Akademska prekarnost i šest posljedica osnivanja nove agencije za privremeni akademski rad pri Sveučilištu Warwick

Uz dosadašnju agenciju Unitemps, koja je namijenjena prekarnom zapošljavanju studenata na ‘privremene zadatke’, a koja se sa Sveučilišta Warwick već proširila na 13 drugih sveučilišta u Velikoj Britaniji, Sveučilište Warwick sada pokreće sličnu agenciju imena Teach Higher koja bi rad akademskih radnika učinila u potpunosti prekarnim. Ona bi ukinula ugovore o radu za predavače, a uspostavila one o obavljanju ‘zadataka’ i omogućila potpunu eliminaciju svih radnih prava koja proizlaze iz statusa zaposlenika. Tom se planu protive radnici i studenti Sveučilišta Warwick, a o uspjehu njihove borbe ovisit će i budućnost akademskog rada u Velikoj Britaniji.


Sveučilište Warwick namjerava isprobati novi način zapošljavanja osoblja plaćenog po satu. Shema pod nazivom „Teach Higher“ za sada je naišla na snažno protivljenje kako akademskog osoblja tako i studenata. No što nam uvođenje te sheme govori o suvremenoj prekarnosti u sustavu visokog obrazovanja?


1. Da bismo se trebali priviknuti na ideju „unutarnjeg outsourcinga

Prekarni rad u visokom obrazovanju vrlo će se vjerojatno u sve većoj mjeri kanalizirati kroz opskurne interne mehanizame kojima je cilj zbuniti, obmanuti i učiniti stvari nejasnima.

Shema Teach Higher jedan je od projekata Warwick grupe za zapošljavanje (WEG, Warwick Employment Group). WEG se sastoji od niza tvrtki-podružnica (i njihovih brandova) koje su sve u vlasništvu Sveučilišta Warwick. To znači da se WEG grupa nalazi pod unutarnjim vodstvom, financiranjem i kontrolom Sveučilišta, ali i to da ona istovremeno zadržava kompleksni tip autonomije koji omogućuje stvaranje uvjerljivog oblika poricanja. Grupa je unutarnja kada to odgovara upravi, a eksterna kada joj to ne odgovara.

To znači da Sveučilište u osnovi posjeduje vlastitu outsourcing tvrtku, što istovremeno također omogućuje upravi Warwicka da iznosi apsurdnu tvrdnju kako je Teach Higher u podjednakoj mjeri odjel Sveučilišta kao i bilo koji drugi.

No Teach Higher iz navedenih razloga nipošto nije odjel Sveučilišta. Teach Higher je unutarnja tvrtka osmišljena kako bi uvela novi oblik odnosa između poslodavca i zaposlenika kojim bi poslodavci nametnuli prekarne uvjete rada i smanjili troškove održavanja nastave. Drugim riječima – unutarnji outsourcing.

No „outsourcing“ je izraz koji, čini se, prestravljuje upravu Sveučilišta: ona uzastopno i uporno inzistira da se uopće ne radi o outsourcingu. Baš bi takav pristup uprave mogao aktivistima dati dodatan i presudan razlog da ustraju u analizi ovog problema upravo kao problema outsourcinga.

2. Da bismo se trebali oprostiti sa svojim ugovorom o radu!

Teach Higher neće nikoga izravno zapošljavati. Umjesto toga akademski će radnici prvo postati “kandidati“ s kojima će potom biti sklopljen “ugovor o djelu“ za svaki pojedini ‘zadatak’. Radi se o zaokretu prema ‘modelu zadataka’ – ekstremnom obliku prekarnog rada. Akademskom osoblju će doslovno biti uskraćeno pravo na bilo koji oblik formalnog zaposlenja te će ih se moći otpuštati bilo kada i iz bilo kojeg razloga. Ne samo da će izgubiti zakonska prava koja pripadaju zaposlenicima, nego je prema uvjetima i obavezama (koji su u međuvremenu uklonjeni s internetske stranice) brutalno jasno da će osoblje biti u potpunosti obespravljeno: „Teach Higher može raskinuti ovaj Ugovor, a Teach Higher ili njegov Klijent mogu otkazati bilo koji Zadatak u bilo koje vrijeme bez prethodne obavijesti ili mogućnosti žalbe.”

Tako postavljen radni odnos ne koristi se samo kao metoda smanjivanja troškova nastave – on je također i disciplinsko, stegovno sredstvo. Članovima osoblja koji su radili za Unitemps (još jednu podružnicu u punom vlasništvu Warwicka koja zapošljava prekarne studente-radnike na privremenim poslovima pri organiziranju konferencija te na prodajnim mjestima) otkazani su dodijeljeni ‘zadaci’ jer su sudjelovali u štrajku. Ako shema Teach Higher zaživi omogućit će ovakvu vrstu discipliniranja radnika u daleko većem razmjeru.

3. Da je riječ o rastućem poslovnom modelu

Warwick već dulje vrijeme ima sumnjivu privilegiju da predstavlja laboratorij za eksperimente u upravljanju visokoškolskim ustanovama. Još otkako je E.P. Thompson kritizirao uspon ‘poslovnog sveučilišta’ u obličju Warwick University Ltd.-a, Warwick nastoji postati najpodlijim izvršiteljem neoliberalnog tržišnog modela (marketizacije) u sektoru visokog obrazovanja.

Unitemps, unutarnji provoditelj outsourcinga studenata, već se raširio na trinaest drugih sveučilišta u Velikoj Britaniji. Iz zapisnika sa sjednice održane 2014. godine može se zaključiti da Warwick isto to namjerava učiniti i s Teach Higher shemom: aktivno preuzeti ulogu outsourcinga poslova podučavanja na drugim sveučilištima kako bi ispunio svoju “težnju da funkcionira kao komercijalna franšiza“. Ukoliko podbaci kampanja usmjerena protiv Teach Higher na Warwicku, ta će se shema bez sumnje ubrzo pojaviti i na drugim sveučilištima.

4. Da se pružanje usluga koristi kao kompenzacija

Warwick svojim prekarnim radnicima, u zamjenu za prihvaćanje napada na njihove uvjete rada, nudi priliku da ulažu u vlastiti ljudski kapital. Oni mogu koristiti resurse koji doprinose njihovom ‘Stalnom osobnom razvoju’ (CPD – Continuing Personal Development) i u sklopu tog procesa podebljati svoj životopis.

Ukratko, na taj se način nada osoblja da će jednoga dana možda uspjeti umaknuti prekarnim uvjetima rada iskorištava kao oruđe njihova vezivanja uz iste strukture koje su ih i učinile prekarnim radnicima.

5. Da nam ‘prodaju’ naše vlastite zahtjeve

Postdiplomski studenti Warwicka i Studentski savez Sveučilišta Warwick zahtijevaju jednakost (paritet) u plaćama i uvjetima rada na svim odjelima Sveučilišta već više od godine dana. Teach Higher shema na sva je zvona razglasila uvođenje tog pariteta – ali na način koji bi u potpunosti potkopao temeljne pretpostavke tog zahtjeva: umjesto da se bazira na univerzalnom ugovoru o plaćanju po satu on je utemeljen na univerzalnoj likvidaciji dosadašnjeg sustava ugovora o radu.

6. Da je kompromis mrtav

Primjer Sveučilišta Warwick ukazuje na rastući trend na britanskim sveučilištima. Socijaldemokratski ideal sveučilišta kao institucija na kojima svi dijele zajedničke ciljeve, zajedničke obveze i sudjeluju u kolektivnim procesima obrazovanja koji se usmjeravaju putem demokratskih struktura u potpunosti je izumro.

Umjesto toga demokraciju se sustavno eliminiralo, a u porastu je konfrontacijski i represivni pristup prema onima koji se tome protive. Policijska praksa višesatnog ograđivanja (kettling) studenata prilikom studentskih prosvjedâ 2010. godine i osvetnička kampanja represije na Sveučilištu u Birminghamu protiv negodujućih studentskih prosvjednika predstavljali su samo prve znake ove dubinske i nagle promjene. Napušteno je posredovanje i pregovaranje o različitim interesima, a svi pokušaji da se od menadžerskih despota visokog obrazovanja ishode ustupci doveli su do dugotrajnog antagonizma prema studentima.

Za izlazak iz ove situacije nije dovoljno tek da osmislimo mogućnosti izlaska. Bilo kakav napredak ovisit će o kolektivnim intervencijama u odnose i snage koje strukturiraju sveučilište.

Sve je vidljivija polarizacija u sveučilišnom životu – glasna i buntovna mladež protiv sveučilišnih menadžera.


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Fotografija je preuzeta sa stranice wire.novaramedia.com i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva Odbacujući dualizam između Prirode i Čovječanstva, Jason W. Moore, historičar okoliša, historijski geograf i docent na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta Binghamton te koordinator World Ecology Research Network, preispituje koncept antropocena, prema kojemu je za ekološku krizu kriva ljudska vrsta u cjelini. Nadomještajući ga pojmom kapitalocena, Moore naglašava presudni utjecaj kapitalizma, koji je historijski isprepleten s mrežom života, teži neodrživom ekonomskom rastu te parazitira na besplatnom i jeftinom radu ljudi i ostatka prirode.
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve