John Murray: Akademska prekarnost i šest posljedica osnivanja nove agencije za privremeni akademski rad pri Sveučilištu Warwick

Uz dosadašnju agenciju Unitemps, koja je namijenjena prekarnom zapošljavanju studenata na ‘privremene zadatke’, a koja se sa Sveučilišta Warwick već proširila na 13 drugih sveučilišta u Velikoj Britaniji, Sveučilište Warwick sada pokreće sličnu agenciju imena Teach Higher koja bi rad akademskih radnika učinila u potpunosti prekarnim. Ona bi ukinula ugovore o radu za predavače, a uspostavila one o obavljanju ‘zadataka’ i omogućila potpunu eliminaciju svih radnih prava koja proizlaze iz statusa zaposlenika. Tom se planu protive radnici i studenti Sveučilišta Warwick, a o uspjehu njihove borbe ovisit će i budućnost akademskog rada u Velikoj Britaniji.


Sveučilište Warwick namjerava isprobati novi način zapošljavanja osoblja plaćenog po satu. Shema pod nazivom „Teach Higher“ za sada je naišla na snažno protivljenje kako akademskog osoblja tako i studenata. No što nam uvođenje te sheme govori o suvremenoj prekarnosti u sustavu visokog obrazovanja?


1. Da bismo se trebali priviknuti na ideju „unutarnjeg outsourcinga

Prekarni rad u visokom obrazovanju vrlo će se vjerojatno u sve većoj mjeri kanalizirati kroz opskurne interne mehanizame kojima je cilj zbuniti, obmanuti i učiniti stvari nejasnima.

Shema Teach Higher jedan je od projekata Warwick grupe za zapošljavanje (WEG, Warwick Employment Group). WEG se sastoji od niza tvrtki-podružnica (i njihovih brandova) koje su sve u vlasništvu Sveučilišta Warwick. To znači da se WEG grupa nalazi pod unutarnjim vodstvom, financiranjem i kontrolom Sveučilišta, ali i to da ona istovremeno zadržava kompleksni tip autonomije koji omogućuje stvaranje uvjerljivog oblika poricanja. Grupa je unutarnja kada to odgovara upravi, a eksterna kada joj to ne odgovara.

To znači da Sveučilište u osnovi posjeduje vlastitu outsourcing tvrtku, što istovremeno također omogućuje upravi Warwicka da iznosi apsurdnu tvrdnju kako je Teach Higher u podjednakoj mjeri odjel Sveučilišta kao i bilo koji drugi.

No Teach Higher iz navedenih razloga nipošto nije odjel Sveučilišta. Teach Higher je unutarnja tvrtka osmišljena kako bi uvela novi oblik odnosa između poslodavca i zaposlenika kojim bi poslodavci nametnuli prekarne uvjete rada i smanjili troškove održavanja nastave. Drugim riječima – unutarnji outsourcing.

No „outsourcing“ je izraz koji, čini se, prestravljuje upravu Sveučilišta: ona uzastopno i uporno inzistira da se uopće ne radi o outsourcingu. Baš bi takav pristup uprave mogao aktivistima dati dodatan i presudan razlog da ustraju u analizi ovog problema upravo kao problema outsourcinga.

2. Da bismo se trebali oprostiti sa svojim ugovorom o radu!

Teach Higher neće nikoga izravno zapošljavati. Umjesto toga akademski će radnici prvo postati “kandidati“ s kojima će potom biti sklopljen “ugovor o djelu“ za svaki pojedini ‘zadatak’. Radi se o zaokretu prema ‘modelu zadataka’ – ekstremnom obliku prekarnog rada. Akademskom osoblju će doslovno biti uskraćeno pravo na bilo koji oblik formalnog zaposlenja te će ih se moći otpuštati bilo kada i iz bilo kojeg razloga. Ne samo da će izgubiti zakonska prava koja pripadaju zaposlenicima, nego je prema uvjetima i obavezama (koji su u međuvremenu uklonjeni s internetske stranice) brutalno jasno da će osoblje biti u potpunosti obespravljeno: „Teach Higher može raskinuti ovaj Ugovor, a Teach Higher ili njegov Klijent mogu otkazati bilo koji Zadatak u bilo koje vrijeme bez prethodne obavijesti ili mogućnosti žalbe.”

Tako postavljen radni odnos ne koristi se samo kao metoda smanjivanja troškova nastave – on je također i disciplinsko, stegovno sredstvo. Članovima osoblja koji su radili za Unitemps (još jednu podružnicu u punom vlasništvu Warwicka koja zapošljava prekarne studente-radnike na privremenim poslovima pri organiziranju konferencija te na prodajnim mjestima) otkazani su dodijeljeni ‘zadaci’ jer su sudjelovali u štrajku. Ako shema Teach Higher zaživi omogućit će ovakvu vrstu discipliniranja radnika u daleko većem razmjeru.

3. Da je riječ o rastućem poslovnom modelu

Warwick već dulje vrijeme ima sumnjivu privilegiju da predstavlja laboratorij za eksperimente u upravljanju visokoškolskim ustanovama. Još otkako je E.P. Thompson kritizirao uspon ‘poslovnog sveučilišta’ u obličju Warwick University Ltd.-a, Warwick nastoji postati najpodlijim izvršiteljem neoliberalnog tržišnog modela (marketizacije) u sektoru visokog obrazovanja.

Unitemps, unutarnji provoditelj outsourcinga studenata, već se raširio na trinaest drugih sveučilišta u Velikoj Britaniji. Iz zapisnika sa sjednice održane 2014. godine može se zaključiti da Warwick isto to namjerava učiniti i s Teach Higher shemom: aktivno preuzeti ulogu outsourcinga poslova podučavanja na drugim sveučilištima kako bi ispunio svoju “težnju da funkcionira kao komercijalna franšiza“. Ukoliko podbaci kampanja usmjerena protiv Teach Higher na Warwicku, ta će se shema bez sumnje ubrzo pojaviti i na drugim sveučilištima.

4. Da se pružanje usluga koristi kao kompenzacija

Warwick svojim prekarnim radnicima, u zamjenu za prihvaćanje napada na njihove uvjete rada, nudi priliku da ulažu u vlastiti ljudski kapital. Oni mogu koristiti resurse koji doprinose njihovom ‘Stalnom osobnom razvoju’ (CPD – Continuing Personal Development) i u sklopu tog procesa podebljati svoj životopis.

Ukratko, na taj se način nada osoblja da će jednoga dana možda uspjeti umaknuti prekarnim uvjetima rada iskorištava kao oruđe njihova vezivanja uz iste strukture koje su ih i učinile prekarnim radnicima.

5. Da nam ‘prodaju’ naše vlastite zahtjeve

Postdiplomski studenti Warwicka i Studentski savez Sveučilišta Warwick zahtijevaju jednakost (paritet) u plaćama i uvjetima rada na svim odjelima Sveučilišta već više od godine dana. Teach Higher shema na sva je zvona razglasila uvođenje tog pariteta – ali na način koji bi u potpunosti potkopao temeljne pretpostavke tog zahtjeva: umjesto da se bazira na univerzalnom ugovoru o plaćanju po satu on je utemeljen na univerzalnoj likvidaciji dosadašnjeg sustava ugovora o radu.

6. Da je kompromis mrtav

Primjer Sveučilišta Warwick ukazuje na rastući trend na britanskim sveučilištima. Socijaldemokratski ideal sveučilišta kao institucija na kojima svi dijele zajedničke ciljeve, zajedničke obveze i sudjeluju u kolektivnim procesima obrazovanja koji se usmjeravaju putem demokratskih struktura u potpunosti je izumro.

Umjesto toga demokraciju se sustavno eliminiralo, a u porastu je konfrontacijski i represivni pristup prema onima koji se tome protive. Policijska praksa višesatnog ograđivanja (kettling) studenata prilikom studentskih prosvjedâ 2010. godine i osvetnička kampanja represije na Sveučilištu u Birminghamu protiv negodujućih studentskih prosvjednika predstavljali su samo prve znake ove dubinske i nagle promjene. Napušteno je posredovanje i pregovaranje o različitim interesima, a svi pokušaji da se od menadžerskih despota visokog obrazovanja ishode ustupci doveli su do dugotrajnog antagonizma prema studentima.

Za izlazak iz ove situacije nije dovoljno tek da osmislimo mogućnosti izlaska. Bilo kakav napredak ovisit će o kolektivnim intervencijama u odnose i snage koje strukturiraju sveučilište.

Sve je vidljivija polarizacija u sveučilišnom životu – glasna i buntovna mladež protiv sveučilišnih menadžera.


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Fotografija je preuzeta sa stranice wire.novaramedia.com i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 9. studenoga 2017. Leonilo „Neil“ Dolirocon, „Ekonomska konferencija“ (izvor: Nagarjun Kandukuru @ Flickr, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Administracija klasnog sukoba Sfera civilnog društva i njegovih organizacija strukturno je mjesto u kapitalističkim društvima, koje se legitimira kao prostor gdje raznorodni subjekti imaju priliku utjecati na artikulaciju i mobilizaciju javnog mnijenja. O autonomiji i dosegu civilnog društva te nužnosti historizacije njegove uloge i područja djelovanja u konkretnim društvenim borbama, razgovarali smo s Lidijom Krienzer Radojević, teoretičarkom i aktivistkinjom organizacije za prava kulturnih radnika IG Kultur Steiermark, jednom od sudionica ovotjednog mikropolitičkog seminara kustoskog kolektiva [BLOK] „Infrastrukture u kulturi“.
  • 22. listopada 2017. Izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci) 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 22. listopada 2017. „Vive la Commune“, kadar iz filma „Novi Babilon“ (Novyy Vavilon), 1929, r: Grigori Kozintsev & Leonid Trauberg (izvor: Faces of Classical Music – 1) 1917. i 1871: uz obljetnicu lomljenja Pariške komune Kanal Oktobarika [100.1917] je web-platforma, pokrenuta povodom obilježavanja stogodišnjice Ruske revolucije, koja kroz vijesti, materijale, komentare i refleksije pretresa uobičajene ikonografske i interpretacijske motive, s naglaskom na uvezivanju hrvatske i jugoistočnoeuropske povijesti u globalnu povijest Ruske revolucije. Prenosimo prilog Branimira Jankovića i Stefana Treskanice u kojem nude izbor iz povijesnih komparacija (dis)kontinuiteta Pariške komune i Ruske revolucije.
  • 20. rujna 2017. Manuel Rivero, Ado-Nay, „Grave impedimento de existencia o desarrollo III“, ulje na drvu, 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 30. srpnja 2017. Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB) Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“ Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
  • 16. srpnja 2017. „Privatno vlasništvo“, ispred crkve Sv. Katarine u Kuldīgi, Latvija. (foto: Laima Gūtmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 10. srpnja 2017. Fotografska retrospektiva borbe za potpuno javno financirano visoko obrazovanje izložena je u sklopu „Festivala prvih“, održanog tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom u proljeće 2009. godine (foto: MR; izvor) Studentski aktivizam nije dovoljan Potaknut člankom Amber A’Lee Frost „All Worked Up and Nowhere to Go“, dopisnik Jacobina Freddie deBoer komentira preveliko ulaganje nade u potencijale studentskog organizaranja, potaknuto činjenicom da se akademski prostor u SAD-u doživljava kao jedno od mjesta na kojem ljevica ima neki značaj i moć. DeBoer izlaže 8 empirijskih tvrdnji zbog kojih smatra da je studentski aktivizam, iako bitan i potreban, ipak precijenjen u kontekstu lijevog organiziranja te zagovara radničko organiziranje kao ono koje ima stvarne antikapitalističke potencijale.
  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve