog bogatstva, dok donjih 50 posto ima tek 1 posto. Gornjih 1 posto su svi milijunaši prema neto bogatstvu (nakon dugova), i ima ih 52 milijuna. Unutar ovih 1 posto je i 175 000 ultra-bogatih ljudi, koji posjeduju preko 50 milijuna dolara neto vrijednosti po glavi – dakle, sićušan broj ljudi (manje od 0,1 posto) posjeduje 25 posto svjetskog bogastva!"
  • 17. siječnja 2021. Radnice i radnici ustaju protiv nasilja ekstremne desnice Radnice i radnici različitih sektora i njihovi sindikati pobunili su se protiv Trumpovih ekstremista nakon njihova nasilnog upada u Kongres SAD-a. Uz zahtjev sindikata kabinskog osoblja da se sudionike nasilnih nereda zadrži na tlu i mjere poput odbijanja prijevoza nasilnim putnicima te onima koji ne nose maske, niz američkih aviokompanija zabranio je oružje na svojim letovima, dok je državni regulator najavio poduzimanje pravnih koraka protiv onih koji ugrožavaju sigurnost zaposlenih. Slični impulsi dolaze od radnica i radnika iz gradskog i željezničkog prijevoza, hotelijerstva, i tehnoloških kompanija odnosno društvenih mreža.
  • 10. siječnja 2021. Kapitalizam uzrokuje izumiranje vrsta "Na nesreću za čovječanstvo i sve žive organizme na našoj planeti, živimo u kapitalističkom sistemu koji nije u stanju spriječiti gubitak bioraznolikosti. Kapitalizam uzrokuje gubitak vrsta ne samo neobuzdanim korištenjem fosilnih goriva, rezultirajućim zagađenjem te klimatskim promjenama, već i svojom halapljivošću za sirovinama poput drvene građe i poljoprivrednog zemljišta."
  • 9. siječnja 2021. Ljevica mora prestati vjerovati desnici da je pridobila radničku klasu "Već je 2016. godine bilo jasno da izbor Trumpa ne predstavlja proboj radničke klase, kako su ga mnogi najavljivali. Kako sam već demonstrirao s Aaronom Winterom, iako je Trump među onima s nižim primanjima prošao bolje od dva prethodna republikanska kandidata, njegov je uspjeh imao više veze s krajnjim neuspjehom Hillary Clinton. Dapače, Trumpova privlačnost bila je vrlo slična onoj Georgea W. Busha 2004. godine. Iako su obojica privukla one s nižim prihodima, više nego John McCain 2008. i Mitt Romney 2012. godine, glavnina glasova i dalje je došla iz tradicionalno republikanske populacije, tj. bogatijih bijelaca."
  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek Filmski redatelj i performer Dario Juričan imao je krajem prošle godine premijeru novog dugometražnog dokumentarnog filma Kumek, o gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću. Međutim, redatelj nije uspio kapitalizirati ozbiljni četverogodišnji istraživački novinarski rad i prevesti ga u ambiciozniju političku analizu, zadržavajući repetitivni narativ na razini esencijalističkog moralnog prokazivanja, površnih generalizacija uz izlete u urbani rasizam i prijezira prema narodu koji je i sam navodno sklon korupciji te biranju vlastodržaca po svojoj mjeri i kada idu protiv njegovih interesa.
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve