Skripta 83/84

U Skriptama br. 83 i 84. koje su izašle 18. svibnja 2016. možete pročitati intervju s Borislavom Mikulićem „Vrag je u institucijama“, tekst „Da nam živi radnička i studentska solidarnost!“, podršku Inicijativi liječnika za reguliranje priziva svijesti u medicini, podršku Studentskom pokretu u Novom Sadu, rezultate istraživanja studentskog mnijenja o ugovorima o zajedničkim dvopredmetnim studijima između FFZG-a i KBF-a te tekst „Povijest jedne ankete iliti kako je previše Previšića“. Skriptu 83 možete skinuti ovdje, a Skriptu 84 ovdje (arhiva).

Novi transparent na pročelju zgrade Filozofskog fakulteta (izvor: Facebook stranica plenuma Filozofskog fakulteta)
Novi transparent na pročelju zgrade Filozofskog fakulteta (izvor: Facebook stranica plenuma Filozofskog fakulteta)

Da nam živi radnička i studentska solidarnost!

Glas o ponovnom buđenju studentskog pokreta i plenumskog organiziranja proširio se i dalje od samog Filozofskog fakulteta. Tako su mnoge udruge i inicijative dale svoju podršku Plenumu ili izravno sudjelovale u njegovu radu, a na ovogodišnjem 9. Subversive festivalu u Zagrebu (pod općom temom „Politike prijateljstva“) održan je i panel „Perspektive borbe: Od plenuma na fakultetu do plenuma na radnim mjestima“, čime se nastavio izrazito važan trend ukazivanja na potrebu studentskog i radničkog povezivanja i organiziranja, trend koji se prije toga izrazio i studentskom podrškom radnicima za Prvi maj. Sudionici tribine bili su studentski predstavnici u Fakultetskom vijeću i članovi Studentskog zbora Karlo Jurak i Zrinka Breglec, studentska predstavnica u Fakultetskom vijeću Anja Grgurinović, te borbeni radnik INA-e i predsjednik sindikata Nova solidarnost Predrag Sekulić. Studenti su tako imali priliku pričati o iskustvima svojeg sudjelovanja na plenumima i općenito o borbama protiv reakcionarnih tendencija na Filozofskom fakultetu, a imali su prilike čuti iskustva radništva protiv jednako reakcionarnih tendencija u tvornicama i na radnim mjestima.

Na panelu se tako govorilo o načinima borbe, o tome što je točno plenum i koji su njegovi potencijali, i o tome u kakvom se odnosu nalaze studenti kao onaj segment društva koji se stalno nalazi u nesigurnom materijalnom položaju, i radnici kao klasa na čijoj eksploataciji uopće počiva cijelo društvo. Studenti su naglasili kako plenum nije „legalno“ tijelo, odnosno kako on ne djeluje u okvirima legaliteta, ali da baš zbog toga predstavlja tijelo koje ima najveći legitimitet. Plenum ima politički značaj moći i značaj političkog pritiska, te se zbog toga unutar okvira plenuma uvijek može težiti radikalnim i univerzalnijim zahtjevima. Naglasili su i okvir unutar kojeg se bilo kakve borbe obespravljenih društvenih skupina događaju, a to je okvir kapitalističkog načina proizvodnje. U njemu pripadnom političkom okviru predstavničke demokracije široke mase i radni narod nemaju priliku istinske participacije u odlučivanju, što se preslikava i na niže instance (kao recimo na fakultete), te je zbog toga okupljanje masa u tijela odlučivanja kao što su plenumi vrlo važno za nadilaženje i demokratiziranje takvog političkog okvira i za artikuliranje i radikaliziranje vlastitih zahtjeva za suštinskim promjenama. Upravo je u tom kontekstu, iz radničke perspektive, Predrag Sekulić dao jednu kritiku postojeće politike velikih sindikalnih središnjica, koja ne ide na ruku radnicima, već upravo vladajućim strukturama. Naglasio je kako studentsko organiziranje u plenume predstavlja nešto vrlo poučno za radnike te kako će se u sisačkoj Rafineriji organizirati radnički plenum. Također je dodao kako radnici legalnom borbom mogu dobiti samo mrvice, a kroz plenume mogu mnogo više.

Ono što se iz ovakve suradnje studenata i radnika moglo iščitati, a što je najbitnije u današnjem stanju u društvu, jest činjenica da studenti i radnici predstavljaju prirodne saveznike u borbi protiv reakcionarnih društvenih tendencija. Studenti, kao buduća radna snaga, kao onaj segment društva koji je također bezobrazno eksploatiran preko studentskih poslova i prekarnog rada, i kao pripadnici avangardne inteligencije koji mogu svojim teorijskim, a u ovom slučaju i praktičnim, znanjem pomoći radnicima, i radnici kao ključan faktor društvene promjene, koji jedini ukidanjem vlastite eksploatacije mogu ukinuti eksploataciju na razini čitavog društva, doista predstavljaju progresivne društvene snage, i doista daju borbeni sadržaj onoj poznatoj paroli – jedan svijet, jedna borba!

Vezani članci

  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.
  • 1. lipnja 2017. Osijek - Essegg 1905., naklada R. Bačić. Gornjegradsko šetalište - Oberstädter Park. (izvor: Vladimir Tkalčić @ Flickr prema Creative Commons licenci). Diskretni šarm revizije Povodom osječkog predstavljanja makedonskog prijevoda romana Unterstadt i drugog kruga lokalnih izbora u kojima sudjeluje i njegova autorica Ivana Šojat kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice za gradonačelnicu Osijeka, donosimo analizu političke dimenzije Šojatina književnog teksta koji se skladno uklopio u postsocijalističke prozne trendove na ovim prostorima, barem na dva načina: kriminaliziranjem Narodnooslobodilačke borbe u skladu s teorijom o dvama totalitarizmima te viktimizacijom kapitalista izvlaštenih nakon pobjede socijalističke revolucije u Jugoslaviji.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.
  • 9. svibnja 2017. Žute gumene rukavice (izvor: russellstreet @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci.) Diktat norme u agencijskom čišćenju U rastućem broju prekarnog, outsourcanog radništva među koje značajan dio otpada na iznimno potplaćene i fizički zahtjevne, često feminizirane poslove čišćenja i održavanja (gdje se u više od 90 % slučajeva zapošljavaju žene), podjednako u javnom kao i u privatnom sektoru, još se uvijek nije pronašao adekvatni model za sindikalni otpor i organiziranje. Autorica je u ovoj autoetnografskoj crtici zabilježila iskustvo prekarno zaposlene medijske radnice, ukazujući na neravnopravnost i nezaštićenost radnog odnosa kojega posreduju agencije za zapošljavanje te u kojemu radnik/ca još jednom izvlači deblji kraj.
  • 7. svibnja 2017. „Hugo Boss kolekcija 1934“, autor: Cengizhankilicoglu (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Nemoguće je funkcionirati samo na parlamentarnoj razini S Tariqom Alijem, piscem, redateljem i urednikom New Left Reviewa razgovarali smo o kapitalističkoj rekonstrukciji političkog sustava i historijskom revizionizmu, opadanju moći sindikata, parlamentarnoj borbi i nužnosti izvanparlamentarnog djelovanja, feminizmu, LGBTIQ+ pravima te ekološkoj krizi. „Unutar civilnog društva, na razini gradova, regija i na nacionalnom nivou treba uspostaviti niz predstavničkih skupština u koje će se ljudi birati izvan postojećeg kapitalističkog sustava, i unutar kojih će moći raspravljati. Neće imati preveliku moć, ali će barem predstavljati uporište za radikale koji su uspjeli ući u parlament.“
  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.