Zatvorski kolonijalizam

"Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata."

"Nigerian Prisons Service", prijašnji naziv institucije koja je bila zadužena za zatvorski sustav u Nigeriji, 29. ožujka 2016. (izvor: commons.wikimedia.org)
O pokušajima Ujedinjenog Kraljevstva da financira izgradnju ogromnih zatvorskih ustanova u nekadašnjim kolonijama, kamo želi deportirati neregistrirane migrante.



Kirikiri, zatvor s maksimalnim osiguranjem u Lagosu u Nigeriji izgrađen je tijekom kolonijalne ere. Danas je na lošem glasu kao prenatrpana instuticija u kojoj je utamničeno više od 5000 ljudi, dok je izvorno bilo predviđeno da prima osam stotina. Istraga koja je 2017. godine provedena nad postrojenjem otkrila je dokaze o “izvansudskim smaknućima, mučenjima, neprihvatljivoj prenatrpanosti i neadekvatnim temeljnim uvjetima.” Prema nedavno preimenovanoj Nigerian Correctional Service (Nigerijskim zatvorskim uslugama), više od dvije trećine zatvorenih ljudi u zemlji, uključujući mnoge koje se drži u Kiri Kiriju, još uvijek nisu osuđeni za ikakav zločin i tek čekaju suđenje.
 
U ožujku 2018. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova Boris Johnson (današnji premijer) najavio je da će Ujedinjeno Kraljevstvo uložiti 700 000 funti u izgradnju novog proširenja Kiri Kirija s dodatnih 112 kreveta. Međutim, nedavni zahtjev za slobodom informacija upućen britanskom ministarstvu vanjskih poslova otkriva da je “Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo kako neće nastaviti s predloženim projektom izgradnje”, navodeći “izazove povezane s dizajnom i troškom”.
 
Proširenje zatvora Kiri Kiri drugi je projekt zatvorske gradnje u nekadašnjim britanskim kolonijama koji je otkazan nedavnih godina. Britanske su vlasti 2015. najavile planove da se izgradi poveći zatvor u Jamajki, koji je trebao držati 1500 ljudi. Britanska je vlada u svrhu izgradnje zatvora ponudila Jamajki 25 milijuna funti u sklopu paketa pomoći u iznosu od 300 milijuna funti. Jamajčanska je vlada u konačnici odbila paket pomoći, a time i izgradnju novog mega-zatvora.
 
Oba su zatvorska projekta bila namijenjena facilitaciji i proširenju kapaciteta Ujedinjenog Kraljevstva da deportira utamničene jamajčanske i nigerijske strane državljane – od kojih mnogi cijeloga života žive u UK. Sukladno sporazumima o zatvorskim transferima s Ujedinjenim Kraljevstvom, zatvoreni strani državljani podložni su deportaciji i može ih se primorati da odsluže ostatak svojih zatvorskih kazni u zatvorskim postrojenjima svojih “zemalja podrijetla”. Međutim, vlada Ujedinjenog Kraljevstva suočila se s teškoćama u primjenjivanju ovih sporazuma u Jamajci i Nigeriji, jer je stanje u njihovim zatvorima takvo da ne udovoljava minimalnim standardima Ujedinjenih naroda te su ih promatrači provođenja ljudskih prava označili kao nepodesne zbog ekstremne prenatrpanosti – a u slučaju Nigerije, zbog izvansudskih smaknuća.
 
Tope, britansko-nigerijska organizatorica zajednice iz Londona primjećuje da će “ako grade zatvor za deportirane osobe, morati deportirati ljude”. Pritom dodaje: “[Nigerijske] zajednice već su pod teškom paskom policije i kriminalizirane [u Ujedinjenom Kraljevstvu]. Izgradnja infrastrukture kako bi se deportiralo ljude u nigerijske zatvore samo će pospješiti takvo stanje.” Tope je zgrožena dokazima da “[britanska] vlada i dalje pokušava pronaći načine da kazni i utamniči ljude iz Nigerije [desetljećima nakon kraja kolonijalne ere]. Ovo je zaprepašćujuće.”
 
Iako su planovi izgradnje deportacijske i zatvorske infrastrukture u nekadašnjim britanskim kolonijama odbijeni, sama činjenica da su bili predloženi odraz je kontinuiranog britanskog ulaganja u zatvorski kolonijalizam. Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata.
 
Istraživač Connor Woodman napominje da su britanske kolonije godinama služile kao laboratoriji za proizvodnju britanskih policijskih i zatvorskih taktika. Primjerice, postojeći Kiri Kiri zatvor u Nigeriji izgrađen je tijekom britanske kolonijalne vladavine. Britanci su također izgradili barem tri od sedam jamajčanskih zatvora za odrasle. Suvremeni dehumanizirajući i prenatrpani uvjeti u ovim zatvorima odražavaju nasilne britanske zatvorske prakse u sklopu kojih su inicijalno i građeni.
 
Primjerice, suvremene nigerijske zakone koji predviđaju kriminalizaciju homoseksualnosti, kao i smrtnu kaznu, prvotno su donijele britanske kolonijalne uprave. Danas je Nigerijce moguće osuditi na odsluženje zatvorske kazne u prenatrpanim kolonijalnim postrojenjima pod kolonijalnim zakonima, te podrediti nasilnom kolonijalnom kažnjavanju. Međutim, imigracijski režim Ujedinjenog Kraljevstva ne preuzima obvezu i odgovornost prema ljudima koji bježe od ove kontinuirane kolonijalne nepravde. Umjesto toga, britanska vlada ulaže u njihovu deportaciju iz teritorijalnog centra imperije.
 
Pokušaji Ujedinjenog Kraljevstva da (re)investira u deportacijsku infrastrukturu koja je namijenjena zatvaranju imigranata iz nekadašnjih kolonija dokaz je da ne planira poduzeti nešto u pogledu kontinuiranog izmještanja ljudi u aktualnoj postkolonijalnoj eri. Naprotiv, prijedlozi izgradnje ovih zatvora dokaz su reinvestiranja britanskog imperija u mehanizme deportacije, kolonijalno nasilje i rasnu čistoću.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve