Zatvorski kolonijalizam

"Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata."

"Nigerian Prisons Service", prijašnji naziv institucije koja je bila zadužena za zatvorski sustav u Nigeriji, 29. ožujka 2016. (izvor: commons.wikimedia.org)
O pokušajima Ujedinjenog Kraljevstva da financira izgradnju ogromnih zatvorskih ustanova u nekadašnjim kolonijama, kamo želi deportirati neregistrirane migrante.



Kirikiri, zatvor s maksimalnim osiguranjem u Lagosu u Nigeriji izgrađen je tijekom kolonijalne ere. Danas je na lošem glasu kao prenatrpana instuticija u kojoj je utamničeno više od 5000 ljudi, dok je izvorno bilo predviđeno da prima osam stotina. Istraga koja je 2017. godine provedena nad postrojenjem otkrila je dokaze o “izvansudskim smaknućima, mučenjima, neprihvatljivoj prenatrpanosti i neadekvatnim temeljnim uvjetima.” Prema nedavno preimenovanoj Nigerian Correctional Service (Nigerijskim zatvorskim uslugama), više od dvije trećine zatvorenih ljudi u zemlji, uključujući mnoge koje se drži u Kiri Kiriju, još uvijek nisu osuđeni za ikakav zločin i tek čekaju suđenje.
 
U ožujku 2018. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova Boris Johnson (današnji premijer) najavio je da će Ujedinjeno Kraljevstvo uložiti 700 000 funti u izgradnju novog proširenja Kiri Kirija s dodatnih 112 kreveta. Međutim, nedavni zahtjev za slobodom informacija upućen britanskom ministarstvu vanjskih poslova otkriva da je “Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo kako neće nastaviti s predloženim projektom izgradnje”, navodeći “izazove povezane s dizajnom i troškom”.
 
Proširenje zatvora Kiri Kiri drugi je projekt zatvorske gradnje u nekadašnjim britanskim kolonijama koji je otkazan nedavnih godina. Britanske su vlasti 2015. najavile planove da se izgradi poveći zatvor u Jamajki, koji je trebao držati 1500 ljudi. Britanska je vlada u svrhu izgradnje zatvora ponudila Jamajki 25 milijuna funti u sklopu paketa pomoći u iznosu od 300 milijuna funti. Jamajčanska je vlada u konačnici odbila paket pomoći, a time i izgradnju novog mega-zatvora.
 
Oba su zatvorska projekta bila namijenjena facilitaciji i proširenju kapaciteta Ujedinjenog Kraljevstva da deportira utamničene jamajčanske i nigerijske strane državljane – od kojih mnogi cijeloga života žive u UK. Sukladno sporazumima o zatvorskim transferima s Ujedinjenim Kraljevstvom, zatvoreni strani državljani podložni su deportaciji i može ih se primorati da odsluže ostatak svojih zatvorskih kazni u zatvorskim postrojenjima svojih “zemalja podrijetla”. Međutim, vlada Ujedinjenog Kraljevstva suočila se s teškoćama u primjenjivanju ovih sporazuma u Jamajci i Nigeriji, jer je stanje u njihovim zatvorima takvo da ne udovoljava minimalnim standardima Ujedinjenih naroda te su ih promatrači provođenja ljudskih prava označili kao nepodesne zbog ekstremne prenatrpanosti – a u slučaju Nigerije, zbog izvansudskih smaknuća.
 
Tope, britansko-nigerijska organizatorica zajednice iz Londona primjećuje da će “ako grade zatvor za deportirane osobe, morati deportirati ljude”. Pritom dodaje: “[Nigerijske] zajednice već su pod teškom paskom policije i kriminalizirane [u Ujedinjenom Kraljevstvu]. Izgradnja infrastrukture kako bi se deportiralo ljude u nigerijske zatvore samo će pospješiti takvo stanje.” Tope je zgrožena dokazima da “[britanska] vlada i dalje pokušava pronaći načine da kazni i utamniči ljude iz Nigerije [desetljećima nakon kraja kolonijalne ere]. Ovo je zaprepašćujuće.”
 
Iako su planovi izgradnje deportacijske i zatvorske infrastrukture u nekadašnjim britanskim kolonijama odbijeni, sama činjenica da su bili predloženi odraz je kontinuiranog britanskog ulaganja u zatvorski kolonijalizam. Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata.
 
Istraživač Connor Woodman napominje da su britanske kolonije godinama služile kao laboratoriji za proizvodnju britanskih policijskih i zatvorskih taktika. Primjerice, postojeći Kiri Kiri zatvor u Nigeriji izgrađen je tijekom britanske kolonijalne vladavine. Britanci su također izgradili barem tri od sedam jamajčanskih zatvora za odrasle. Suvremeni dehumanizirajući i prenatrpani uvjeti u ovim zatvorima odražavaju nasilne britanske zatvorske prakse u sklopu kojih su inicijalno i građeni.
 
Primjerice, suvremene nigerijske zakone koji predviđaju kriminalizaciju homoseksualnosti, kao i smrtnu kaznu, prvotno su donijele britanske kolonijalne uprave. Danas je Nigerijce moguće osuditi na odsluženje zatvorske kazne u prenatrpanim kolonijalnim postrojenjima pod kolonijalnim zakonima, te podrediti nasilnom kolonijalnom kažnjavanju. Međutim, imigracijski režim Ujedinjenog Kraljevstva ne preuzima obvezu i odgovornost prema ljudima koji bježe od ove kontinuirane kolonijalne nepravde. Umjesto toga, britanska vlada ulaže u njihovu deportaciju iz teritorijalnog centra imperije.
 
Pokušaji Ujedinjenog Kraljevstva da (re)investira u deportacijsku infrastrukturu koja je namijenjena zatvaranju imigranata iz nekadašnjih kolonija dokaz je da ne planira poduzeti nešto u pogledu kontinuiranog izmještanja ljudi u aktualnoj postkolonijalnoj eri. Naprotiv, prijedlozi izgradnje ovih zatvora dokaz su reinvestiranja britanskog imperija u mehanizme deportacije, kolonijalno nasilje i rasnu čistoću.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve