EU se nalazi u stanju neodrživosti, nepravde i nejednakosti

Donosimo prijevod kratkog intervjua s Johnom Barryem, profesorom zelene političke ekonomije na Queen’s University u Belfastu i autorom četiri knjige iz područja politike i ekonomije okoliša. Njegova najnovija knjiga naslova The Politics of Actually Existing Unsustainability u cijelosti je dostupna ovdje. U intervjuu naglašava da EU mora krenuti od pozicije da “kao i mnoge druge zemlje u svijetu, živi u stanju neodrživosti. Ona također živi u stanju nepravde i nejednakosti. Mora započeti od razmatranja kako bi političke mjere trebale izgledati kada ne polazimo od ideja o održivosti i održivom razvoju, nego od toga kako da se preusmjerimo sa sadašnje putanje neodrživosti prema održivosti.” Barry će sudjelovati na okruglom stolu “Crveno-zeleni (ne)sporazumi: Transformacije uvjeta društvene reprodukcije i emancipacije” (11.5., 17h, Kino Europa/Dvorana Müller) u sklopu ovogodišnjeg Subversive foruma, na kojem će govoriti i Kostas Loukeris, Bor Kirn, Yiannis Bornous, Vladimir Lay, Denis Geto i Marko Milošević.





Što smatrate najbitnijim mjerama koje je EU poduzela kako bi pomogla zaštititi okoliš?

EU je poduzela puno toga s ciljem zaštite okoliša u sklopu svojih akcijskih planova za okoliš. Mislim da njezina podrška istraživanjima okolišnih problema, a također i mnoge ekonomske i druge politike koje je donijela, pomažu približavanju niskougljičnoj ekonomiji.

No smatram da trebamo početi postavljati sljedeće pitanje – EU ne treba obratiti pažnju samo na okoliš nego prije svega na socijalno-ekonomsku tranformaciju kako bi se stvorilo zeleno društvo i ekonomija.

Bitan i neizostavan dio toga je zaštita okoliša. Mnoge EU direktive svakako pomažu zaštiti okoliša, štite biorazolikost, pogotovo u Irskoj. Također, zbog toga što mnogi zakoni o okolišu na razini pojedinih zemalja članica imaju izvor u Europi, možemo reći da je Europa bez sumnje pomogla mnogim svojim članicama, pogotovo zemljama na periferiji koje su u tom pogledu zaostajale (poput Irske, Španjolske i Grčke), da dosegnu jedan daleko zeleniji stupanj.

Koji su najveći izazovi koji se nalaze pred Europskom unijom u pogledu njene politike zaštite okoliša?

Najveći izazov pred EU svakako je to da se Europska unija počne kretati prema zelenoj ekonomskoj platformi, zbog toga što će 21. stoljeće biti doba tranzicije u niskougljičnu ekonomiju.

Bit će potrebno uhvatiti se ukoštac s klimatskim promjenama, ali i s problemima vrhunca proizvodnje nafte i plina. Stoga će bez sumnje energetski i klimatski problemi biti najvažniji izazovi za Europsku uniju. Pritom su također neizostavna geopolitička pitanja i pitanja odnosa među zemaljama članicama. Između ostalog, bitno je da preko raznih direktiva i sličnih mjera koje EU ima očuvamo prirodni kapital i bioraznolikost unutar Europske unije – no to je nužno, ali nije dostatno.

Ono što Europska unija mora napraviti jest da počne artikulirati kako bi trebala izgledati zelena, niskougljična, visoko prosperitetna ekonomija s manjom društveno-ekonomskom nejednakošću.

Koji bi trebali biti prioriteti Europske unije u njenom doprinosu izgradnji zelene ekonomije i društva?

Smatram da joj prioritet mora biti fundamentalna revizija prevlasti modela ekonomskog rasta, konkurencije i nadmoći financijskog sektora – modela kakav danas postoji u Europskoj uniji i njenim zemljama članicama. Ona mora početi artikulirati novi ekonomski model koji je u skladu s potrebama 21. stoljeća.

Također mora krenuti od pozicije da Europska unija, kao i mnoge druge zemlje u svijetu, živi u stanju neodrživosti. Ona također živi u stanju nepravde i nejednakosti. Mora započeti od razmatranja kako bi političke mjere trebale izgledati kada ne polazimo od ideja o održivosti i održivom razvoju, nego od toga kako da se preusmjerimo sa sadašnje putanje neodrživosti prema održivosti.



S engleskog preveo Damjan Rajačić


Intervju s Johnom Barryem nastao je u sklopu multidisciplinarne radionice naziva Greening Economics, Greening Society: What is the Role of the EU? (Ozelenjavanje ekonomske znanosti, ozelenjavanja društva: koja je uloga EU?). Radionica je održana 9. i 10. svibnja 2013. na Sveučilištu Surrey (University of Surrey), a na njoj je John Barry sudjelovao kao jedan od izlagača. Intervju je objavljen 15. svibnja. 2013. na YouTube kanalu tog Sveučilišta.



John Barry je profesor na fakultetu School of Politics, International Studies, and Philosophy pri Sveučilištu Queen’s University u Belfastu.




Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve