Penzioneri na udaru reformi

Jednu od očitijih posljedica nagle deindustrijalizacije od 1980-ih predstavlja pad broja zaposlenih i povećan broj umirovljenih osoba. Autor teksta bavi se pitanjem reformi kojima se najavljuje podizanje minimalne dobne granice za odlazak u mirovinu, predviđa njihov utjecaj na stopu nezaposlenosti te u kratkim crtama predlaže kratkoročna, ali i dugoročna rješenja kojima bi se krah mirovinskog sustava mogao izbjeći.

Prosvjedi na ulicama Pariza protiv mirovinske reforme iz 2010. godine; na transparentu piše: „Metro, posao, groblje - Ne hvala!“ (izvor: commons.wikimedia.org).

Smisao koncepta dugogodišnjeg izdvajanja doprinosa za mirovine trebao bi se očitovati u ostvarenju ekonomske i socijalne sigurnosti za stanovnike određene dobi. Do prije petnaestak godina, mirovinski sustav Republike Hrvatske bio je definiran kao javni mirovinski sustav međugeneracijske solidarnosti te financiran doprinosima zaposlenih građana kroz jedan mirovinski stup. Tadašnja neodrživost sustava temeljila se na tri paradigme: demografskoj, organizacijskoj i financijskoj. Demografski gledano, uslijed starenja stanovništva te pada stope novorođenih, počeo se urušavati balans između brojčanog odnosa radne snage i umirovljenika kao direktna posljedica depopulacije, rasta nezaposlenosti te povećanog broja korisnika mirovina. Nadalje, organizacijska problematika definira se kroz veliki broj odlazaka u prijevremenu mirovinu, neujednačen i labav kriterij dobivanja prava na invalidsku mirovinu te stvaranje širokog spektra povlaštenih mirovina. Sistematizacija prijevremenih mirovina u odnosu na radni staž i starosnu dob nepravedna je prema onima koji s ostvarenim kriterijem punog radnog staža zbog nedostatka godina nemaju pravo na prijevremenu starosnu mirovinu bez umanjenja. Financijski gledano, današnji umirovljenici zbog drugačijeg odnosa radne snage, broja umirovljenika te male stope nezaposlenosti u prošlosti, za vrijeme svojega radnog vijeka, uplaćivali su manje doprinose nego danas, odnosno današnje su mirovine pokrivene isključivo iz uplata trenutnih doprinosa. Prije trideset i šest godina, omjer zaposlenih i umirovljenih iznosio je 4:1. Danas se taj omjer gotovo izjednačio na 1,15:1.

Izdvajanja trenutno zaposlenih kroz doprinose za mirovine iznose 20% bruto plaće, ovisno o tome uplaćuju li cjelokupni iznos u prvi mirovinski stup koji se bazira na principu međugeneracijske solidarnosti ili postotni odnos 15+5%, omjer prvog i drugog mirovinskog stupa gdje drugi stup čini individualnu kapitaliziranu štednju. Postoji i treći dobrovoljni stup, također utemeljen na kapitaliziranoj štednji.

Ponovno svjedočimo sistemskoj eksploataciji najranjivijih skupina društva, narušavanju njihova zdravlja te oduzimanju prava na dostojanstvenu starost. Trenutno, uz pad broja zaposlenih i broja nezaposlenih te uz ovakav omjer zaposlenih i umirovljenih, mirovinski će sustav puknuti poput balona ne dođe li do velikog zaokreta.

Današnji mirovinski sustav, odnosno uvjeti ostvarivanja mirovine, definiran je unutar tri osnovna oblika: starosna, invalidska i obiteljska mirovina. Starosna mirovina definirana je odnosom ostvarenog radnog staža i određenog starosnog uvjeta. Invalidska mirovina temelji se na postotku radne sposobnosti radnika. Kriterij obiteljske mirovine sažet je kao ostvarivanje prava u slučaju smrti osiguranika kojeg ostvaruju djeca, supružnici, roditelji ili životni partneri.

Uz njih, postoji i skupina mirovinskih osiguranika koji ostvaruju pravo na mirovinu po posebnim kriterijima. U tu kategoriju ulaze vojni i policijski službenici, ovlaštene službene osobe pravosuđa, radnici na razminiranju, branitelji iz Domovinskog rata, saborski zastupnici, članovi Vlade, suci Ustavnog suda, bivši predsjednici Republike, članovi HAZU-a, bivši politički zatvorenici, pripadnici Narodnooslobodilačke borbe, domobrani, pripadnici bivše JNA i pripadnici HVO-a.

Prema podacima iz ožujka 2016. godine, ukupan broj umirovljenika u Hrvatskoj koji ostvaruju prosječnu mirovinu od 2.421,44 kn, iznosi 1.231.034. Od ukupnog broja umirovljenika, pravo na povlaštenu mirovinu ostvaruje 72.217 osoba. Uspoređujući s prosječnom plaćom za siječanj u iznosu od 5.646,00 kn, prosječna mirovina pokriva samo 43% prosječne neto plaće u Hrvatskoj. Važno je napomenuti i prosječnu mirovinu branitelja iz Domovinskog rata, odnosno članova njihovih obitelji. Njihova prosječna mirovina iznosi 5.084,23 kune što iznosi čak 90% prosječne hrvatske plaće te dvostruko više u odnosu na ukupnu prosječnu mirovinu svih umirovljenika. Na mjesečnoj razini, za sve umirovljenike u Hrvatskoj potrebno je izdvojiti tri milijarde i šezdeset pet milijuna kuna.

Najavom nove mirovinske reforme i produljenja roka odlaska u mirovinu, u fokus dolazi problematika i kompleksnost mirovinskog sustava, odnosa zaposlenih i nezaposlenih te posljedice koje izaziva najavljena reforma. Prema medijskim napisima i saborskim raspravama, kao najbitniji elementi mirovinske reforme stoje izjednačavanje radnog vijeka za muškarace i žene na šezdeset sedam godina, odlazak u prijevremenu mirovinu sa šezdeset i četiri godine starosti te povećavanje iznosa doprinosa kroz plaću.

Mirovinski sustav veže se direktno i uz stanje na tržištu rada. Trenutni je broj nezaposlenih u Hrvatskoj oko 260 tisuća, stopa nezaposlenosti među mladima kreće se oko 40%, a uzimajući u obzir demografsku komponentu većeg mortaliteta u odnosu na natalitet, otvaraju se pitanja na više razina. Naime, najavljenom reformom doslovno se realizira parola „s posla na groblje”. Radni vijek osoba s preko trideset godina radnog staža, ukoliko nisu otišle u prijevremenu mirovinu, dodatno će se produžiti samo kako bi još više punile kasu sustava iz koje će predviđenom reformom još manje moći koristiti, odnosno njihova štednja i izdvajanja neće biti korištena za njihove potrebe.

Zadržavanje starijih osoba na trenutnim poslovima još će više povećati stopu nezaposlenosti, pogotovo među mladima, što će posljedično dovesti do još većeg odljeva radne snage u inozemstvo te daljnjeg kolapsa mirovinskog sustava. Povećanje doprinosa dovest će do smanjenja neto iznosa plaće zbog udjela bruto iznosa ili čak do radikalnijih posljedica, poput isplata plaća „na ruke“, bez doprinosa za mirovinski staž radnika/ca. Naposljetku, ponovno svjedočimo sistemskoj eksploataciji najranjivijih skupina društva, narušavanju njihova zdravlja te oduzimanju prava na dostojanstvenu starost.

Trenutno, uz pad broja zaposlenih i broja nezaposlenih te uz ovakav omjer zaposlenih i umirovljenih, mirovinski će sustav puknuti poput balona ne dođe li do velikog zaokreta. Što činiti? Kratkoročno, problem povlaštenih mirovina definitivno se mora revidirati, a izdvajanja za povlaštene mirovine srezati ovisno o socijalnom statusu, radnoj nesposobnosti i kategoriji povlaštenosti. Ne može se dopustiti da prosječna mirovina određenih povlaštenih kasta bude približna iznosu prosječne plaće, dok velika većina umirovljenika u Hrvatskoj svojim mirovinama sve teže pokriva osnovne troškove života.

Da bi mirovinski sustav za buduće generacije bio održiv, uz promjenu demografske i socijalne politike, potrebno je otvoriti stotine tisuća novih radnih mjesta kako bi se omjer zaposlenih i umirovljenih preokrenuo u korist zaposlenih. Velik broj novozaposlenih može se jedino ostvariti u velikim gospodarskim projektima, konkretno u industrijskoj proizvodnji, za što su potrebna kapitalna državna ulaganja koja vezuju široki spektar gospodarskih grana. Na ovoj se osnovi temeljio rast ekonomije 1970-ih koja je u punoj snazi, uz element pozitivnog demografskog ciklusa, imala četiri zaposlena na jednog umirovljenika.

 

Izvori:

http://www.ijf.hr/upload/files/file/AMS/zbornik.pdf

http://net.hr/danas/hrvatska/oporba-ostro-napala-vladu-zbog-mirovinske-reforme-ovo-je-udar-na-gradane-izmjene-idu-na-ruku-samo-kapitalu/

http://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/publikacije/infoHZMO/2016/info.HZMO_4_2016_travanj.pdf

Vezani članci

  • 17. srpnja 2019. Syriza je poražena, ali Tsiprasov pohod na lijevi centar se nastavlja Na nedavnim prijevremenim grčkim općim izborima pobijedila je desna stranka Nova demokracija. Stranka Alexisa Tsiprasa, Syriza, napušta vlast, ali na osnovu izbornog rezultata od 31,5% ostaje u parlamentu, gdje će svoj imidž pokušati graditi hegemonizacijom lijevog centra, u svrhu čega su već implementirana određena kadrovska rješenja te marketinško-ideološki rebrending. Najveći izazov predstavlja joj iznalaženje kompenzacije za aktivnost u stranačkoj bazi, koju je ova „kartel-stranka“ neutralizirala još tijekom Tsiprasova konsolidiranja unutarstranačke moći oko uskog kruga suradnika.
  • 9. srpnja 2019. Tragovima devedeset devete: između imperijalizma i nacionalizma Nedavno je navršeno 20 godina od završetka rata na Kosovu, posljednjeg poglavlja tragičnih devedesetih. Dugogodišnji napori srpskih i jugoslavenskih političkih elita da Albancima oduzmu pravo na samoopredjeljenje stvorili su napete međuetničke odnose koji se otada nisu bitno poboljšavali, a samim ratom i imperijalističkom agresijom na Srbiju već dugi niz godina uspješno manipuliraju vladajuće nacionalističke garniture. Naši sugovornici_ce razmatraju kako bi se progresivne snage trebale suprotstaviti dominantnim narativima i zauzeti stav naspram dobro poznatih neprijatelja ljevice na ovim prostorima: imperijalizma i nacionalizma.
  • 30. lipnja 2019. O povijesnoj genezi autorskih prava Naturalizacija legalističkog pristupa pitanju autorstva, koja u javnom diskursu i danas hrani mit o umjetniku kao geniju, počiva na marginalizaciji historijata konceptualnih prijepora i društveno-političkih borbi koje su još u 18. stoljeću oblikovale i iznjedrile institut autora i autorskih prava.
  • 30. lipnja 2019. Stariti dostojanstveno Brutalistički centar kulture, londonski Barbican, nedavno je u jednoj od svojih slabije eksponiranih prostorija ugostio malu izložbu posvećenu iskustvu starenja i starosti u kapitalizmu. Segmenti multimedijalnog postava, baziranog na intervjuima s dvije tisuće osoba starijih od sedamdeset godina, na različitim su razinama progovorili o načinu na koji klasni položaj utječe na dužinu života i kvalitetu starenja u društvima koja počivaju na sistemskim nejednakostima.
  • 27. svibnja 2019. Država je poput ljepenke sastavljena struktura Na okruglom stolu s ciljem strateškog pozicioniranja rasprave o naprednim politikama i alternativnom društvenom razvoju u Sloveniji i šire, Močnik je u izlaganju ukazao na ograničenja koja stoje pred parlamentarnom strankom u pokušaju vođenja lijeve politike, kako u odnosu na državu, tako i s obzirom na europske institucije, odnosno aparate pojedinih frakcija globalnog kapitala.
  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve