Facebook za ljude

“Pritisnut između društvenog i ekonomskog, Facebook se nalazi u delikatnoj poziciji i svjestan je svoje ranjivosti u pogledu nepovjerenja korisnika i lošeg publiciteta. On je u svojem najnovijem kvartalnom izvještaju upozorio ulagače da očekuje da će njegova stopa rasta opadati (stopa rasta mjesečno aktivnih korisnika Facebooka u stalnom je padu od 2011/12. godine) i da njegovi konkurenti predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju. Većina oglašivača koji kupuju Facebookov oglasni prostor rade to na kratkoročnoj, niskobudžetnoj osnovi i bez poteškoća će uplatiti novac nekome drugome umjesto Facebooku.”


Facebook želi stvarna imena, a njegovi korisnici žele stvarni javni prostor


Politika Facebooka koja zahtijeva da svatko na toj internetskoj stranici koristi svoje „autentično“ ime pokazala se kontroverznijom nego što je tvrtka očekivala.

Ove je godine toj tvrtki umalo zabranjeno sudjelovanje na San Francisco Prideu zbog porasta protivljenja toj mjeri. Aktivisti kažu da je ograničenje nepošteno i opasno te da korisnici trebaju imati pravo izabrati korisničko ime do kojeg im je stalo.

Mark Zuckerberg obavio je u zadnji čas neke pozive kako bi ipak mogli sudjelovati u povorci, no LGBTQ aktivisti i organizatori kampanje #MyNameIs i dalje nisu zadovoljni. Prošlog su ponedjeljka pred sjedište Facebooka u Menlo Parku pristigla dva autobusa puna prosvjednika koji su došli iskazati svoje protivljenje toj politici.

Pravilo o stvarnim imenima na snazi je na Facebooku već deset godina, no ljudi su počeli ozbiljno govoriti o tome prošle jeseni, kada je transvestitkinjama iz San Francisca kao što su Sister Rosa i Lil Miss Hot Mess uskraćen pristup njihovim Facebook računima, nakon što su ih drugi korisnici prijavili zbog korištenja „lažnih“ imena. Sister Rosa i drugi prozvali su Facebook za diskriminaciju, tvrdeći da su njihova imena dio njihovog identiteta te da je za mnoge u LGBTQ zajednici korištenje pravnih imena opasno.

Facebook se odmah pokajao i obećao da će riješiti problem. U mjesecima koji su uslijedili, tvrtka je preformulirala pravilo – tražeći „autentična“, a ne „prava“, imena – proširila vrste identifikacija koje korisnici može predočiti ukoliko se to od njih zatraži (iskaznica za autobusni prijevoz, medicinska dokumentacija, fotografije iz godišnjaka), i osigurala korisnicima više vremena kako bi promijenili svoje korisničko ime ili preuzeli svoje online sadržaje prije nego što im ugase račun.

Međutim, problem nije nestao. Ispostavilo se da je mnogo ljudi – čak i poznate osobe poput Salmana Rushdieja i Jaya Smootha – pogođeno pravilom pravih imena. Imena pripadnika urođeničkih naroda Sjeverne Amerike često se označavaju kao neprimjerena jer uključuju „neobično korištenje velikih slova“ ili „fraze“, čime krše pravila imenovanja na Facebooku. Dana Lone Hill suspendirana je s Facebooka kada je netko prijavio njezino ime kao lažno, a usprkos tome što je odmah pružila formalnu identifikaciju, računu nije mogla pristupiti tjedan dana, dok su zaposlenici Facebooka donosili odluku je li ona stvarna osoba.

Shane Creepingbear, član plemena Kiowa iz Oklahome, prijavljen je dva puta. U objavi na blogu, koju je napisao nakon što je mu je račun po drugi put zaključan, Creepingbear je rekao: „Ovo pravilo podržava narativ koji prikriva stoljeća okupacije i brisanja kulture urođenika. Jasna je paralela između uklanjanja urođenika s prostora na kojem su živjeli i njihova uklanjanja s prostora Facebooka.“

Za druge je ta Facebookova politika imala strašnije posljedice. Politički aktivisti, kojima ta web stranica pruža ključan alat za organiziranje, mogu biti uhićeni ili čak ubijeni zbog svojih online aktivnosti. Oni koji su preživjeli zlostavljanje, osobito žene, često na društvenim medijima izbjegavaju svoju pravno ime kako bi spriječile nasilne, zlostavljajuće bivše partnere ili članove obitelji da ih nastave uznemiravati ili uhoditi, a za mnoge mlade ljude koji eksperimentiraju sa svojim seksualnošću Facebook nudi sigurnu zajednicu, ali samo ako mogu kontrolirati svoj online identitet.

Facebook se trudi smiriti rastući bijes javnosti, ali ne čini nikakve poteze prema ukidanju tog pravila. Chris Cox, glavni direktor za proizvode u Facebooku, kaže da je takva politika “primarni mehanizam koji imamo kako bismo zaštitili milijune ljudi […] od stvarne štete. Priče o masovnom lažnom predstavljanju, trollanju, obiteljskom nasilju te porastu nasilničkog ponašanja i netolerancije su često rezultat toga da se ljudi skrivaju iza lažnih imena, a to je i zastrašujuće i tužno.”

Veza između imena i ponašanja ipak je pomalo nategnuta. Kao što je pokazao tragični val samoubojstava mladih ljudi maltretiranih na društvenim medijima u posljednjih nekoliko godina, identifikacija ne sprječava ljude da čine loše stvari.

Lux Alptraum – novinar kojem je također spriječen pristup njegovom računa zbog korištenja neprihvatljivog imena – nedavno je osporio korisnost takvog pravila u sprečavanju zlostavljanja. “Ako je plan spriječiti nasilje, ukidanje računa ljudima koji u velikoj mjeri koriste usluge onako kako su i namijenjene čini se kontraproduktivnim. Praćenje ponašanja, a ne imena, djeluje kao mnogo korisnija strategija”.

Zašto onda Facebook jednostavno ne prati ponašanje umjesto imena i dopusti ljudima da nazivaju svoje digitalne avatare kako god žele?

Kratki odgovor je da bi to tvrtku stajalo previše novca. Facebook ima jednostavan poslovni model – 94 posto prihoda zarađuje od oglasa. On prodaje oglasni prostor oglašivačima koje žele da se njihovi oglasi prikazuju stvarnim ljudima. Facebook uvjerava oglašivače da pravi ljudi vide i klikaju na njihove oglase, iznoseći im podatke o aktivnosti računa. Prate ukupne “svakodnevno aktivne korisnike” i “mjesečno aktivne korisnike” na računalima i smartphoneima širom svijeta i povezuje te račune s online aktivnošću. Time pokazuju tvrtkama da ljudi vole i koriste Facebook te da bi oglašivači trebali postavljati svoje oglase na njihovoj stranici, a ne Google+ ili manjim regionalnim rivalima kao što je Renren.

Jedini se problem javlja kada tvrtke za oglašavanje ne vjeruju Facebookovim podacima – ako misle da računi na stranici nisu pravi (spameri, dvostruki računi, itd.) i da nisu povezani sa stvarnim ljudima sa sposobnošću da izvrše stvarnu kupovinu. U Facebookovom najnovijem kvartalnom izvještaju piše:

“Ako oglašivači, programeri ili ulagači ne smatraju podatke o našim korisnicima točnom reprezentacijom naše baze korisnika […] to može nauditi našem ugledu te tržišta i programeri mogu biti manje spremni izdvojiti iz svoje proračuna za resurse na Facebooku, što bi moglo negativno utjecati na naše poslovanje i financijske rezultate.”

Dakle, ta se tvrtka jako trudi kako bi bila uvjerljiva time što otklanja “duplikate” i “lažne” račune te, premda se ne izjašnjava precizno o svojoj metodologiji, iznosi tvrdnju da tvrtka “oprezno prosuđuje prilikom odlučivanja kada se radi o otkrivanju imena koja se doimaju lažnima i drugom ponašanju koje se ocjenjivačima čini neautentičnim”.

U svom najnovijem kvartalnom izvještaju Facebook je izvijestio investitore da njihova metodologija polučuje uspjeh i da su uvjereni da je lažno manje od 2 posto ukupnih globalnih mjesečno aktivnih korisničkih računa.

Ako Facebook popusti pod pritiskom javnosti i ukloni pravilo o stvarnim imenima morat će naći neki drugi način da uvjeri oglašivače da su korisnički računi pravi. To bi vjerojatno mogao učiniti – jer ipak su Facebook inženjeri dizajnirali i softver za prepoznavanje lica koji konkurira ljudskom mozgu – ali to će biti skupo, a globalno tržište društvenih medija je hiper-konkurentno.

Pritisnut između društvenog i ekonomskog, Facebook se nalazi u delikatnoj poziciji i svjestan je svoje ranjivosti u pogledu nepovjerenja korisnika i lošeg publiciteta. On je u svojem najnovijem kvartalnom izvještaju upozorio ulagače da očekuje da će njegova stopa rasta opadati (stopa rasta mjesečno aktivnih korisnika Facebooka u stalnom je padu od 2011/12. godine) i da njegovi konkurenti predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju. Većina oglašivača koji kupuju Facebookov oglasni prostor rade to na kratkoročnoj, niskobudžetnoj osnovi i bez poteškoća će uplatiti novac nekome drugome umjesto Facebooku.

Za sada je lakše održavati takav sustav kakav postoji. Možete besplatno koristiti Facebookovu uslugu za povezivanje s prijateljima i obitelji, da doznate što rade vaši bivši partneri, surađujete s kolegama ili za što god već koristite društvene medije, a Facebook vas može brojati kao stvarnu osoba kojoj se može servirati oglase.

No takva se jednostavna razmjena većina ljudi ne sviđa, a snažna ljutnja zbog Facebookovog pravila o pravim imenima otkriva neizvjesnost tvrtkinog pokušaja da održi ravnotežu između prodaje digitalnih sebstava oglašivačima i zadržavanja povjerenja javnosti. Premda su naša digitalna sebstva postala novo područje komodifikacije, to ne znači da su svi spremni predati se i poslati kopije svojih knjižničnih iskaznica i komunalnih računa tvrtkama poput Facebooka.

Ljudi žele kontrolu nad svojim digitalnim avatarima i ne žele da se tim avatarima trguje. Oni žele prihvatiti mogućnost povezivanja i kreativnosti koju Internet obećava. Kao što je Lil Miss Hot Mess nedavno napisala: “Većina nas se ne okreće Internetu kako bismo replicirali svoj svakodnevni život, već kako bismo zakoračili izvan njega”.

Iz tog se razloga vrijedi boriti za imena na Facebooku. Ta je borba dio mnogo veće borbe za transformiranje Interneta u javno dobro: dekomodificirani prostor koji bi bio osmišljen za ljude, a ne za profit.


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Nicole M. Aschoff je urednica na Jacobinu i autorica knjige The New Prophets of Capital.


Ilustracija autora Kai Ti Hsua preuzeta je sa stranice Ufunk i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve