Facebook za ljude

“Pritisnut između društvenog i ekonomskog, Facebook se nalazi u delikatnoj poziciji i svjestan je svoje ranjivosti u pogledu nepovjerenja korisnika i lošeg publiciteta. On je u svojem najnovijem kvartalnom izvještaju upozorio ulagače da očekuje da će njegova stopa rasta opadati (stopa rasta mjesečno aktivnih korisnika Facebooka u stalnom je padu od 2011/12. godine) i da njegovi konkurenti predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju. Većina oglašivača koji kupuju Facebookov oglasni prostor rade to na kratkoročnoj, niskobudžetnoj osnovi i bez poteškoća će uplatiti novac nekome drugome umjesto Facebooku.”


Facebook želi stvarna imena, a njegovi korisnici žele stvarni javni prostor


Politika Facebooka koja zahtijeva da svatko na toj internetskoj stranici koristi svoje „autentično“ ime pokazala se kontroverznijom nego što je tvrtka očekivala.

Ove je godine toj tvrtki umalo zabranjeno sudjelovanje na San Francisco Prideu zbog porasta protivljenja toj mjeri. Aktivisti kažu da je ograničenje nepošteno i opasno te da korisnici trebaju imati pravo izabrati korisničko ime do kojeg im je stalo.

Mark Zuckerberg obavio je u zadnji čas neke pozive kako bi ipak mogli sudjelovati u povorci, no LGBTQ aktivisti i organizatori kampanje #MyNameIs i dalje nisu zadovoljni. Prošlog su ponedjeljka pred sjedište Facebooka u Menlo Parku pristigla dva autobusa puna prosvjednika koji su došli iskazati svoje protivljenje toj politici.

Pravilo o stvarnim imenima na snazi je na Facebooku već deset godina, no ljudi su počeli ozbiljno govoriti o tome prošle jeseni, kada je transvestitkinjama iz San Francisca kao što su Sister Rosa i Lil Miss Hot Mess uskraćen pristup njihovim Facebook računima, nakon što su ih drugi korisnici prijavili zbog korištenja „lažnih“ imena. Sister Rosa i drugi prozvali su Facebook za diskriminaciju, tvrdeći da su njihova imena dio njihovog identiteta te da je za mnoge u LGBTQ zajednici korištenje pravnih imena opasno.

Facebook se odmah pokajao i obećao da će riješiti problem. U mjesecima koji su uslijedili, tvrtka je preformulirala pravilo – tražeći „autentična“, a ne „prava“, imena – proširila vrste identifikacija koje korisnici može predočiti ukoliko se to od njih zatraži (iskaznica za autobusni prijevoz, medicinska dokumentacija, fotografije iz godišnjaka), i osigurala korisnicima više vremena kako bi promijenili svoje korisničko ime ili preuzeli svoje online sadržaje prije nego što im ugase račun.

Međutim, problem nije nestao. Ispostavilo se da je mnogo ljudi – čak i poznate osobe poput Salmana Rushdieja i Jaya Smootha – pogođeno pravilom pravih imena. Imena pripadnika urođeničkih naroda Sjeverne Amerike često se označavaju kao neprimjerena jer uključuju „neobično korištenje velikih slova“ ili „fraze“, čime krše pravila imenovanja na Facebooku. Dana Lone Hill suspendirana je s Facebooka kada je netko prijavio njezino ime kao lažno, a usprkos tome što je odmah pružila formalnu identifikaciju, računu nije mogla pristupiti tjedan dana, dok su zaposlenici Facebooka donosili odluku je li ona stvarna osoba.

Shane Creepingbear, član plemena Kiowa iz Oklahome, prijavljen je dva puta. U objavi na blogu, koju je napisao nakon što je mu je račun po drugi put zaključan, Creepingbear je rekao: „Ovo pravilo podržava narativ koji prikriva stoljeća okupacije i brisanja kulture urođenika. Jasna je paralela između uklanjanja urođenika s prostora na kojem su živjeli i njihova uklanjanja s prostora Facebooka.“

Za druge je ta Facebookova politika imala strašnije posljedice. Politički aktivisti, kojima ta web stranica pruža ključan alat za organiziranje, mogu biti uhićeni ili čak ubijeni zbog svojih online aktivnosti. Oni koji su preživjeli zlostavljanje, osobito žene, često na društvenim medijima izbjegavaju svoju pravno ime kako bi spriječile nasilne, zlostavljajuće bivše partnere ili članove obitelji da ih nastave uznemiravati ili uhoditi, a za mnoge mlade ljude koji eksperimentiraju sa svojim seksualnošću Facebook nudi sigurnu zajednicu, ali samo ako mogu kontrolirati svoj online identitet.

Facebook se trudi smiriti rastući bijes javnosti, ali ne čini nikakve poteze prema ukidanju tog pravila. Chris Cox, glavni direktor za proizvode u Facebooku, kaže da je takva politika “primarni mehanizam koji imamo kako bismo zaštitili milijune ljudi […] od stvarne štete. Priče o masovnom lažnom predstavljanju, trollanju, obiteljskom nasilju te porastu nasilničkog ponašanja i netolerancije su često rezultat toga da se ljudi skrivaju iza lažnih imena, a to je i zastrašujuće i tužno.”

Veza između imena i ponašanja ipak je pomalo nategnuta. Kao što je pokazao tragični val samoubojstava mladih ljudi maltretiranih na društvenim medijima u posljednjih nekoliko godina, identifikacija ne sprječava ljude da čine loše stvari.

Lux Alptraum – novinar kojem je također spriječen pristup njegovom računa zbog korištenja neprihvatljivog imena – nedavno je osporio korisnost takvog pravila u sprečavanju zlostavljanja. “Ako je plan spriječiti nasilje, ukidanje računa ljudima koji u velikoj mjeri koriste usluge onako kako su i namijenjene čini se kontraproduktivnim. Praćenje ponašanja, a ne imena, djeluje kao mnogo korisnija strategija”.

Zašto onda Facebook jednostavno ne prati ponašanje umjesto imena i dopusti ljudima da nazivaju svoje digitalne avatare kako god žele?

Kratki odgovor je da bi to tvrtku stajalo previše novca. Facebook ima jednostavan poslovni model – 94 posto prihoda zarađuje od oglasa. On prodaje oglasni prostor oglašivačima koje žele da se njihovi oglasi prikazuju stvarnim ljudima. Facebook uvjerava oglašivače da pravi ljudi vide i klikaju na njihove oglase, iznoseći im podatke o aktivnosti računa. Prate ukupne “svakodnevno aktivne korisnike” i “mjesečno aktivne korisnike” na računalima i smartphoneima širom svijeta i povezuje te račune s online aktivnošću. Time pokazuju tvrtkama da ljudi vole i koriste Facebook te da bi oglašivači trebali postavljati svoje oglase na njihovoj stranici, a ne Google+ ili manjim regionalnim rivalima kao što je Renren.

Jedini se problem javlja kada tvrtke za oglašavanje ne vjeruju Facebookovim podacima – ako misle da računi na stranici nisu pravi (spameri, dvostruki računi, itd.) i da nisu povezani sa stvarnim ljudima sa sposobnošću da izvrše stvarnu kupovinu. U Facebookovom najnovijem kvartalnom izvještaju piše:

“Ako oglašivači, programeri ili ulagači ne smatraju podatke o našim korisnicima točnom reprezentacijom naše baze korisnika […] to može nauditi našem ugledu te tržišta i programeri mogu biti manje spremni izdvojiti iz svoje proračuna za resurse na Facebooku, što bi moglo negativno utjecati na naše poslovanje i financijske rezultate.”

Dakle, ta se tvrtka jako trudi kako bi bila uvjerljiva time što otklanja “duplikate” i “lažne” račune te, premda se ne izjašnjava precizno o svojoj metodologiji, iznosi tvrdnju da tvrtka “oprezno prosuđuje prilikom odlučivanja kada se radi o otkrivanju imena koja se doimaju lažnima i drugom ponašanju koje se ocjenjivačima čini neautentičnim”.

U svom najnovijem kvartalnom izvještaju Facebook je izvijestio investitore da njihova metodologija polučuje uspjeh i da su uvjereni da je lažno manje od 2 posto ukupnih globalnih mjesečno aktivnih korisničkih računa.

Ako Facebook popusti pod pritiskom javnosti i ukloni pravilo o stvarnim imenima morat će naći neki drugi način da uvjeri oglašivače da su korisnički računi pravi. To bi vjerojatno mogao učiniti – jer ipak su Facebook inženjeri dizajnirali i softver za prepoznavanje lica koji konkurira ljudskom mozgu – ali to će biti skupo, a globalno tržište društvenih medija je hiper-konkurentno.

Pritisnut između društvenog i ekonomskog, Facebook se nalazi u delikatnoj poziciji i svjestan je svoje ranjivosti u pogledu nepovjerenja korisnika i lošeg publiciteta. On je u svojem najnovijem kvartalnom izvještaju upozorio ulagače da očekuje da će njegova stopa rasta opadati (stopa rasta mjesečno aktivnih korisnika Facebooka u stalnom je padu od 2011/12. godine) i da njegovi konkurenti predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju. Većina oglašivača koji kupuju Facebookov oglasni prostor rade to na kratkoročnoj, niskobudžetnoj osnovi i bez poteškoća će uplatiti novac nekome drugome umjesto Facebooku.

Za sada je lakše održavati takav sustav kakav postoji. Možete besplatno koristiti Facebookovu uslugu za povezivanje s prijateljima i obitelji, da doznate što rade vaši bivši partneri, surađujete s kolegama ili za što god već koristite društvene medije, a Facebook vas može brojati kao stvarnu osoba kojoj se može servirati oglase.

No takva se jednostavna razmjena većina ljudi ne sviđa, a snažna ljutnja zbog Facebookovog pravila o pravim imenima otkriva neizvjesnost tvrtkinog pokušaja da održi ravnotežu između prodaje digitalnih sebstava oglašivačima i zadržavanja povjerenja javnosti. Premda su naša digitalna sebstva postala novo područje komodifikacije, to ne znači da su svi spremni predati se i poslati kopije svojih knjižničnih iskaznica i komunalnih računa tvrtkama poput Facebooka.

Ljudi žele kontrolu nad svojim digitalnim avatarima i ne žele da se tim avatarima trguje. Oni žele prihvatiti mogućnost povezivanja i kreativnosti koju Internet obećava. Kao što je Lil Miss Hot Mess nedavno napisala: “Većina nas se ne okreće Internetu kako bismo replicirali svoj svakodnevni život, već kako bismo zakoračili izvan njega”.

Iz tog se razloga vrijedi boriti za imena na Facebooku. Ta je borba dio mnogo veće borbe za transformiranje Interneta u javno dobro: dekomodificirani prostor koji bi bio osmišljen za ljude, a ne za profit.


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Nicole M. Aschoff je urednica na Jacobinu i autorica knjige The New Prophets of Capital.


Ilustracija autora Kai Ti Hsua preuzeta je sa stranice Ufunk i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve