Reagiranje zbog napada na kolegu Hrvoja Šimičevića

Mreža emancipacije E-net osuđuje napad na kolegu novinara Hrvoja Šimićevića u srijedu navečer u Rijeci nakon dokumentarne predstave „Drugi rat“. Naglašavamo iznimno lošu reakciju policije koja je kao nadležni organ propustila adekvatno osigurati događaj, te neprihvatljivo podizanje tenzija u medijima: “Pridružujemo se Hrvatskom novinarskom društvu u strogoj osudi medija koji su uoči ove antiratne predstave neizravno pozvali na nasilje, nazivajući je „Kontra-Olujom“ – Slobodnu Dalmaciju, koja je skovala ovaj manipulativan i netočan naziv, a onda i one koji su ga nastavili koristiti, posve ignorirajući sadržaj predstave te svjesno potičući nesnošljivost. Rezultat ovakvog podizanja tenzija u užarenoj atmosferi uoči vojnog mimohoda i godišnjice početka vojno-redarstvene akcije „Oluja“, na žalost, ovaj put je napad na našega kolegu i ostale gledatelje predstave, čiji je jedini zločin što su pokazali interes za civilne žrtve rata.”


Izvor: Index.hr

Mreža emancipacije E-net
reagiranje zbog napada na kolegu Hrvoja Šimičevića

– medijima –

Mreža emancipacije E-net zgrožena je napadom na kolegu Hrvoja Šimičevića, novinara portala Lupiga.com, u srijedu navečer u Rijeci nakon dokumentarne predstave „Drugi rat“, koja je održana u HNK-u Ivana pl. Zajca. Na njega je, kao i na još nekoliko gledatelja predstave, u divljačkom pohodu fizički nasrnulo više osoba, koje je policija tek djelomično identificirala.

Izražavamo zabrinutost ponašanjem policije, koja je prilikom incidenta, ali i tijekom cijelog popodneva, besposleno gledala kako skupina nasilnika s istaknutom neofašističkom insignijom vrijeđa, prijeti i otvoreno fašistički pozdravlja građane na ulazu u HNK te u neposrednoj blizini kazališta.

Ovo nije prvi put da se ovakve scene viđaju na događajima koji se bave kulturom sjećanja i pomirenja te smatramo da je propust osiguranja ovog skupa rezultat pomanjkanja volje da se ovakvi događaji efikasno spriječe. Pritom naglašavamo da se pojedinci opetovano pojavljuju kao protagonisti sličnih verbalnih napada, nerijetko bez ikakvih kazneno-pravnih posljedica.

Pridružujemo se Hrvatskom novinarskom društvu u strogoj osudi medija koji su uoči ove antiratne predstave neizravno pozvali na nasilje, nazivajući je „Kontra-Olujom“ – Slobodnu Dalmaciju, koja je skovala ovaj manipulativan i netočan naziv, a onda i one koji su ga nastavili koristiti, posve ignorirajući sadržaj predstave te svjesno potičući nesnošljivost.

Rezultat ovakvog podizanja tenzija u užarenoj atmosferi uoči vojnog mimohoda i godišnjice početka vojno-redarstvene akcije „Oluja“, na žalost, ovaj put je napad na našega kolegu i ostale gledatelje predstave, čiji je jedini zločin što su pokazali interes za civilne žrtve rata.

Podsjećamo da je novinarima među ostalim dužnost braniti ljudska prava, dostojanstvo i slobode te da im je zajamčeno slobodno izražavanje u obavljanju njihova posla. Napad na novinara Šimičevića stoga smatramo najgrubljim kršenjem te slobode.
Zagreb, 7. kolovoza 2015.
Mreža emancipacije E-net/ Lupiga.com, Forum.tm, Le Monde diplomatique, Tris.com.hr, Crol.hr, Slobodni Filozofski, Zarez, Prosvjeta, Radio student, Nepokoreni grad i Radio 808

Fotografija napada preuzeta je sa snimke koju je objavio Index.hr i prilagođena formi ikone.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.