Analiza dosadašnjeg rada Uprave – ima li kraja ovakvom načinu funkcioniranja FFZG-a?

Sa službene Facebook stranice Plenuma FFZG-a preuzeli smo osvrt anonimnog/e studenta/ice na dosadašnje funkcioniranje Uprave FFZG-a. Osim što na netransparentan način pokušava progurati potpisivanje Ugovora s KBF-om, Uprava je nelegitimno suspendirala prodekanicu Galić te provodi cenzuru na mailing listama.

Zgrada Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Izvor: jaime.silva @ Flickr, preuzeto prema Attribution-NonCommercial-NoDerivs 2.0 Generic licenci)

Kolege s KBF-a su nam, kao sudionici prošlih plenuma, ukazali na činjenicu da je problem suradnje u izvođenju dvopredmetnih studija s njihovim fakultetom prvenstveno unutarnji problem naše institucije, aludirajući tako na odnos koji studenti i djelatnici našega fakulteta imaju s Upravom. Koliko god se u mnogočemu ne slagali s dotičnim kolegama, moramo zaključiti da su u ovoj izjavi imali pravo, što nas je navelo da ukratko analiziramo dosadašnji rad Uprave te razmislimo što bi na našem fakultetu bilo drugačije da njime upravlja netko drugi.


Rad sadašnje Uprave ima mnogo nedostataka pa nije lako odlučiti odakle krenuti. Pokušat ćemo stoga dati kronološki pregled njihova rada. Prvo, sadašnja je Uprava,odmah po svome izboru, uvela cenzuru na slanje mailova na liste svima@ffzg.hr i student-svima@ffzg.hr, čime je studentima i djelatnicima onemogućeno pravovaljano međusobno informiranje o aktualnim događajima, a u pojedinim slučajevima čak i znanstvena djelatnost. Naime, poneki su se profesori žalili da ne mogu na vrijeme pronaći studente koji će sudjelovati u znanstvenim projektima jer je proces slanja maila svim studentima trajao danima. Slično je bilo i sa zahtjevom Studentskog zbora da se studente i djelatnike mailom pozove na plenum. Uprava je taj i puno sličnih zahtjeva odbila. S druge strane, sebi su zadržali pravo da bilo kada obavijeste studente o bilo čemu pa smo tako svjedoci situacije da su studenti mailom bili obaviješteni da je Uprava izdala priopćenje za javnost i medije, dok su odgovor plenuma na tu izjavu morali tražiti po medijima.


Nadalje, način sklapanja ugovora s KBF-om – gdje članovi Vijeća Fakulteta glasaju o ugovoru koji nisu ni vidjeli, nakon čega se, po intervenciji pojedinih članova istog Vijeća, ali i pojedinih odsjeka, cijeli postupak ponavlja – govori puno o netransparentnosti u radu ove Uprave. Sada imamo istu situaciju: u takozvanoj javnoj raspravi vijeća odsjekâ glasaju o ugovorima za koje Dekan u medijima tvrdi da su još u doradi. Postavlja se pitanje tko tu koga pokušava prevariti? Odgovor je jasan.


O međuljudskim odnosima u Upravi nećemo previše diskutirati jer smatramo da nelegitimna suspenzija prodekanice Galić i suviše govori o obračunavanju s ljudima koji imaju drugačije mišljenje od onih na vrhu hijerarhijske ljestvice. Spomenimo samo kako pojam suspenzije prodekana ne postoji ni u jednom pravnom aktu Fakulteta ni Sveučilišta. Isto tako, komunikaciju Uprave sa studentima i komentare o pojedinim zaposlenicima u medijima smatramo sramotnom i svađalačkom. Takva razina komunikacije nije primjerena akademskim standardima. Zanima nas samo koju će sljedeću metodu za obračun s neistomišljenicima Uprava smisliti.


Završno, zanimljivo je kako Dekan posljednjih dana osporava legitimnost Plenuma, a prije svoga izbora od istog je plenuma tražio podršku za izbor na to mjesto. Nije li ovakvo ponašanje u najmanju ruku kontradiktorno? Ili je Dekan zaboravio što je bilo prije par godina. Kada mu je koristio, Plenum je za Vlatka Previšića bio legitiman, a sada tvrdi, citiramo: „nije Filozofski fakultet, s brojnim svojim studentima i profesorima, samo plenum.“ Naš odgovor Dekanu na ovu izjavu je da su svi studenti i profesori pozvani na plenum gdje imaju jednako pravo glasa pa samim time odluke donesene na plenumu imaju veći legitimitet za sve studente i djelatnike nego ijedan drugi način odlučivanja.


Napominjemo još da po propisima Fakulteta i Sveučilišta mandat dekana traje kraće ako obuhvaća period kada treba otići u mirovinu. Dakle, dekan zakonski može ostati na čelnoj poziciji ustanove nakon akademske godine u kojoj odlazi u mirovinu samo ako je u nastavnome zvanju emeritusa, što ovdje nije slučaj. To baca novo svjetlo na pritisak Uprave da se ugovori izglasaju prije ljeta (vjerojatno na FV-u u svibnju).


Smatramo kako se Uprava Filozofskog fakulteta loše odnosi prema zaposlenicima i studentima, na mnoge načine narušava ugled Fakulteta, te svojim perfidnim postupcima ometa normalno funkcioniranje Fakulteta. Do kada će Fakultet moći ovako funkcionirati – ne znamo, ali znamo da je vrijeme za promjene na čelu ove institucije već odavno došlo.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve