Plenum 28. travnja 2016.

Izjava Plenuma FFZG-a za javnost i medije

Vlatko Previšić, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu nastavlja sa statutarno i etički neprihvatljivim praksama u svojem djelovanju. Zbog neprimjerenog ponašanja koje ometa obavljanje radnih zadataka i smanjuje kvalitetu rada institucije, plenum FFZG-a nakon provedene rasprave na 206. zasjedanju odlučno traži razrješenje prof. dr. sc. Vlatka Previšića s dužnosti dekana.

204. plenum Filozofskog fakulteta (izvor: Facebook stranica plenuma Filozofskog fakulteta)

Dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Vlatko Previšić oglušio se na nepovjerenje studenata koje su jasno artikulirali na 205. Plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Odlučio je nastaviti statutarno i etički neprihvatljive prakse u svojem djelovanju i odnošenju prema svojim obvezama i kolegama što se pokazalo na Fakultetskom Vijeću 25. travnja 2016. godine, kada je ono odbilo prijedlog nelegitimno promijenjenog dnevnog reda i još važnije, njegov prijedlog o razrješenju prodekanice za znanost i međunarodnu suradnju prof. dr. sc. Branke Galić. Time je implicitno uz studente stalo i samo Fakultetsko Vijeće, pokazavši nepovjerenje dekanu u pogledu obavljanja dekanskih dužnosti, među kojima su predsjedanje Fakultetskim vijećem i predlaganje dnevnog reda.

Dekan Filozofskog fakulteta može biti razriješen dužnosti, između ostaloga, ako ne ispunjava svoju propisanu funkciju ili izgubi sposobnost obavljanja dužnosti, ako prekrši odredbe Statuta Sveučilišta, Statuta Fakulteta ili druge odgovarajuće propise u koje svakako spada Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu. Onoga trenutka kada Fakultetsko vijeće više nema povjerenje u dekana, dekan gubi legitimitet za obavljanje svojih dužnosti; onoga trenutka kada prekrši Etički kodeks, povrijedio je ugled funkcije koju obnaša, ali i općenito ugled institucije i ugled ostalih članova akademske zajednice.

Jednoznačna načela moralno opravdanog ponašanja, jednakost, pravednost i profesionalnost nažalost nisu dio modusa operandi sadašnjeg dekana Filozofskog Fakulteta. Od svih članova akademske zajednice očekuje se da odgovorno, savjesno, profesionalno i etički besprijekorno ispunjavaju sve obveze prema studentima, kolegama i svim ostalim radnicima na Sveučilištu te da u djelovanju slijede načela objektivnosti, nepristranosti, razboritosti, korektnosti, dijaloga i tolerancije. Svaka vrsta neprimjerenog ponašanja koje ometa obavljanje radnih zadataka ili smanjuje kvalitetu rada institucije, a osobito svaki čin, pojedinačan ili ponavljan, verbalni, neverbalni ili fizički, koji stvara ili pridonosi stvaranju neugodnih i neprijateljskih radnih i obrazovnih okolnosti ili koji drugu osobu zastrašuje, vrijeđa ili ponižava, zabranjena je u sveučilišnoj zajednici. Neosporivo je da su perfidni i zlonamjerni istupi u medijima prema prodekanici prof. dr. sc. Branki Galić, ali i prema studentima i njihovom djelovanju ponižavajući, uvredljivi i da stvaraju neugodne i neprijateljske uvjete.

Dekan prof. dr. sc. Vlatko Previšić na dnevnoj bazi krši etičkim kodeksom propisana pravila ponašanja i obnašanja dužnosti svih članova akademske zajednice, koje je on i sam dio.


Dekan kao čelna funkcija jedne akademske institucije trebao bi predstavljati Fakultet na najuzoritiji mogući način i time biti moralna vertikala u pravom smislu te riječi. Umjesto toga imamo tek delegitimaciju studenata i radnika Filozofskog fakulteta na svim razinama, narušavanje njihova digniteta te opstruiranje normalnog funkcioniranja Fakulteta. Takvo je ponašanje u svakom pogledu neprihvatljivo i povlači za sobom konzekvence.

Plenum rezolutno odbija i pomisao da na čelu Fakulteta ostane osoba koja se ne vodi navedenim temeljnim etičkim, moralnim i zakonskim principima. Na temelju prethodno izglasanog nepovjerenja, kršenja Etičkog kodeksa te Statutom i ostalim pravnim aktima propisanih uvjeta rada dekana, Plenum odlučno traži razrješenje prof. dr. sc. Vlatka Previšića s dužnosti dekana!

OBRAZOVANJE NIJE NA PRODAJU!

JEDAN SVIJET, JEDNA BORBA!

Plenum Filozofskog fakulteta

28. travnja 2016.godine

Tagovi:
,

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve