Mediji i infrastruktura radikalnih pokreta

"Nemojmo precjenjivati moć medija da određuju političke prilike za ljevicu, kao ni fetišizirati medijsku logiku naspram njezina političkog parnjaka. Naposljetku, izgledi za značajnu promjenu u manjoj su mjeri rezultat sofisticiranosti medijske strategije ili privlačnosti pokreta kreatorima javnog mnijenja, a u većoj mjeri snage grassroots podrške i sposobnosti da se galvanizira masovna opozicija."

Poleđina The Black Panther Party Newspaper, najšire čitanih Crnih novina od 1968. do 1971. u SAD-u, s tjednom nakladom od preko 300 000 primjeraka; izložba o Stranci Crnih pantera, San Francisco, 20. siječnja 2009. (izvor: Steve Rhodes @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Našim su pokretima potrebni mediji koji potiču masovnu participaciju, amplificirajući analizu kako bi doprli do novih publika koje se okreću ljevici, piše Des Freedman
 
Ako glazba generira soundtrack za naše živote, mediji osiguravaju arhitekturu našim političkim pokretima. Održavaju naše strukture, amplificiraju našu analizu, inspiriraju našu bazu i međusobno nas povezuju. Lenjin je to jednom prilikom, govoreći o ruskom revolucionarnom tisku, formulirao na sljedeći način:
mogli bismo [ga] usporediti s radnom skelom koja obavija zgradu tijekom izgradnje, označava njezine konture, omogućavajući vezu između različitih sektora te im pomažući da zajednički djeluju i procjenjuju ukupni rezultat organiziranih napora.
Svim našim pokretima potrebna je komunikacijska infrastruktura pomoću koje će neutralizirati neprijatelje, pridobiti nove pobornike i mobilizirati postojeće.
 
Svaka veća kampanja za društvenu promjenu imala je i svoju medijsku infrastrukturu: Čartisti su imali Northern Star, sufražetkinje svoju vlastitu eponimnu tiskovinu, a boljševici Pravdu; Gandhi je pokrenuo Harijan kao pomoć u izgradnji antikolonijalnoj borbe, Vanguardia je bila podrška republikancima tijekom Španjolskog građanskog rata, a Front nacionalnog oslobođenja oslanjao se na neslužbenu radio emisiju Voice of Fighting Algeria tijekom borbe za nezavisnost od Francuza u 1950-ima.
 
Današnja ljevica ima Jacobin, Democracy Now!, Novaru, The Morning Star, The Canaryja, Evolve Media, a sad i Counterfire Media, koji je pokrenut kao proširena multimedijalna platforma nakon osam godina uspješnog djelovanja u obliku internetskog portala.
 
Nijedan od navedenih nije komercijalno poduzeće već su to instrumenti putem kojih aktivisti komuniciraju jedni s drugima, oglašavaju svoje aktivnosti i šire svoju viziju.
 
Takve su medijske platforme bile, te mogu i dalje biti okviri za organiziranje masovnih pokreta u nastajanju kojima namjera nije naprosto pobijati medije svojih protivnika već osnaživati vlastite kampanje i na taj način dopirati do novih publika.
 
U suočenju s diskreditiranim srednjostrujaškim medijskim glasovima koji su intimno povezani s moći elita, i spremniji delegitimizirati Jeremyja Corbyna nego napadati stvarne moćnike u suvremenoj Britaniji, pruža nam se ogromna prilika da pridobijemo nove publike za sadržaj koji proizvodimo.
 
Možda nemamo laki pristup glavnim TV mrežama i nismo na vrhu liste Google pretraživačkog servisa, no sve se više ljudi okreće lijevim glasovima na internetu kako bi razumjeli svijet koji je zbunio i naše najproslavljenije komentatore.
 
Naravno, hashtagovi, video blogovi i podcasti sami po sebi ne obaraju vlade, ne donose pobjedu na izborima, niti društvenu transformaciju, no mogu pomoći pri pružanju kohezije i samopouzdanja društvenim pokretima, kojima su mogućnosti da se koriste tradicionalnim komunikacijskim sustavima ograničene.
 
Dakle, nemojmo precjenjivati moć medija da određuju političke prilike za ljevicu, kao ni fetišizirati medijsku logiku naspram njezina političkog parnjaka. Naposljetku, izgledi za značajnu promjenu u manjoj su mjeri rezultat sofisticiranosti medijske strategije ili privlačnosti pokreta kreatorima javnog mnijenja, a u većoj mjeri snage grassroots podrške i sposobnosti da se galvanizira masovna opozicija.
 
No, to nas ne trebalo spriječiti da ponudimo narative, analize i intervjue koji su esencijalna komponenta izgradnje pokreta koji će se boriti protiv rasizma, mjera štednje i nepravde.
 
Prije gotovo 50 godina, njemački radikalni teoretičar Hans Magnus Enzensberger napisao je da:
Po prvi put u povijesti, mediji omogućuju masovnu participaciju u društvenim i socijaliziranim proizvodnim procesima, za ostvarivanje čega se praktična sredstva nalaze u rukama samih masa. Takva bi upotreba osigurala uspjeh komunikacijskih medija, koji dosad nisu zaslužili da ih se naziva tim imenom.
Enzensberger je slavio “emancipatorni” potencijal medijskog sustava u kojem je “svaki primatelj ujedno i potencijalni odašiljač”. To ne vrijedi samo za komunikacijsku opremu nego i za ljude. Sada imamo i tehničku te političku priliku da to uistinu provedemo u djelo.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve