EU se nalazi u stanju neodrživosti, nepravde i nejednakosti

Donosimo prijevod kratkog intervjua s Johnom Barryem, profesorom zelene političke ekonomije na Queen’s University u Belfastu i autorom četiri knjige iz područja politike i ekonomije okoliša. Njegova najnovija knjiga naslova The Politics of Actually Existing Unsustainability u cijelosti je dostupna ovdje. U intervjuu naglašava da EU mora krenuti od pozicije da “kao i mnoge druge zemlje u svijetu, živi u stanju neodrživosti. Ona također živi u stanju nepravde i nejednakosti. Mora započeti od razmatranja kako bi političke mjere trebale izgledati kada ne polazimo od ideja o održivosti i održivom razvoju, nego od toga kako da se preusmjerimo sa sadašnje putanje neodrživosti prema održivosti.” Barry će sudjelovati na okruglom stolu “Crveno-zeleni (ne)sporazumi: Transformacije uvjeta društvene reprodukcije i emancipacije” (11.5., 17h, Kino Europa/Dvorana Müller) u sklopu ovogodišnjeg Subversive foruma, na kojem će govoriti i Kostas Loukeris, Bor Kirn, Yiannis Bornous, Vladimir Lay, Denis Geto i Marko Milošević.





Što smatrate najbitnijim mjerama koje je EU poduzela kako bi pomogla zaštititi okoliš?

EU je poduzela puno toga s ciljem zaštite okoliša u sklopu svojih akcijskih planova za okoliš. Mislim da njezina podrška istraživanjima okolišnih problema, a također i mnoge ekonomske i druge politike koje je donijela, pomažu približavanju niskougljičnoj ekonomiji.

No smatram da trebamo početi postavljati sljedeće pitanje – EU ne treba obratiti pažnju samo na okoliš nego prije svega na socijalno-ekonomsku tranformaciju kako bi se stvorilo zeleno društvo i ekonomija.

Bitan i neizostavan dio toga je zaštita okoliša. Mnoge EU direktive svakako pomažu zaštiti okoliša, štite biorazolikost, pogotovo u Irskoj. Također, zbog toga što mnogi zakoni o okolišu na razini pojedinih zemalja članica imaju izvor u Europi, možemo reći da je Europa bez sumnje pomogla mnogim svojim članicama, pogotovo zemljama na periferiji koje su u tom pogledu zaostajale (poput Irske, Španjolske i Grčke), da dosegnu jedan daleko zeleniji stupanj.

Koji su najveći izazovi koji se nalaze pred Europskom unijom u pogledu njene politike zaštite okoliša?

Najveći izazov pred EU svakako je to da se Europska unija počne kretati prema zelenoj ekonomskoj platformi, zbog toga što će 21. stoljeće biti doba tranzicije u niskougljičnu ekonomiju.

Bit će potrebno uhvatiti se ukoštac s klimatskim promjenama, ali i s problemima vrhunca proizvodnje nafte i plina. Stoga će bez sumnje energetski i klimatski problemi biti najvažniji izazovi za Europsku uniju. Pritom su također neizostavna geopolitička pitanja i pitanja odnosa među zemaljama članicama. Između ostalog, bitno je da preko raznih direktiva i sličnih mjera koje EU ima očuvamo prirodni kapital i bioraznolikost unutar Europske unije – no to je nužno, ali nije dostatno.

Ono što Europska unija mora napraviti jest da počne artikulirati kako bi trebala izgledati zelena, niskougljična, visoko prosperitetna ekonomija s manjom društveno-ekonomskom nejednakošću.

Koji bi trebali biti prioriteti Europske unije u njenom doprinosu izgradnji zelene ekonomije i društva?

Smatram da joj prioritet mora biti fundamentalna revizija prevlasti modela ekonomskog rasta, konkurencije i nadmoći financijskog sektora – modela kakav danas postoji u Europskoj uniji i njenim zemljama članicama. Ona mora početi artikulirati novi ekonomski model koji je u skladu s potrebama 21. stoljeća.

Također mora krenuti od pozicije da Europska unija, kao i mnoge druge zemlje u svijetu, živi u stanju neodrživosti. Ona također živi u stanju nepravde i nejednakosti. Mora započeti od razmatranja kako bi političke mjere trebale izgledati kada ne polazimo od ideja o održivosti i održivom razvoju, nego od toga kako da se preusmjerimo sa sadašnje putanje neodrživosti prema održivosti.



S engleskog preveo Damjan Rajačić


Intervju s Johnom Barryem nastao je u sklopu multidisciplinarne radionice naziva Greening Economics, Greening Society: What is the Role of the EU? (Ozelenjavanje ekonomske znanosti, ozelenjavanja društva: koja je uloga EU?). Radionica je održana 9. i 10. svibnja 2013. na Sveučilištu Surrey (University of Surrey), a na njoj je John Barry sudjelovao kao jedan od izlagača. Intervju je objavljen 15. svibnja. 2013. na YouTube kanalu tog Sveučilišta.



John Barry je profesor na fakultetu School of Politics, International Studies, and Philosophy pri Sveučilištu Queen’s University u Belfastu.




Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve