Akademska prekarnost i šest posljedica osnivanja nove agencije za privremeni akademski rad pri Sveučilištu Warwick

Uz dosadašnju agenciju Unitemps, koja je namijenjena prekarnom zapošljavanju studenata na ‘privremene zadatke’, a koja se sa Sveučilišta Warwick već proširila na 13 drugih sveučilišta u Velikoj Britaniji, Sveučilište Warwick sada pokreće sličnu agenciju imena Teach Higher koja bi rad akademskih radnika učinila u potpunosti prekarnim. Ona bi ukinula ugovore o radu za predavače, a uspostavila one o obavljanju ‘zadataka’ i omogućila potpunu eliminaciju svih radnih prava koja proizlaze iz statusa zaposlenika. Tom se planu protive radnici i studenti Sveučilišta Warwick, a o uspjehu njihove borbe ovisit će i budućnost akademskog rada u Velikoj Britaniji.

Sveučilište Warwick namjerava isprobati novi način zapošljavanja osoblja plaćenog po satu. Shema pod nazivom „Teach Higher“ za sada je naišla na snažno protivljenje kako akademskog osoblja tako i studenata. No što nam uvođenje te sheme govori o suvremenoj prekarnosti u sustavu visokog obrazovanja?
1. Da bismo se trebali priviknuti na ideju „unutarnjeg outsourcinga

Prekarni rad u visokom obrazovanju vrlo će se vjerojatno u sve većoj mjeri kanalizirati kroz opskurne interne mehanizame kojima je cilj zbuniti, obmanuti i učiniti stvari nejasnima.

Shema Teach Higher jedan je od projekata Warwick grupe za zapošljavanje (WEG, Warwick Employment Group). WEG se sastoji od niza tvrtki-podružnica (i njihovih brandova) koje su sve u vlasništvu Sveučilišta Warwick. To znači da se WEG grupa nalazi pod unutarnjim vodstvom, financiranjem i kontrolom Sveučilišta, ali i to da ona istovremeno zadržava kompleksni tip autonomije koji omogućuje stvaranje uvjerljivog oblika poricanja. Grupa je unutarnja kada to odgovara upravi, a eksterna kada joj to ne odgovara.

To znači da Sveučilište u osnovi posjeduje vlastitu outsourcing tvrtku, što istovremeno također omogućuje upravi Warwicka da iznosi apsurdnu tvrdnju kako je Teach Higher u podjednakoj mjeri odjel Sveučilišta kao i bilo koji drugi.

No Teach Higher iz navedenih razloga nipošto nije odjel Sveučilišta. Teach Higher je unutarnja tvrtka osmišljena kako bi uvela novi oblik odnosa između poslodavca i zaposlenika kojim bi poslodavci nametnuli prekarne uvjete rada i smanjili troškove održavanja nastave. Drugim riječima – unutarnji outsourcing.

No „outsourcing“ je izraz koji, čini se, prestravljuje upravu Sveučilišta: ona uzastopno i uporno inzistira da se uopće ne radi o outsourcingu. Baš bi takav pristup uprave mogao aktivistima dati dodatan i presudan razlog da ustraju u analizi ovog problema upravo kao problema outsourcinga.

2. Da bismo se trebali oprostiti sa svojim ugovorom o radu!

Teach Higher neće nikoga izravno zapošljavati. Umjesto toga akademski će radnici prvo postati “kandidati“ s kojima će potom biti sklopljen “ugovor o djelu“ za svaki pojedini ‘zadatak’. Radi se o zaokretu prema ‘modelu zadataka’ – ekstremnom obliku prekarnog rada. Akademskom osoblju će doslovno biti uskraćeno pravo na bilo koji oblik formalnog zaposlenja te će ih se moći otpuštati bilo kada i iz bilo kojeg razloga. Ne samo da će izgubiti zakonska prava koja pripadaju zaposlenicima, nego je prema uvjetima i obavezama (koji su u međuvremenu uklonjeni s internetske stranice) brutalno jasno da će osoblje biti u potpunosti obespravljeno: „Teach Higher može raskinuti ovaj Ugovor, a Teach Higher ili njegov Klijent mogu otkazati bilo koji Zadatak u bilo koje vrijeme bez prethodne obavijesti ili mogućnosti žalbe.”

Tako postavljen radni odnos ne koristi se samo kao metoda smanjivanja troškova nastave – on je također i disciplinsko, stegovno sredstvo. Članovima osoblja koji su radili za Unitemps (još jednu podružnicu u punom vlasništvu Warwicka koja zapošljava prekarne studente-radnike na privremenim poslovima pri organiziranju konferencija te na prodajnim mjestima) otkazani su dodijeljeni ‘zadaci’ jer su sudjelovali u štrajku. Ako shema Teach Higher zaživi omogućit će ovakvu vrstu discipliniranja radnika u daleko većem razmjeru.

3. Da je riječ o rastućem poslovnom modelu

Warwick već dulje vrijeme ima sumnjivu privilegiju da predstavlja laboratorij za eksperimente u upravljanju visokoškolskim ustanovama. Još otkako je E.P. Thompson kritizirao uspon ‘poslovnog sveučilišta’ u obličju Warwick University Ltd.-a, Warwick nastoji postati najpodlijim izvršiteljem neoliberalnog tržišnog modela (marketizacije) u sektoru visokog obrazovanja.

Unitemps, unutarnji provoditelj outsourcinga studenata, već se raširio na trinaest drugih sveučilišta u Velikoj Britaniji. Iz zapisnika sa sjednice održane 2014. godine može se zaključiti da Warwick isto to namjerava učiniti i s Teach Higher shemom: aktivno preuzeti ulogu outsourcinga poslova podučavanja na drugim sveučilištima kako bi ispunio svoju “težnju da funkcionira kao komercijalna franšiza“. Ukoliko podbaci kampanja usmjerena protiv Teach Higher na Warwicku, ta će se shema bez sumnje ubrzo pojaviti i na drugim sveučilištima.

4. Da se pružanje usluga koristi kao kompenzacija

Warwick svojim prekarnim radnicima, u zamjenu za prihvaćanje napada na njihove uvjete rada, nudi priliku da ulažu u vlastiti ljudski kapital. Oni mogu koristiti resurse koji doprinose njihovom ‘Stalnom osobnom razvoju’ (CPD – Continuing Personal Development) i u sklopu tog procesa podebljati svoj životopis.

Ukratko, na taj se način nada osoblja da će jednoga dana možda uspjeti umaknuti prekarnim uvjetima rada iskorištava kao oruđe njihova vezivanja uz iste strukture koje su ih i učinile prekarnim radnicima.

5. Da nam ‘prodaju’ naše vlastite zahtjeve

Postdiplomski studenti Warwicka i Studentski savez Sveučilišta Warwick zahtijevaju jednakost (paritet) u plaćama i uvjetima rada na svim odjelima Sveučilišta već više od godine dana. Teach Higher shema na sva je zvona razglasila uvođenje tog pariteta – ali na način koji bi u potpunosti potkopao temeljne pretpostavke tog zahtjeva: umjesto da se bazira na univerzalnom ugovoru o plaćanju po satu on je utemeljen na univerzalnoj likvidaciji dosadašnjeg sustava ugovora o radu.

6. Da je kompromis mrtav

Primjer Sveučilišta Warwick ukazuje na rastući trend na britanskim sveučilištima. Socijaldemokratski ideal sveučilišta kao institucija na kojima svi dijele zajedničke ciljeve, zajedničke obveze i sudjeluju u kolektivnim procesima obrazovanja koji se usmjeravaju putem demokratskih struktura u potpunosti je izumro.

Umjesto toga demokraciju se sustavno eliminiralo, a u porastu je konfrontacijski i represivni pristup prema onima koji se tome protive. Policijska praksa višesatnog ograđivanja (kettling) studenata prilikom studentskih prosvjedâ 2010. godine i osvetnička kampanja represije na Sveučilištu u Birminghamu protiv negodujućih studentskih prosvjednika predstavljali su samo prve znake ove dubinske i nagle promjene. Napušteno je posredovanje i pregovaranje o različitim interesima, a svi pokušaji da se od menadžerskih despota visokog obrazovanja ishode ustupci doveli su do dugotrajnog antagonizma prema studentima.

Za izlazak iz ove situacije nije dovoljno tek da osmislimo mogućnosti izlaska. Bilo kakav napredak ovisit će o kolektivnim intervencijama u odnose i snage koje strukturiraju sveučilište.

Sve je vidljivija polarizacija u sveučilišnom životu – glasna i buntovna mladež protiv sveučilišnih menadžera.
S engleskog preveo Damjan Rajačić

Fotografija je preuzeta sa stranice wire.novaramedia.com i prilagođena formi ikone.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.