Skripta 85

Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).

Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org)
Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org)

Priopćenje povodom jučerašnje sjednice vijeća i današnje izjave za javnost „uprave FFZG-a“

Drage kolegice i kolege,

unazad nekoliko mjeseci djelovalo je da na Fakultetu postoji konsenzus kako apsolutni prioritet za rješavanje dugotrajne krize upravljanja jest dugoiščekivano sazivanje i održavanje sjednice Fakultetskog vijeća. Premda nam se nije uvijek činilo da taj cilj dijeli i naša privremena uprava, u dobroj vjeri i za dobrobit Fakulteta pristali smo pokazati maksimalno strpljenje i spremnost na čitav niz kompromisa, čak i kad se tijekom posljednjih mjesec dana s nama poigravalo i bezobrazno nas se očito zavlačilo. Očekivali smo da će o.d. dekana Holjevac i njegovi suradnici imati barem toliko dostojanstva i poštenja da, jednom kada napokon sazovu Vijeće koje tobože i sami žele što prije, uvaže i provedu njegove odluke.

Jučer su sve maske napokon pale. Dugoiščekivana sjednica naprasno je prekinuta nakon dvosatne rasprave već pri izglasavanju dnevnog reda, budući da o.d. dekana Holjevac nije pokazao ni minimum demokratičnosti i poštivanja statutarnih odredbi te je odlučio da će radije po tko zna koji put prekršiti statut nego uvažiti volju većine. Skrivajući se iza mantre o “400 egzistencijalnih točaka”, čije rješavanje nitko nije ni dovodio u pitanje, privremena uprava odlučila je tako po svaku cijenu izbjeći svoju temeljnu zadaću – raspisivanje izbora za novog dekana – kao i druge točke od presudne važnosti za budućnost Fakulteta. Među njima je, dakako, bila i rasprava o povjerenju istoj toj privremenoj upravi, ali i senatorima s Filozofskog fakulteta, čije je štetno djelovanje na Senatu u nizu drugih stvari skrivilo i neopravdano i nelegalno raspuštanje prošlog Studentskog zbora FF-a.

Danas nam se pak ta ista skupina ljudi obratila pamfletom u kojem po već dobro iskušanom receptu krivotvore jučerašnju situaciju te pokušavaju krivnju za sve svaliti na jednu osobu – ovaj put na prof. Meri Tadinac. Takva nastojanja da se nekoga izolira i napadne kao dežurnog krivca već smo vidjeli na djelu; na svojoj su ih koži iskusili i nastavnici kojima se prijetilo, kao i studenti koje se prozivalo rušilačkim faktorima i etiketiralo raznim pogrdama. Stoga s indignacijom odbacujemo takve jadne pokušaje prebacivanja krivnje i spašavanja obraza, za koji je, nakon jučerašnjih događaja, postalo vrlo upitno imaju li ga neki ljudi uopće. Niti je prof. Tadinac „predvodila“ diskutante, što god to potpisanoj „Upravi“ značilo, niti su se oni javljali kao „predstavnici Inicijative“. Naprotiv, prozvani diskutanti – pa tako i predstavnici studenata – javljali su se kao predstavnici različitih populacija Fakulteta s demokratskim legitimitetom i autonomnom voljom, što je mnogo više nego što se može reći za privremenu upravu. Uz to, ne radi se ni o kakvoj bučnoj instrumentaliziranoj manjini, nego nedvojbenoj većini članova Fakultetskog vijeća.

Pozivanje na moral koje pamflet donosi u takvom je kontekstu krivotvorenja i ocrnjivanja nešto između čistog cinizma i montipajtonizma. Moralne prodike teško da mogu uvjerljivo zvučati kada ih potpisuju oni koji su mjesecima obmanjivali fakultetsku javnost o svojoj volji da riješe nagomilane probleme, a potom ih još jednom iskoristili da perpetuiraju stanje upravljanog kaosa. Iz kojih pobuda i za čije interese, možemo samo nagađati, no sasvim sigurno ne u interesu onih „sudbina stotina ljudi“ iza kojih su se jučer skrivali od rasprave, da bi potom rješavanje njihovih problema žrtvovali kao pijun u svojoj igri, kao ni u interesu ostalih zaposlenika i studenata Filozofskog fakulteta.

Stoga sa žaljenjem konstatiramo da smo nakon svega u potpunosti izgubili povjerenje u ovu privremenu upravu i njezine ikakve „dobre namjere“ te pozivamo sve studente Filozofskog fakulteta da se aktivno uključe u aktualna zbivanja i još jednom, po tko zna koji put, pokažu da njihov fakultet neće služiti kao žeton u igrama samovoljne oligarhije, a na štetu svojih studenata i njihovih nastavnika.

Studentske predstavnice i predstavnici u Fakultetskom vijeću i Studentski zbor Filozofskog fakulteta

Vezani članci

  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.
  • 9. svibnja 2017. Žute gumene rukavice (izvor: russellstreet @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci.) Diktat norme u agencijskom čišćenju U rastućem broju prekarnog, outsourcanog radništva među koje značajan dio otpada na iznimno potplaćene i fizički zahtjevne, često feminizirane poslove čišćenja i održavanja (gdje se u više od 90 % slučajeva zapošljavaju žene), podjednako u javnom kao i u privatnom sektoru, još se uvijek nije pronašao adekvatni model za sindikalni otpor i organiziranje. Autorica je u ovoj autoetnografskoj crtici zabilježila iskustvo prekarno zaposlene medijske radnice, ukazujući na neravnopravnost i nezaštićenost radnog odnosa kojega posreduju agencije za zapošljavanje te u kojemu radnik/ca još jednom izvlači deblji kraj.
  • 7. svibnja 2017. „Hugo Boss kolekcija 1934“, autor: Cengizhankilicoglu (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Nemoguće je funkcionirati samo na parlamentarnoj razini S Tariqom Alijem, piscem, redateljem i urednikom New Left Reviewa razgovarali smo o kapitalističkoj rekonstrukciji političkog sustava i historijskom revizionizmu, opadanju moći sindikata, parlamentarnoj borbi i nužnosti izvanparlamentarnog djelovanja, feminizmu, LGBTIQ+ pravima te ekološkoj krizi. „Unutar civilnog društva, na razini gradova, regija i na nacionalnom nivou treba uspostaviti niz predstavničkih skupština u koje će se ljudi birati izvan postojećeg kapitalističkog sustava, i unutar kojih će moći raspravljati. Neće imati preveliku moć, ali će barem predstavljati uporište za radikale koji su uspjeli ući u parlament.“
  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.
  • 13. travnja 2017. Prosvjedi u Srbiji, travanj 2017. (foto: MS) Vlast aktivno sprečava protestno jedinstvo Aktualni masovni prosvjedi diljem Republike Srbije predstavljaju kulminaciju višegodišnjeg nezadovoljstva stanovništva sustavnom devastacijom tekovina socijalne države, privatizacijom javnih poduzeća i upornim inzistiranjem političko-ekonomskih elita na uvođenju tzv. mjera štednje. Izravni povod izlasku naroda na ulice nedavni su rezultati predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio trenutni premijer Aleksandar Vučić. Kratki izvještaj i presjek situacije za nas je pripremio Marko Stričević, aktivni sudionik u prosvjedima i član organizacije Marks21.
  • 10. travnja 2017. Članovi političke platforme Ahora Madrid u Campo de Cebada, 19. travnja 2014. (izvor: Ahora Madrid @ Flickr prema Creative Commons licenci) Kako zaustaviti politički pomak udesno? Donosimo prijevod komentara u kojem Immanuel Wallerstein u širokim potezima naznačuje obrise globalne političko-ekonomske situacije u kojoj je, uslijed pada životnog standarda većine svjetskog stanovništva, uočljiv generalni politički pomak ka lijevoj, ali i desnoj radikalizaciji. Premda kratkoročni politički ciljevi radikalno lijevih stranaka ponekad uspijevaju umanjiti posljedice po najsiromašnije slojeve, jačanje lijeve pozicije i uspostava pravednijeg svjetskog sistema na dugi rok ipak zahtijevaju političko djelovanje drugačije vrste – izgradnju savezâ odozdo.
  • 10. travnja 2017. Tvornica staklenih proizvoda, 2. prosinca, 1960., Slovenska Bistrica (izvor: commons.wikimedia.org). Kako je počelo rušenje Jugoslavije? U novoj knjizi Vladimira Unkovskog-Korice, „The Economic Struggle for Power in Tito’s Yugoslavia. From World War II to Non-Alignment“, profesor Srednjoeuropskih i istočnoeuropskih studija na Školi za društvene i političke znanosti Sveučilišta u Glasgowu, začetke raspada socijalističke Jugoslavije smješta puno ranije od većine autora, analizirajući društveno-ekonomsku zbilju tijekom prvih dvaju desetljeća nakon oslobođenja zemlje pri kraju Drugog svjetskog rata. Radi se o pokušaju dekonstrukcije obmanjujućih popularnih predodžbi zasnovanih na ahistorijskom tumačenju događaja i procesa relevantnih za ovaj period. U nastavku pročitajte kratki prikaz navedene knjige.
  • 4. travnja 2017. Narodna čitaona ispred sarajevske Vijećnice (foto: LM) Bosna i Hercegovina: daleko, blizu, daleko Od 2013. godine u Bosni i Hercegovini sporadično se javljaju socijalni pokreti. Počevši od tadašnje „bebolucije“ preko februarskih protesta 2014. godine i prateće plenumske mobilizacije, do trenutno aktivnih kampanja za radnička prava, zajednička dobra i historijsko sjećanje, ti pokreti konstantno su stiješnjeni između gorućih pitanja kojima se neposredno bave i ostvarivanja trajnije prisutnosti u političkom polju. Međutim, pitanje njihove održivosti nije samo njihovo pitanje, već je i pitanje lijevih aktera u zemljama čije politike aktivno oblikuju bosanskohercegovačke političke prilike – prije svega u Hrvatskoj i Srbiji, a potom i u državama članicama Evropske unije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve