400 dijelova na milijun i klasna borba

“U mjeri u kojoj ljudi nisu upoznati s ovom opasnošću besmisleno je kritizirati ih. Umjesto toga ono što moramo učiniti je pronaći stvarne poveznice između ovih neizbježnih svakodnevnih pojava i sila koje sada postojano potkopavaju uvjete opstanka života. Nužan korak prema uspostavi takvih poveznica je razumjeti – i objasniti drugima – da je sudbina okoliša klasno pitanje.”


Iako se nitko ne vodi namjernim interesom uništavanja okoliša, kapitalu je u interesu da blokira mjere kojima je cilj zaštititi okoliš. Ključno je prepoznati ovu klasnu dimenziju borbe za zaštitu okoliša.


Atmosferska koncentracija ugljičnog dioksida od 400 dijelova na milijun (ppm) može se činiti proizvoljnim određenjem prekretnice, ali s obzirom na znanstveni konsenzus o 350 ppm kao maksimalnoj koncentraciji koja je u skladu s dugoročnim opstankom ljudske vrste, možemo taj noviji i veći iznos iskoristiti kao priliku za razmatranje smjera u kojem se ljudsko društvo uputilo.

Pretpostavljam da je u većem dijelu svijeta probijanje praga od 400 ppm-a ugljičnog dioksida prošlo gotovo neopaženo.
S obzirom na znanstveni konsenzus o 350 ppm kao maksimalnoj koncentraciji u skladu s dugoročnim opstankom ljudske vrste, probijanje praga atmosferske koncentracije ugljičnog dioksida od 400 dijelova na milijun možemo iskoristiti za razmatranje smjera u kojem se ljudsko društvo uputilo
Tome na putu stoji prevelik broj stvari od neposrednijeg značaja, bilo da je riječ o rutinama svakodnevnog života ili spektakularnijim događajima koji preplavljuju medije – pri čemu se gotovo uvijek, osim na sportskim stranicama, radi o “lošim vijestima”.

Šteta što je tome tako. Premda mnoge od tih stvari sasvim opravdano zahtijevaju našu pozornost, istovremeno ne primjećujemo da se uvjeti nužni za naš kolektivni opstanak kontinuirano uništavaju.

U mjeri u kojoj ljudi nisu upoznati s ovom opasnošću besmisleno je kritizirati ih. Umjesto toga ono što moramo učiniti je pronaći stvarne poveznice između ovih neizbježnih svakodnevnih pojava i sila koje sada postojano potkopavaju uvjete opstanka života. Nužan korak prema uspostavi takvih poveznica je razumjeti – i objasniti drugima – da je sudbina okoliša klasno pitanje.

Nema sumnje da će uništavanje okoliša u konačnici zahvatiti ljude svih klasa, uključujući čak i kapitaliste (bez obzira na kratkoročni uspjeh koji bi mogli imati u nagomilavanju neophodnih potrepština). No neposredna pitanja i problemi koji se odnose na provedbene politike ipak su uokvireni klasom, na više načina.

U prvom redu, klasni interes kapitala diktira neprestanu težnju za gospodarskim rastom. Kad ne bi bilo te kapitalističke usmjerenosti, povećana ekonomska aktivnost u pojedinim sektorima mogla bi biti više nego nadomještena smanjenjem aktivnosti u sektorima čiji proizvodi ne doprinose blagostanju ljudi (kao što su primjerice proizvodnja oružja, skupocjeni statusni proizvodi, pretjerani broj vozila, itd.).

S time je povezana i činjenica da politički predstavnici interesa kapitalizma konstantno i dosljedno ometaju pokušaje zaštite stanovništva od ekološki destruktivnih aktivnosti,
U SAD-u je kapital do te mjere dominirao u raspravi o okolišu da se sama činjenica da su ljudi uzrokovali klimatske promjene još uvijek naširoko smatra nedokazanom. Ovdje kapital pokazuje svoj temeljni nasrtaj i ima najmanje ograničenja
kao što su sve opasniji procesi vađenja fosilnih goriva (primjerice crpljenje nafte iz dubokih mora, uklanjanje vrhova planina pri vađenju ugljena, hidrauličko frakturiranje pri crpljenju plina).

Općenitije gledano, premda se nitko ne vodi namjernim interesom uništavanja okoliša, kapitalu je u interesu da blokira mjere kojima je cilj zaštititi okoliš. U zemljama u kojima je političko suprotstavljanje kapitalu dobro organizirano, opstrukcije tih mjera mogu biti djelomično suzbijene. No s obzirom na ekstremni razmjer trenutne opasnosti nužno je učiniti više od reguliranja i kažnjavanja najgorih nedjela; moramo redefinirati prioritete proizvodnje i potrošnje. Trebamo smanjenje broja zrakoplova i više bicikala; manje parkirališta i više bioraznolikosti; manje visokotehnoloških gadgeta i više mogućnosti za izravnu interakciju u javnom prostoru.

Na globalnoj razini, najjače protivljenje takvim izmijenjenim prioritetima dolazi od vlade koja najpotpunije utjelovljuje moć kapitala, vlade SAD-a. Ovdje kapital pokazuje svoj temeljni nasrtaj i ima najmanje ograničenja. U SAD-u je kapital do te mjere dominirao u raspravi o okolišu da se sama činjenica da su ljudi uzrokovali klimatske promjene još uvijek naširoko smatra nedokazanom.

Prema tome, svaka je razina političke borbe oko politike zaštite okoliša povezana s klasnim interesima. Kapitalistička klasa, sa svojom predanošću akumulaciji i ekspanziji, i dalje drži većinu uporišta svoje moći. Važno je prepoznati ovu klasnu dimenziju borbe za zaštitu okoliša kako na domaćoj tako i na međunarodnoj razini.

Na domaćoj razini možemo postati spremniji uvidjeti da je očuvanje okoliša povezano s drugim zahtjevima radničke klase ili anti-kapitalističkim zahtjevima.
Očuvanje okoliša je povezano s drugim zahtjevima radničke klase ili anti-kapitalističkim zahtjevima. Snage koje pokreću napad na okoliš iste su one koje žele zadržati plaće niskima te preusmjeravaju resurse od zadovoljavanja ljudskih potreba na akumulaciju bogatstva i održavanje globalne vojne nadmoći
Snage koje pokreću napad na okoliš iste su one koje žele zadržati plaće niskima te preusmjeravaju resurse od zadovoljavanja ljudskih potreba na akumulaciju bogatstva i održavanje globalne vojne nadmoći.

Vojna nas dimenzija upućuje na međunarodnu razinu, na kojoj trebamo razmotriti anti-ekološki nasrtaj kapitala. Opće je poznato da priroda ne poznaje političke granice. Ono što je učinjeno ekosferi jednog lokalnog područja također utječe na sva ostala područja. Ta činjenica u potpunosti legitimira interes ljudi svih zemalja da utječu na prakse koje se poduzimaju bilo gdje u svijetu u onoj mjeri u kojoj te prakse utječu na budućnost planeta.

Zajednički interes ljudi koji ne poznaje državne granice ponovno nas podsjeća na potrebu za onom vrstom internacionalizma kakvu je inicijalno promicao Komunistički manifest, ali koja je u vremenu nakon njega pretrpjela velike poraze u cijelom svijetu. Njen temeljni princip, izražen u Manifestu, bio je vrlo jednostavan. Radnička klasa – ili, općenitije, narodna većina – u svakoj zemlji ima više zajedničkog (u pogledu svojih temeljnih interesa) sa svojim drugovima iz drugih zemalja nego što ima s vladajućom klasom u “vlastitoj” zemlji.

Za Marxa i Engelsa, u 1848. godini, ovaj je uvid bio ključan za revolucionarnu svijest. Za nas u 21. stoljeću, taj je uvid također ključan za opstanak.


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Victor Wallis glavni je urednik časopisa Socialism and Democracy. Predaje političku znanost od 1968. Njegovi članci o ekološkoj krizi i lijevim pokretima izašli su na preko 12 jezika.


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice CLIMATE & CAPITALISM.



Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve