Deset šokantnih činjenica o Baltimoreu

Baltimorski travanj 1968. ponovio se 2015. godine. Neposredni povod za niz prosvjeda koji će uslijediti u Baltimoreu bila je smrt Freddija Graya koji je tjedan dana nakon uhićenja, 19. travnja, preminuo zbog policijske brutalnosti. Donosimo statistički prikaz svakodnevice crnačkog stanovništva u koju su uronjena nedavna događanja u Baltimoreu.

Potlačeno stanovništvo
Jeste li šokirani razdorom koji se dogodio u Baltimoreu? Svakodnevni život u Baltimoreu, gradu koji broji 622.000 stanovnika, od čega su 63 posto Afroamerikanaca, još je nevjerojatniji. Donosim deset činjenica koje osvjetljavaju dio priče.

1: Crnci u Baltimoreu imaju više od 5.6 puta veću vjerojatnost biti uhićeni zbog posjedovanja marihuane od bijelaca, iako je uporaba marihuane među rasama slična. U stvari, Baltimorski okrug je među pet s najvišom stopom uhićenja za posjedovanje marihuane u SAD-u.

2: Baltimore je od 2011. isplatio više od 5,7 milijuna dolara za više od stotinu tužbi zbog slučajeva policijske brutalnosti. Žrtve teške policijske brutalnosti bili su uglavnom ljudi crne boje kože, među kojima su i trudnica, 65-godišnji đakon, djeca te 87-godišnja žena.

3: Novorođenčad bijele boje kože koja je rođena u Baltimoreu ima šest godina duži očekivani životni vijek od afroameričke novorođenčadi tog grada.

4: Afroamerikanci u Baltimoreu imaju osam puta veću vjerojatnost da će umrijeti od komplikacija HIV/AIDS-a od bjelaca, i dva puta veću vjerojatnost da će umrijeti od dijabetesom povezanih uzroka od bijelaca.

5: Stopa nezaposlenosti na razini grada iznosi 8,4 posto. Prema većini procjena nezaposlenost afroameričkog stanovništva grada dva puta je veća od nezaposlenosti bjelačkog stanovništva. Službena stopa nezaposlenosti na razini cijelog SAD-a iznosi 4,7 posto za bjelačko stanovništvo, a 10,1 posto za crnce.

7: Razlika u očekivanom životnom vijeku između onih koji žive u najbogatijem susjedstvu u Baltimoreu i onih koji žive šest kilometara dalje u njegovu najsiromašnijem dijelu jest dvadeset godina.

8: 148,000 ljudi, ili 23,8 posto ljudi u Baltimoreu živi ispod službene granice siromaštva.

S engleskog prevela Karolina Hrga

Bill Quigley predaje pravo na Loyola University New Orleans. Može ga se kontaktirati na: quigley77@gmail.com

Fotografija je preuzeta sa stranice Time.com i prilagođena formi ikone.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.