Amenovanje ugovora na neodređeno

Nedavno je na dnevni red Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu ponovno došlo pitanje suradnje s ostalim sastavnicama na Sveučilištu. Jedna od predloženih suradnji jest ona s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Ona ovoga puta nije uspješno izglasana, već je uslijed pritiska uspješno prokazana kao mjesto koje iziskuje dodatnu ozbiljniju raspravu, čime se otvorila mogućnost za suprotstavljanje prodiranju konzervativnih tendencija na FFZG. Slijedi pokušaj objašnjenja zašto prijedlog suradnje s KBF-om nije nimalo bezopasan te kako se isti uklapa u širi neokonzervativni nalet.

U lipnju 2014. godine, dekan KBF-a Tonči Matulić sklapa s dekanom FFZG-a Damirom Borasom Ugovor o provedbi zajedničkih preddiplomskih i diplomskih dvopredmetnih studija. U srpnju iste godine, isti se ugovor na netransparentan način, uvršten pod točkom „Razno“, izglasava na Fakultetskom vijeću FFZG-a. Početkom 2015. godine, skupina profesora, asistenata i studenata počinje ispitivati njegovu regularnost i opravdanost. Saziva se radna grupa za ugovore te iskrsavaju i pitanja drugih ugovora koje FFZG ima s ostalim sastavnicama Sveučilišta. Radna grupa ulazi u reviziju svih ugovora te donosi „Načela nastavne i znanstveno-istraživačke suradnje s drugim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu“ po kojima FFZG može legitimno ulaziti u takve suradnje.

U međuvremenu, u ožujku 2015. godine, novi dekan Vlatko Previšić blokira izjavu Saveza studentskih udruga Filozofskog fakulteta kojom se iskazuje protivljenje ugovoru između FFZG-a i KBF-a te jasno daje do znanja da se tradicija blokiranja priopćenja studentskih inicijativa na FFZG-u nastavlja, kao i da, u tom trenutku sporan ugovor s KBF-om – ne smatra problematičnim. Izjava upozorava da ugovor na nekoliko načina dovodi studente Filozofskog fakulteta u neravnopravan položaj.

Prema prvotno predloženom ugovoru, studenti KBF-a bili bi u mogućnosti, uz studij religiozne pedagogije i katehetike, upisati drugu studijsku grupu na Filozofskom fakultetu, a bez polaganja prijemnog ispita za upis na isti. Međutim, diplomu završenog studija izdavao bi isključivo KBF, čime bi se narušilo autonomiju FFZG-a. Također, studenti su problematičnim smatrali model financiranja takvog studija, u okviru kojega bi se financijska sredstva uplaćivala isključivo KBF-u. U konačnici, provedbom ovog ugovora studenti Filozofskog fakulteta bili bi dovedeni u još nepovoljniji položaj na tržištu rada, osobito prilikom zapošljavanja u sustavu osnovnog i srednjeg školstva.

Pod pritiskom otpora akademske zajednice na FFZG-u, Fakultetsko vijeće na sjednici održanoj 18. svibnja 2015. godine otkazuje većinu ugovora jer se protive načelima za uspostavu suradnje. No, time priča još uvijek nije završena. U veljači ove godine, kao točka na dnevnom redu FV-a dolaze novi prijedlozi ugovora, koji bi trebali biti sklopljeni na neodređeno vrijeme. Najrecentniji prijedlog ugovora nije ništa manje sporan nego što su to njegove prethodne verzije.

Studenti FFZG-a proveli su analizu novog ugovora i zaključili kako se načela suradnje s drugim sastavnicama na Sveučilištu nanovo krše. Kao prvo, zanemareno je načelo zaštite pravnog, strukovnog, znanstvenog i nastavnog integriteta i autonomije FFZG-a, ali i pojedinih odsjeka i studija koji se na njima izvode, jer se uvođenjem studijskih smjerova s KBF-a narušava autonomija humanistike, kako na samom Fakultetu, tako i kasnije, u obrazovnom sustavu u cjelini. Drugo prekršeno načelo odnosi se na zaštitu prava i interesa studenata FF-a na tržištu rada – kako za vrijeme studija, tako i po završenom studiju.

Predloženim ugovorom oslabljuje se njihova konkurentnost, a treba imati na umu kako diplomirani religiolozi i kateheti, prema prijedlogu „Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja, nastavnika, odgajatelja i stručnih suradnika u školskoj ustanovi i učeničkom domu“, u školama uz vjeronauk također mogu predavati filozofiju i etiku.

Nadalje, prema jednom od načela potrebno je precizno ustanoviti kakav bi nastavni, strukovni, institucionalni i znanstveno-istraživački interes FFZG-a imao pri sklapanju određenog ugovora – npr. o kakvom bi se znanstveno-istraživačkom interesu radilo pri sklapanju ugovora s KBF-om te po kojim je on točkama jasno utvrđen. Uz navedena, prekršeno je i načelo ravnopravnosti i uzajamnosti obveza u ugovornom odnosu, pri čemu je ravnopravnost uspostavljena samo na formalnoj razini, a u podlozi stoji činjenica da KBF dobiva preko dvadeset studijskih programa, dok FFZG dobiva svega jedan. Također, značajno je za primijetiti da prijava na motivacijski postupak, tj. prijemni ispit na KBF-u, podrazumijeva da su studenti dio crkvene strukture. Naime, za sve studije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu potrebno je priložiti potvrdu o krštenju i preporuku župnika – pa načelo ravnopravnosti, zbog zadiranja u privatna svjetonazorska opredijeljenja, ne može biti ispoštovano.

Izglasavanje spornog ugovora zapravo je u bitnom dijelu odloženo zbog kršenja načela prema kojem FFZG može sklapati ugovore o zajedničkim studijima za studijske grupe na FFZG-u isključivo uz suglasnost odsjeka na kojem se izvodi studij. Suglasnost odsjeka prije stavljanja na dnevni red nije zatražena, temeljita rasprava nije provedena, a poznato je da su neki odsjeci bili izričito protiv (npr. Odsjek za filozofiju). Naposljetku, nije poznato tko bi bio nositelj planiranog studija, odnosno, ne zna se tko će u slučaju ostvarene suradnje izdavati diplome jer to u samom tekstu ugovora nije navedeno. Uz prekršena načela za suradnju, kao ključni problemi se ističu autonomija humanistike, desekularizacija i klerikalizacija.

Na Fakultetskom vijeću održanom 18. veljače 2016. godine, s dnevnog je reda skinuta sporna 99. točka o ugovorima te je rasprava vraćena na odsjeke, kako bi se isti, poštujući već spomenuta načela, izjasnili o ovom pitanju. Dekan Previšić je istaknuo apsolutnu slobodu izjašnjavanja pojedinih odsjeka, ali je na dosad održanim sjednicama ipak uvijek nazočio i netko od članova Uprave, pod izlikom pomoći pri

tumačenju ugovora. Pritom se stvar pokušalo pogurati u smjeru izglasavanja suradnje s ostalim sastavnicama Sveučilišta u paketu, kako bi se izbjeglo potencijalno negativno izjašnjavanje o spornom ugovoru s KBF-om.

Na nesreću, priča o izglasavanju ugovora s KBF-om koincidira s raspravom o budućim docenturama. Uprava bi, u ovom slučaju, odobrenje za docenture mogla koristiti kao polugu za osiguravanje pozitivnog izjašnjavanja o ugovoru s KBF-om. Budući da nitko ne želi na duši nositi budućnost mlađih kolega, izvjesno je da će se neki odsjeci pozitivno izjasniti o predloženom ugovoru s KBF-om, samo kako bi osigurali radna mjesta za postojeće kadrove. Odsjeci su zasad podijeljeni oko davanja suglasnosti, a ostaje nam vidjeti kako će reagirati odsječka vijeća na Filozofskom fakultetu i nadati se da će dovoljan broj članova akademske zajednice na Fakultetu uvidjeti problematičnost predloženog ugovora.

Ukoliko se odsjeci izjasne u prilog potpisivanju spornih ugovora i ako se tijekom izglasavanja na Fakultetskom vijeću ne okupi većina koja bi bila protiv njihova potpisivanja, studentski predstavnici na FV-u imaju priliku uložiti suspenzivni veto na odluku te tako osigurati odgodu rasprave od najmanje 8 dana. Čini se kako su jedini koji pružanjem otpora u ovoj priči nemaju što izgubiti – sami studenti, no ulaganjem veta studentski predstavnici samo odgađaju neminovno izglasavanje na nekoj od idućih sjednica FV-a. Osim spomenutog otpora studenata i eventualnog protivljenja odsjekâ, izjavom je reagirala inicijativa Akademska solidarnost koja, među ostalim akcijama, u utorak, 22. ožujka u 19:30 na FFZG-u organizira tribinu o problematici uspostave formalne suradnje s KBF-om.

Uz netom problematizirana pitanja, u ugovoru se radi i o provedbi znanstveno-istraživačkih projekata između pojedinih odsjeka s FFZG-a i KBF-a. No, o kakvoj se ovdje suradnji zapravo radi? Termine poput „znanstvenosti“ ili „interdisciplinarnosti“ u današnje je doba, zbog njihove opće uvriježenosti, vrlo lako zloupotrijebiti. Sjetimo se samo niza predavanja komunikologinje Judith Reisman na fakultetima u Hrvatskoj iz 2013. godine (između ostalog i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je isto predavanje osujećeno pasivnim prosvjedom). Stavovi koje je dotična demonstrirala ogledan su primjer indoktrinacije i pseudoznanstvenog huškanja, no njenu turneju pokušavalo se obrazložiti potrebom za pružanje prostora tobože znanstvenom sučeljavanju.

Radi li se u slučaju KBF-a i FF-a o tipu suradnje koji bi verificirao religijsko-teološku etiku? Za pretpostaviti je da KBF u ovom odnosu ne bi odustao od religijskog tumačenja stvarnosti, no ne bi li se, davanjem znanstvenog pokrića religijski motiviranim interpretacijama svijeta u kojem živimo, kršila znanstvena autonomija te dugoročno podrivalo sekularne tekovine modernog doba?

Nedavnim dolaskom radikalno desne opcije na vlast, prvi su se na udaru našli neprofitni mediji i medijska politika. Kako se čini, otpor takvim strujama nije nemoguć, ali je malo vjerojatno da građanske inicijative, bar za vrijeme mandata trenutne vlasti, mogu utjecati na politiku odabira novih kadrova u čelnim institucijama koje formiraju medijsku politiku države (Ministarstvo kulture, Agencija za elektroničke medije, HRT). Smjena vodećih ljudi već je obavljena ili najavljena, a za očekivati je kako će se i druga polja odgovorna za formiranje javnog mišljenja naći na udaru. Jedna od tih bojišnica svakako su i obrazovne institucije.

Ovogodišnji je proračun za obrazovanje 158 milijuna kuna manji nego prošle godine. Osiromašenje sektora prvi je korak u njegovoj reformaciji, pri čemu nema naznaka da je među političkim i državnoslužbeničkim kadrom zaduženim za administraciju sektora obrazovanja došlo do pomaka u odnosu na dosadašnje slijepo držanje okvira neoliberalizacije polja obrazovanja kroz fiskalno i institucionalno discipliniranje, na što smo proteklih godina više puta upozoravali.

Nadalje, bitno je uzeti u obzir i nedavnu izjavu novog ministra znanosti, obrazovanja i sporta, Predraga Šustara, iz koje je jasno da vjersko tumačenje nastanka svemira stavlja na istu epistemološku ravan kao i znanstveno tumačenje. Za trenutnu društvenu situaciju je, među ostalim, simptomatična i izjava ministrice socijalne politike: „Jedino nas Božja snaga i pomoć mogu izvući iz svega. Naravno, uz naš trud, ali sigurno da sami ne možemo“, izjavila je na početku svojeg mandata bivša časna sestra Bernardica Juretić.

Sve je evidentnije da nas nova vlast upućuje da se predamo na milost i nemilost stručnjacima koji rade na institucionalizaciji neoliberalnog projekta, koji pogoduje samo višim klasama, kao i klerikalnim vođama koji nas ustrajno potiču da pognemo glavu, okrenemo drugi obraz i prihvatimo sve što nam na sistemskoj razini dolazi ususret kao proizvod vlastite grešnosti. Svjedočimo intenzifikaciji procesa desekularizacije službenog diskursa društva u cjelini, a time i obrazovnog sustava. Također, uslijed prodiranja desnih ideja u javni prostor, postaje razvidno kako je moć institucija da utječu na kadrovsku politiku, a time i budućnost razvoja sektora visokog obrazovanja, iznimno velika. Potencijalno „pregovaranje“ o docenturama, spomenuto ranije u članku, svakako je primjer mogućih posljedica takve moći.

Odbijanje potpisivanja ugovora o suradnji između FFZG-a i KBF-a moglo bi poslužiti da naglasi i podsjeti kako FFZG slovi za mjesto otpora, dok potencijalni razvoj događaja koji rezultira službenim uspostavljanjem suradnje utoliko više zabrinjava. Budimo svjesni da suradnja s KBF-om, koja će vjerojatno ubrzo biti ostvarena, neće puno toga promijeniti na Fakultetu – no kako je u ovom tekstu i naznačeno, izvjesno je da će predložena suradnja u budućnosti doprinijeti općoj desekularizaciji društva. Na tom tragu, za očekivati je kako nova generacija konkurentnijih nastavnika s KBF-a neće mlade ljude podučavati da budu aktivni i svjesni politički subjekti, već poslušni građani-vjernici koji zbog svoje „grešne prirode“ preuzimaju osobnu odgovornost za nedaće s kojima se susreću i šutke nastavljaju prihvaćati okrutnost neoliberalne paradigme kao nešto sasvim normalno, ako ne čak i nužno.