Facebook za ljude

“Pritisnut između društvenog i ekonomskog, Facebook se nalazi u delikatnoj poziciji i svjestan je svoje ranjivosti u pogledu nepovjerenja korisnika i lošeg publiciteta. On je u svojem najnovijem kvartalnom izvještaju upozorio ulagače da očekuje da će njegova stopa rasta opadati (stopa rasta mjesečno aktivnih korisnika Facebooka u stalnom je padu od 2011/12. godine) i da njegovi konkurenti predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju. Većina oglašivača koji kupuju Facebookov oglasni prostor rade to na kratkoročnoj, niskobudžetnoj osnovi i bez poteškoća će uplatiti novac nekome drugome umjesto Facebooku.”


Facebook želi stvarna imena, a njegovi korisnici žele stvarni javni prostor


Politika Facebooka koja zahtijeva da svatko na toj internetskoj stranici koristi svoje „autentično“ ime pokazala se kontroverznijom nego što je tvrtka očekivala.

Ove je godine toj tvrtki umalo zabranjeno sudjelovanje na San Francisco Prideu zbog porasta protivljenja toj mjeri. Aktivisti kažu da je ograničenje nepošteno i opasno te da korisnici trebaju imati pravo izabrati korisničko ime do kojeg im je stalo.

Mark Zuckerberg obavio je u zadnji čas neke pozive kako bi ipak mogli sudjelovati u povorci, no LGBTQ aktivisti i organizatori kampanje #MyNameIs i dalje nisu zadovoljni. Prošlog su ponedjeljka pred sjedište Facebooka u Menlo Parku pristigla dva autobusa puna prosvjednika koji su došli iskazati svoje protivljenje toj politici.

Pravilo o stvarnim imenima na snazi je na Facebooku već deset godina, no ljudi su počeli ozbiljno govoriti o tome prošle jeseni, kada je transvestitkinjama iz San Francisca kao što su Sister Rosa i Lil Miss Hot Mess uskraćen pristup njihovim Facebook računima, nakon što su ih drugi korisnici prijavili zbog korištenja „lažnih“ imena. Sister Rosa i drugi prozvali su Facebook za diskriminaciju, tvrdeći da su njihova imena dio njihovog identiteta te da je za mnoge u LGBTQ zajednici korištenje pravnih imena opasno.

Facebook se odmah pokajao i obećao da će riješiti problem. U mjesecima koji su uslijedili, tvrtka je preformulirala pravilo – tražeći „autentična“, a ne „prava“, imena – proširila vrste identifikacija koje korisnici može predočiti ukoliko se to od njih zatraži (iskaznica za autobusni prijevoz, medicinska dokumentacija, fotografije iz godišnjaka), i osigurala korisnicima više vremena kako bi promijenili svoje korisničko ime ili preuzeli svoje online sadržaje prije nego što im ugase račun.

Međutim, problem nije nestao. Ispostavilo se da je mnogo ljudi – čak i poznate osobe poput Salmana Rushdieja i Jaya Smootha – pogođeno pravilom pravih imena. Imena pripadnika urođeničkih naroda Sjeverne Amerike često se označavaju kao neprimjerena jer uključuju „neobično korištenje velikih slova“ ili „fraze“, čime krše pravila imenovanja na Facebooku. Dana Lone Hill suspendirana je s Facebooka kada je netko prijavio njezino ime kao lažno, a usprkos tome što je odmah pružila formalnu identifikaciju, računu nije mogla pristupiti tjedan dana, dok su zaposlenici Facebooka donosili odluku je li ona stvarna osoba.

Shane Creepingbear, član plemena Kiowa iz Oklahome, prijavljen je dva puta. U objavi na blogu, koju je napisao nakon što je mu je račun po drugi put zaključan, Creepingbear je rekao: „Ovo pravilo podržava narativ koji prikriva stoljeća okupacije i brisanja kulture urođenika. Jasna je paralela između uklanjanja urođenika s prostora na kojem su živjeli i njihova uklanjanja s prostora Facebooka.“

Za druge je ta Facebookova politika imala strašnije posljedice. Politički aktivisti, kojima ta web stranica pruža ključan alat za organiziranje, mogu biti uhićeni ili čak ubijeni zbog svojih online aktivnosti. Oni koji su preživjeli zlostavljanje, osobito žene, često na društvenim medijima izbjegavaju svoju pravno ime kako bi spriječile nasilne, zlostavljajuće bivše partnere ili članove obitelji da ih nastave uznemiravati ili uhoditi, a za mnoge mlade ljude koji eksperimentiraju sa svojim seksualnošću Facebook nudi sigurnu zajednicu, ali samo ako mogu kontrolirati svoj online identitet.

Facebook se trudi smiriti rastući bijes javnosti, ali ne čini nikakve poteze prema ukidanju tog pravila. Chris Cox, glavni direktor za proizvode u Facebooku, kaže da je takva politika “primarni mehanizam koji imamo kako bismo zaštitili milijune ljudi […] od stvarne štete. Priče o masovnom lažnom predstavljanju, trollanju, obiteljskom nasilju te porastu nasilničkog ponašanja i netolerancije su često rezultat toga da se ljudi skrivaju iza lažnih imena, a to je i zastrašujuće i tužno.”

Veza između imena i ponašanja ipak je pomalo nategnuta. Kao što je pokazao tragični val samoubojstava mladih ljudi maltretiranih na društvenim medijima u posljednjih nekoliko godina, identifikacija ne sprječava ljude da čine loše stvari.

Lux Alptraum – novinar kojem je također spriječen pristup njegovom računa zbog korištenja neprihvatljivog imena – nedavno je osporio korisnost takvog pravila u sprečavanju zlostavljanja. “Ako je plan spriječiti nasilje, ukidanje računa ljudima koji u velikoj mjeri koriste usluge onako kako su i namijenjene čini se kontraproduktivnim. Praćenje ponašanja, a ne imena, djeluje kao mnogo korisnija strategija”.

Zašto onda Facebook jednostavno ne prati ponašanje umjesto imena i dopusti ljudima da nazivaju svoje digitalne avatare kako god žele?

Kratki odgovor je da bi to tvrtku stajalo previše novca. Facebook ima jednostavan poslovni model – 94 posto prihoda zarađuje od oglasa. On prodaje oglasni prostor oglašivačima koje žele da se njihovi oglasi prikazuju stvarnim ljudima. Facebook uvjerava oglašivače da pravi ljudi vide i klikaju na njihove oglase, iznoseći im podatke o aktivnosti računa. Prate ukupne “svakodnevno aktivne korisnike” i “mjesečno aktivne korisnike” na računalima i smartphoneima širom svijeta i povezuje te račune s online aktivnošću. Time pokazuju tvrtkama da ljudi vole i koriste Facebook te da bi oglašivači trebali postavljati svoje oglase na njihovoj stranici, a ne Google+ ili manjim regionalnim rivalima kao što je Renren.

Jedini se problem javlja kada tvrtke za oglašavanje ne vjeruju Facebookovim podacima – ako misle da računi na stranici nisu pravi (spameri, dvostruki računi, itd.) i da nisu povezani sa stvarnim ljudima sa sposobnošću da izvrše stvarnu kupovinu. U Facebookovom najnovijem kvartalnom izvještaju piše:

“Ako oglašivači, programeri ili ulagači ne smatraju podatke o našim korisnicima točnom reprezentacijom naše baze korisnika […] to može nauditi našem ugledu te tržišta i programeri mogu biti manje spremni izdvojiti iz svoje proračuna za resurse na Facebooku, što bi moglo negativno utjecati na naše poslovanje i financijske rezultate.”

Dakle, ta se tvrtka jako trudi kako bi bila uvjerljiva time što otklanja “duplikate” i “lažne” račune te, premda se ne izjašnjava precizno o svojoj metodologiji, iznosi tvrdnju da tvrtka “oprezno prosuđuje prilikom odlučivanja kada se radi o otkrivanju imena koja se doimaju lažnima i drugom ponašanju koje se ocjenjivačima čini neautentičnim”.

U svom najnovijem kvartalnom izvještaju Facebook je izvijestio investitore da njihova metodologija polučuje uspjeh i da su uvjereni da je lažno manje od 2 posto ukupnih globalnih mjesečno aktivnih korisničkih računa.

Ako Facebook popusti pod pritiskom javnosti i ukloni pravilo o stvarnim imenima morat će naći neki drugi način da uvjeri oglašivače da su korisnički računi pravi. To bi vjerojatno mogao učiniti – jer ipak su Facebook inženjeri dizajnirali i softver za prepoznavanje lica koji konkurira ljudskom mozgu – ali to će biti skupo, a globalno tržište društvenih medija je hiper-konkurentno.

Pritisnut između društvenog i ekonomskog, Facebook se nalazi u delikatnoj poziciji i svjestan je svoje ranjivosti u pogledu nepovjerenja korisnika i lošeg publiciteta. On je u svojem najnovijem kvartalnom izvještaju upozorio ulagače da očekuje da će njegova stopa rasta opadati (stopa rasta mjesečno aktivnih korisnika Facebooka u stalnom je padu od 2011/12. godine) i da njegovi konkurenti predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju. Većina oglašivača koji kupuju Facebookov oglasni prostor rade to na kratkoročnoj, niskobudžetnoj osnovi i bez poteškoća će uplatiti novac nekome drugome umjesto Facebooku.

Za sada je lakše održavati takav sustav kakav postoji. Možete besplatno koristiti Facebookovu uslugu za povezivanje s prijateljima i obitelji, da doznate što rade vaši bivši partneri, surađujete s kolegama ili za što god već koristite društvene medije, a Facebook vas može brojati kao stvarnu osoba kojoj se može servirati oglase.

No takva se jednostavna razmjena većina ljudi ne sviđa, a snažna ljutnja zbog Facebookovog pravila o pravim imenima otkriva neizvjesnost tvrtkinog pokušaja da održi ravnotežu između prodaje digitalnih sebstava oglašivačima i zadržavanja povjerenja javnosti. Premda su naša digitalna sebstva postala novo područje komodifikacije, to ne znači da su svi spremni predati se i poslati kopije svojih knjižničnih iskaznica i komunalnih računa tvrtkama poput Facebooka.

Ljudi žele kontrolu nad svojim digitalnim avatarima i ne žele da se tim avatarima trguje. Oni žele prihvatiti mogućnost povezivanja i kreativnosti koju Internet obećava. Kao što je Lil Miss Hot Mess nedavno napisala: “Većina nas se ne okreće Internetu kako bismo replicirali svoj svakodnevni život, već kako bismo zakoračili izvan njega”.

Iz tog se razloga vrijedi boriti za imena na Facebooku. Ta je borba dio mnogo veće borbe za transformiranje Interneta u javno dobro: dekomodificirani prostor koji bi bio osmišljen za ljude, a ne za profit.


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Nicole M. Aschoff je urednica na Jacobinu i autorica knjige The New Prophets of Capital.


Ilustracija autora Kai Ti Hsua preuzeta je sa stranice Ufunk i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 16. prosinca 2018. O kulturnom radu, njegovom globalnom karakteru i lokalnom aspektu Kako stoji u Strateškom planu Ministarstva Kulture RH za 2019-2021, država trenutno subvencionira socijalne doprinose za 9,58 posto samostalnih umjetnika_ca, odnosno samo 1349 osoba. Nadalje, plan je ne povećavati broj samostalnih umjetnika_ca, te ih definirati kao one „koji su ostvarili izniman doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti“. Što sa svima ostalima koji djeluju u iznimno prekariziranom sektoru kulture? O strukturnim preprekama koje onemogućavaju nadilaženje individualizacije i atomiziranosti kulturnog radništva pročitajte u tekstu Maria Kikaša.
  • 14. prosinca 2018. Duh fašizma pušten je iz boce Unutar globalnog konteksta aktualne socioekonomske krize, višedesetljetna praksa neobuzdanog historijskog revizionizma poprima, iz inicijalno proliberalnog, sve otvoreniji profašistički karakter. Nakon sramežljivih inicijativa za tzv. nacionalnom pomirbom u 80-ima, te tranzicijskog zagovaranja rehabilitacije lokalnih fašista kroz fokusiranje na poslijeratna ubijanja, u Sloveniji su se prakse komemoracija ubijanja fašističkih kolaboracionista posljednjih godina intenzivirale i kvalitativno zaoštrile, počevši s onom u čast lokalnih fašista poginulih tijekom samog Drugog svjetskog rata u borbi protiv slovenskih partizana u Grahovu. U nastavku donosimo isječak iz nadolazeće knjige Gala Kirna The Partisan Counter Archive.
  • 29. studenoga 2018. Fašisti pogoduju rastu dionica Međuratni europski fašizam bio je odgovor tradicionalnih elita i njihovih saveznika iz redova srednjih klasa na rastuću snagu eksploatiranih radničkih masa. Kako bi se suzbila mogućnost pružanja otpora neoliberalizmu, koji je u prethodnom desetljeću doveo do velike krize te pokazao svoje pravo lice čak i onima koji su polagali nade u njegov eventualni uspjeh, povijest se ponavlja i dolazi do ustoličenja autoritarnih prokapitalističkih političkih opcija, na koje prigodno reagiraju i tržišta dionica. Pročitajte komentar ekonomista Douga Henwooda.
  • 28. studenoga 2018. Platforma za novu politiku U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
  • 26. studenoga 2018. Starija generacija – dežurni krivci Nakon raspada Jugoslavije, s početkom deindustrijalizacije, masovni odlazak u prijevremene mirovine korišten je kao mjera za ublažavanje mogućnosti širokih socijalnih prosvjeda. Istovremeno su mnoge starije osobe na prostoru Istočne Njemačke i Poljske, poglavito žene, prihvatile opciju prijevremenog umirovljenja kako bi uslijed propadanja sustava javnih vrtića pomogle svojoj djeci u skrbi o unučadi. Uslijed sve jačih neoliberalnih pritisaka na socijalnu državu, danas se umirovljenike općenito prikazuje kao teret društva, a one koji su odabrali opciju prijevremenog umirovljenja optužuje da je njihova lijenost i nesmotrenost dovela do neodrživosti javnog mirovinskog sustava. O medijskoj hajci na stariju generaciju u Sloveniji i realnim koordinatama problematike mirovinskog sustava pročitajte više u prijevodu teksta Lilijane Burcar.
  • 25. studenoga 2018. Statut i zapisnici I. i II. skupštine ŽKG-a iz Trsta Na današnji je dan 1925. godine u Labinu u 81 godini života umrla Giuseppina Martinuzzi, istarska revolucionarka, socijalistkinja i marksistkinja koja je život posvetila teorijsko-pedagoškom radu s djecom radnica i radnika, seljanki i seljaka te revolucionarnom omladinom. Članicom Komunističke partije Italije postaje odmah po njenom osnivanju u rujnu 1921., a ubrzo preuzima i vođenje Ženske komunističke grupe iz Trsta u vrijeme snažnih revolucionarnih radničkih gibanja, ali i jačanja talijanskog fašističkog pokreta. Pročitajte prijevod Statuta te zapisnikâ Prve i Druge skupštine Ženske komunističke grupe iz Trsta (1921-1922), a više o političkom djelovanju i ostavštini Giuseppine Martinuzzi doznajte u tekstu kojeg smo nedavno objavili.
  • 13. studenoga 2018. „Građanski antifašizam” na braniku Tuđmanove Hrvatske U trenutku dok desnica, s najekstremnijom agendom u zadnjih trideset godina, polako osvaja političke institucije i javne prostore, na ljevici je da koncipira progresivne i emancipatorne odgovore. Da taj proces ne ide baš glatko, pokazuje obrazovni program Centra za studij demokracije i ljudskih prava koji nudi samo još jedno pražnjenje pojma antifašizma od socijalističkog političkog sadržaja i njegovo reapropriranje u duhu građanskih vrijednosti. No ovaj program odlazi i korak dalje, pa antifašizmom pravda i tuđmanistički projekt samostalne i nezavisne Hrvatske. Problematični aspekti ovakvog edukacijskog okvira u tekstu su analizirani s obzirom na njihove historijske, teorijske i političke implikacije.
  • 13. studenoga 2018. Podrška plenuma FFZG-a radnicima Uljanika i 3. maja Pristajući na diktat međunarodnih institucija, Hrvatska je zapostavila ulaganja u vlastitu industriju, prepuštajući istu privatnim investitorima. Situacija u kojoj se trenutno nalazi hrvatska brodogradnja tragičan je primjer izostanka gospodarske vizije, s obzirom na to da se radi o industrijskoj grani koja može biti profitabilna. Opetovano se pokazuje da kratkoročni interesi privatnog sektora nadjačavaju nužnost provođenja politika koje bi osigurale dugoročnu održivost domaće industrije i javnog sustava kojeg ista podržava. U nastavku možete pročitati studentsku podršku radnicima brodogradilišta.
  • 12. studenoga 2018. Imperijalna bilanca: Neispričana priča o britanskom gulagu u Keniji Prema uvriježenom narativu o totalitarizmima, ovi su nedemokratski i autoritarni režimi, sa svojim kršenjima ljudskih prava, presudno obilježili prošlo stoljeće. Unatoč dijametralno suprotnim politikama, desni i lijevi totalitarizam navodno su slični po represivnosti, čija je kruna bila uspostava sustava logora: s jedne strane Auschwitz, s druge Gulag. Ovaj narativ implicira da je pored totalitarnih režima postojao i slobodni svijet, u kojem bi takvi zločini bili nezamislivi. No taj su mit o sebi u najvećoj mjeri izmislili sami pobjednici Hladnog rata, zamećući tragove svojih zločina, poput gigantskog sustava logora kojeg je u Keniji uspostavila britanska kolonijalna vlast u pokušaju da tu zemlju sačuva za bijele koloniste. Razmjeri ovog zločina bili su gotovo nepoznati zapadnoj javnosti do 2005. godine, kada je američka historičarka Caroline Elkins objavila detaljnu studiju o britanskom sustavu logora u Keniji. Donosimo prijevod predgovora njezine knjige.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve