Izjava Plenuma FFZG-a za javnost i medije

Vlatko Previšić, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu nastavlja sa statutarno i etički neprihvatljivim praksama u svojem djelovanju. Zbog neprimjerenog ponašanja koje ometa obavljanje radnih zadataka i smanjuje kvalitetu rada institucije, plenum FFZG-a nakon provedene rasprave na 206. zasjedanju odlučno traži razrješenje prof. dr. sc. Vlatka Previšića s dužnosti dekana.

204. plenum Filozofskog fakulteta (izvor: Facebook stranica plenuma Filozofskog fakulteta)

Dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Vlatko Previšić oglušio se na nepovjerenje studenata koje su jasno artikulirali na 205. Plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Odlučio je nastaviti statutarno i etički neprihvatljive prakse u svojem djelovanju i odnošenju prema svojim obvezama i kolegama što se pokazalo na Fakultetskom Vijeću 25. travnja 2016. godine, kada je ono odbilo prijedlog nelegitimno promijenjenog dnevnog reda i još važnije, njegov prijedlog o razrješenju prodekanice za znanost i međunarodnu suradnju prof. dr. sc. Branke Galić. Time je implicitno uz studente stalo i samo Fakultetsko Vijeće, pokazavši nepovjerenje dekanu u pogledu obavljanja dekanskih dužnosti, među kojima su predsjedanje Fakultetskim vijećem i predlaganje dnevnog reda.

Dekan Filozofskog fakulteta može biti razriješen dužnosti, između ostaloga, ako ne ispunjava svoju propisanu funkciju ili izgubi sposobnost obavljanja dužnosti, ako prekrši odredbe Statuta Sveučilišta, Statuta Fakulteta ili druge odgovarajuće propise u koje svakako spada Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu. Onoga trenutka kada Fakultetsko vijeće više nema povjerenje u dekana, dekan gubi legitimitet za obavljanje svojih dužnosti; onoga trenutka kada prekrši Etički kodeks, povrijedio je ugled funkcije koju obnaša, ali i općenito ugled institucije i ugled ostalih članova akademske zajednice.

Jednoznačna načela moralno opravdanog ponašanja, jednakost, pravednost i profesionalnost nažalost nisu dio modusa operandi sadašnjeg dekana Filozofskog Fakulteta. Od svih članova akademske zajednice očekuje se da odgovorno, savjesno, profesionalno i etički besprijekorno ispunjavaju sve obveze prema studentima, kolegama i svim ostalim radnicima na Sveučilištu te da u djelovanju slijede načela objektivnosti, nepristranosti, razboritosti, korektnosti, dijaloga i tolerancije. Svaka vrsta neprimjerenog ponašanja koje ometa obavljanje radnih zadataka ili smanjuje kvalitetu rada institucije, a osobito svaki čin, pojedinačan ili ponavljan, verbalni, neverbalni ili fizički, koji stvara ili pridonosi stvaranju neugodnih i neprijateljskih radnih i obrazovnih okolnosti ili koji drugu osobu zastrašuje, vrijeđa ili ponižava, zabranjena je u sveučilišnoj zajednici. Neosporivo je da su perfidni i zlonamjerni istupi u medijima prema prodekanici prof. dr. sc. Branki Galić, ali i prema studentima i njihovom djelovanju ponižavajući, uvredljivi i da stvaraju neugodne i neprijateljske uvjete.

Dekan prof. dr. sc. Vlatko Previšić na dnevnoj bazi krši etičkim kodeksom propisana pravila ponašanja i obnašanja dužnosti svih članova akademske zajednice, koje je on i sam dio.

Dekan kao čelna funkcija jedne akademske institucije trebao bi predstavljati Fakultet na najuzoritiji mogući način i time biti moralna vertikala u pravom smislu te riječi. Umjesto toga imamo tek delegitimaciju studenata i radnika Filozofskog fakulteta na svim razinama, narušavanje njihova digniteta te opstruiranje normalnog funkcioniranja Fakulteta. Takvo je ponašanje u svakom pogledu neprihvatljivo i povlači za sobom konzekvence.

Plenum rezolutno odbija i pomisao da na čelu Fakulteta ostane osoba koja se ne vodi navedenim temeljnim etičkim, moralnim i zakonskim principima. Na temelju prethodno izglasanog nepovjerenja, kršenja Etičkog kodeksa te Statutom i ostalim pravnim aktima propisanih uvjeta rada dekana, Plenum odlučno traži razrješenje prof. dr. sc. Vlatka Previšića s dužnosti dekana!

OBRAZOVANJE NIJE NA PRODAJU!

JEDAN SVIJET, JEDNA BORBA!

Plenum Filozofskog fakulteta

28. travnja 2016.godine

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve