Poziv na projekciju filma i razgovor: Sport: sluga nacionalizma ili u inat nacionalistima

“Koristi li se sport dominatno za promociju nacionalizma ili on ima potencijal za poticanje solidarnosti među različitim nacijama? Je li sport početak i nastavak rata drugim sredstvima ili može biti zajednički nazivnik u izgradnji boljih odnosa? Je li je sport sredstvo razdvajanja ili ujedinjavanja? Na ova pitanja pokušat će odgovoriti gosti iz Novog Sada i Sarajeva, novinari Dinko Gruhonjić i Arijana Saračević Helać, producent i autorica dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“. (…) U razgovoru poslije filma sudjelovat će i povjesničar Dragan Markovina i Ivan Ergić, nekadašnji nogometaš, koji će iz različitih perspektiva pokušati odgovoriti na pitanje koja je uloga sporta dosada bila i kakva ona može biti. Pridružite nam se projekciji dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“ i razgovoru s gostima u petak 30.10. od 19 do 21h u kinu Europa (Varšavska 3, Zagreb), dvorana Müller. Ulaz je slobodan.”


Projekcija dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“ i razgovor

SPORT: SLUGA NACIONALIZMA ILI U INAT NACIONALISTIMA


Koristi li se sport dominantno za promociju nacionalizma ili on ima potencijal za poticanje solidarnosti među različitim nacijama? Je li sport početak i nastavak rata drugim sredstvima ili može biti zajednički nazivnik u izgradnji boljih odnosa? Je li je sport sredstvo razdvajanja ili ujedinjavanja?

Na ova pitanja pokušat će odgovoriti gosti iz Novog Sada i Sarajeva, novinari Dinko Gruhonjić i Arijana Saračević Helać, producent i autorica dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“. Film je dio serijala od pet dokumentaraca, nastalih u okviru projekta „Živ(j)eti zajedno“ koji provode Nezavisno društvo novinara Vojvodine, Udruženje BH novinari i organizacija forumZFD. Svi dokumentarni filmovi donose svijetle primjere solidarnosti i hrabrosti iz ratova devedesetih, a ovaj govori o tragičnoj sudbini Gorana Čengića, sportaša i velikog čovjeka, nekadašnjeg rukometnog reprezentativca SFRJ i dugogodišnjeg igrača Bosne i Crvene Zvezde, koji je sredinom 1992. godine brutalno ubijen u sarajevskom naselju Grbavica dok je pokušavao spasiti susjeda. Film donosi inspirativne ljudske priče Mirze Delibašića, Bogdana Tanjevića, Krešimira Ćosića, Dragana Kapičića, Dejana Bodiroge…, koji svjedoče o tome kako veze među velikim sportašima i ljudima nikada zapravo nisu ni bile pokidane, usprkos ratu.

U razgovoru poslije filma sudjelovat će i povjesničar Dragan Markovina i Ivan Ergić, nekadašnji nogometaš, koji će iz različitih perspektiva pokušati odgovoriti na pitanje koja je uloga sporta dosada bila i kakva ona može biti.

Pridružite nam se projekciji dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“ i razgovoru s gostima u petak 30.10. od 19 do 21h u kinu Europa (Varšavska 3, Zagreb), dvorana Muller.

Ulaz je slobodan.

Za sve dodatne informacije obratite se Svenu Milekiću (svenmilekic@gmail.com, 091/5709307).




Fotografija Gorana Čengića je preuzeta iz najave filma ‘Znam šta je ofsajd’ i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 10. siječnja 2018. Detalj murala iz kompleksa Tepantitla u Teotihuacanu, Meksiko. Crtež prikazuje igrača s loptom kojemu iz usta izlazi svitak koji simbolizira govor, cca. 2. stoljeće (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci) Reagiranje na tekst Borisa Budena povodom Deklaracije o zajedničkom jeziku Lingvistkinja i autorica knjige Jezik i nacionalizam (2010.) te članica radne grupe koja je u sklopu regionalnog projekta „Jezici i nacionalizmi“ sudjelovala u sastavljanju Deklaracije o zajedničkom jeziku, Snježana Kordić, obratila nam se s reagiranjem na tekst Borisa Budena „Padaj (jezična) silo i nepravdo! Produktivni paradoks Deklaracije o zajedničkom jeziku“, koji smo na našim stranicama objavili 28. prosinca 2017. godine. Njezino reagiranje prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 31. prosinca 2017. Crtež Inesse Armand, Aleksandre Kollontai, Rose Luxemburg i Clare Zetkin koji je poslužio kao promotivni vizual za tribinu „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“. Autori vizuala: Dominik Brandibur i Leopold Rupnik Feminizam, revolucija, akademija Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
  • 31. prosinca 2017. Hells Kitchen and Sebastopol, Jacob Riis
(izvor) Razmišljati skromno „Danas bi svi trebali imati pravo živjeti u špilji. Libertarijanci mahnito zagovaraju više slumova, tvrdeći da regulacije dižu cijene i ograničavaju izbor. Umjereni zagovaraju snižavanje legalne minimalne veličine stana kako bi gradovi mogli riješiti stambenu krizu ‘mikro-jedinicama’. Granica između stanovanja koje je dostupno i stanovanja koje je jeftino jer je gotovo nenastanjivo postaje sve tanja. Pobornici slobodnog tržišta barem imaju hrabrosti za svoja uvjerenja kada se potegne ovo pitanje – pustimo da kapitalizam ljudima pruži domove koji su u skladu s njihovim siromaštvom.“
  • 31. prosinca 2017. Štrajk radnika/ca industrije brze hrane u Minneapolisu, 14. travnja 2016. godine (izvor: Fibonacci Blue prema Creative Commons licenci). Napojnice radnicima, ne šefovima „Poslodavci koji upošljavaju radnike koji rade za napojnice među najgorim su prekršiteljima zakona o minimalnoj plaći, pogotovo zbog isplaćivanja substandardnih nadnica koje ovise o napojnicama. Sve dok radnici uspijevaju napojnicama dogurati do pune minimalne plaće, poslodavci mogu plaćati radnike koji rade za napojnice i do samo 2,13 dolara po satu.“
  • 31. prosinca 2017. Kameno sivilo (izvor). Posljednji put o pesimizmu Ako realno sagledamo moć globalnog kapitala, aktualne klimatske promjene, postojane slabosti globalne ljevice, sve poraze na terenu, nerazumijevanje između aktivista/kinja i teoretičara/ki, izostanak dugotrajnih strategija i jakih političkih subjekata te mobilizacije odozdo – pesimizam je možda i jedino što nam preostaje, barem kao polazna točka. Pročitajte prijevod teksta glavne urednice časopisa Salvage, Rosie Warren.
  • 31. prosinca 2017. Grob Antonija Gramscija u Rimu (izvor: Sebastian Baryli @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci) Hegemonija i kolektivno djelovanje "Djelovanje hegemonije, s jedne strane, i puko povremeno kolektivno djelovanje, s druge, možemo tumačiti kroz materijalističku optiku, pozivanjem na interese i svakodnevna činjenična iskustva ljudi. To ne znači da negiramo ideološko-kulturne faktore, koji uvijek posreduju interese i iskustva, nego da ih vezujemo uz materijalnu osnovu, iz koje oni proizlaze i djeluju. To znači da kulturalistička alternativa, koja zaobilazi ili aktivno negira materijalne interese, te koja autonomizira ideološko-kulturne faktore, nije prikladna."
  • 31. prosinca 2017. Glas sa megafona (izvor: Gabriel Saldana prema Creative Commons licenci). Socijaldemokracija je dobra, ali nedovoljno dobra „U najmanju ruku trebamo zahtijevati ekonomiju u kojoj različitim oblicima vlasništva (tvrtkama u vlasništvu radnika, kao i fizičkim monopolima i financijskim institucijama u državnom vlasništvu) koordinira regulirano tržište – ekonomiju koja omogućuje demokratsko upravljanje društvom. U nedemokratskoj kapitalističkoj ekonomiji menadžeri zapošljavaju i otpuštaju radnike; u demokratskoj socijalističkoj ekonomiji radnici bi bili ti koji bi zapošljavali menadžere nužne za izgradnju zadovoljne i produktivne tvrtke.“
  • 31. prosinca 2017. Clara Zetkin, Friedrich Engels i August Bebel za vrijeme III. kongresa Druge internacionale u Zürichu 1893. godine (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto, prilagođeno i podrezano kao dio javne domene). Ženski rad i sindikalne organizacije Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je „Die Gleichheit“, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 31. prosinca 2017. Spomenik na mjestu krvavog prosvjeda za osmosatni radni dan, održanog tijekom niza radničkih pobuna 1886. u Chicagu. Prosvjed je održan 4. svibnja 1886. na trgu Haymarket, kao reakcija na ubojstva dvojice radnika od strane policije protekloga dana. (izvor: Chicago Crime Scenes @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci). Borba za slobodno vrijeme Najveći njemački sindikat, IG Metall, u rujnu ove godine pokrenuo je kampanju za skraćivanje radnog tjedna s 35 na 26 sati i tom akcijom na lijevu agendu vratio borbu za slobodno vrijeme radničke klase. Autorica članka Miya Tokumitsu argumentira u korist ove borbe, ukratko iznosi njezinu internacionalnu povijest te daje presjek trenutnog stanja na ljevici i nudi prijedloge za njezine daljnje korake potrebne za postizanje ovog bitnog cilja.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve