Analiza dosadašnjeg rada Uprave – ima li kraja ovakvom načinu funkcioniranja FFZG-a?

Sa službene Facebook stranice Plenuma FFZG-a preuzeli smo osvrt anonimnog/e studenta/ice na dosadašnje funkcioniranje Uprave FFZG-a. Osim što na netransparentan način pokušava progurati potpisivanje Ugovora s KBF-om, Uprava je nelegitimno suspendirala prodekanicu Galić te provodi cenzuru na mailing listama.

Zgrada Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Izvor: jaime.silva @ Flickr, preuzeto prema Attribution-NonCommercial-NoDerivs 2.0 Generic licenci)

Kolege s KBF-a su nam, kao sudionici prošlih plenuma, ukazali na činjenicu da je problem suradnje u izvođenju dvopredmetnih studija s njihovim fakultetom prvenstveno unutarnji problem naše institucije, aludirajući tako na odnos koji studenti i djelatnici našega fakulteta imaju s Upravom. Koliko god se u mnogočemu ne slagali s dotičnim kolegama, moramo zaključiti da su u ovoj izjavi imali pravo, što nas je navelo da ukratko analiziramo dosadašnji rad Uprave te razmislimo što bi na našem fakultetu bilo drugačije da njime upravlja netko drugi.

Rad sadašnje Uprave ima mnogo nedostataka pa nije lako odlučiti odakle krenuti. Pokušat ćemo stoga dati kronološki pregled njihova rada. Prvo, sadašnja je Uprava,odmah po svome izboru, uvela cenzuru na slanje mailova na liste svima@ffzg.hr i student-svima@ffzg.hr, čime je studentima i djelatnicima onemogućeno pravovaljano međusobno informiranje o aktualnim događajima, a u pojedinim slučajevima čak i znanstvena djelatnost. Naime, poneki su se profesori žalili da ne mogu na vrijeme pronaći studente koji će sudjelovati u znanstvenim projektima jer je proces slanja maila svim studentima trajao danima. Slično je bilo i sa zahtjevom Studentskog zbora da se studente i djelatnike mailom pozove na plenum. Uprava je taj i puno sličnih zahtjeva odbila. S druge strane, sebi su zadržali pravo da bilo kada obavijeste studente o bilo čemu pa smo tako svjedoci situacije da su studenti mailom bili obaviješteni da je Uprava izdala priopćenje za javnost i medije, dok su odgovor plenuma na tu izjavu morali tražiti po medijima.

Nadalje, način sklapanja ugovora s KBF-om – gdje članovi Vijeća Fakulteta glasaju o ugovoru koji nisu ni vidjeli, nakon čega se, po intervenciji pojedinih članova istog Vijeća, ali i pojedinih odsjeka, cijeli postupak ponavlja – govori puno o netransparentnosti u radu ove Uprave. Sada imamo istu situaciju: u takozvanoj javnoj raspravi vijeća odsjekâ glasaju o ugovorima za koje Dekan u medijima tvrdi da su još u doradi. Postavlja se pitanje tko tu koga pokušava prevariti? Odgovor je jasan.

O međuljudskim odnosima u Upravi nećemo previše diskutirati jer smatramo da nelegitimna suspenzija prodekanice Galić i suviše govori o obračunavanju s ljudima koji imaju drugačije mišljenje od onih na vrhu hijerarhijske ljestvice. Spomenimo samo kako pojam suspenzije prodekana ne postoji ni u jednom pravnom aktu Fakulteta ni Sveučilišta. Isto tako, komunikaciju Uprave sa studentima i komentare o pojedinim zaposlenicima u medijima smatramo sramotnom i svađalačkom. Takva razina komunikacije nije primjerena akademskim standardima. Zanima nas samo koju će sljedeću metodu za obračun s neistomišljenicima Uprava smisliti.

Završno, zanimljivo je kako Dekan posljednjih dana osporava legitimnost Plenuma, a prije svoga izbora od istog je plenuma tražio podršku za izbor na to mjesto. Nije li ovakvo ponašanje u najmanju ruku kontradiktorno? Ili je Dekan zaboravio što je bilo prije par godina. Kada mu je koristio, Plenum je za Vlatka Previšića bio legitiman, a sada tvrdi, citiramo: „nije Filozofski fakultet, s brojnim svojim studentima i profesorima, samo plenum.“ Naš odgovor Dekanu na ovu izjavu je da su svi studenti i profesori pozvani na plenum gdje imaju jednako pravo glasa pa samim time odluke donesene na plenumu imaju veći legitimitet za sve studente i djelatnike nego ijedan drugi način odlučivanja.

Napominjemo još da po propisima Fakulteta i Sveučilišta mandat dekana traje kraće ako obuhvaća period kada treba otići u mirovinu. Dakle, dekan zakonski može ostati na čelnoj poziciji ustanove nakon akademske godine u kojoj odlazi u mirovinu samo ako je u nastavnome zvanju emeritusa, što ovdje nije slučaj. To baca novo svjetlo na pritisak Uprave da se ugovori izglasaju prije ljeta (vjerojatno na FV-u u svibnju).

Smatramo kako se Uprava Filozofskog fakulteta loše odnosi prema zaposlenicima i studentima, na mnoge načine narušava ugled Fakulteta, te svojim perfidnim postupcima ometa normalno funkcioniranje Fakulteta. Do kada će Fakultet moći ovako funkcionirati – ne znamo, ali znamo da je vrijeme za promjene na čelu ove institucije već odavno došlo.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve