Želite se boriti protiv siromaštva? Dajte siromašnima novac.

Prema istraživanjima, federalna pomoć u obliku injekcije gotovinskih sredstava i proširenja prava na pristup osiguranju za nezaposlene tijekom pandemije dovele su do 2,3-postotnog opadanja siromaštva u SAD-u. Iako se radi o privremenim i ograničenim intervencijama, smjer u borbi protiv siromaštva je ispravan – redistribucija bogatstva prema onima koji imaju najmanje.

CARES Act, odredba o uspostavljanju paketa pomoći u iznosu od 2,2 bilijuna dolara za američke radnice i radnike, mala poduzeća i industrije pogođene ekonomskim nemirom uzrokovanim pandemijom korona virusa, Bijela kuća, Washington D.C., 27. ožujka 2020. (foto: Shealah Craighead, izvor: The White House @ Flickr)
Nedavno objavljena istraživanja potvrđuju da je stopa siromaštva opala u travnju i svibnju, zahvaljujući federalnoj pomoći uslijed pandemije korona virusa. Pomislili biste da će to uvjeriti tvorce politika da nastave u tom smjeru, no to se ne događa – pristup SAD-a socijalnoj skrbi pogrešan je i okrutan.



Iako je iznenadna federalna injekcija gotovinskih sredstava kao odgovor na korona virus neadekvatna i samo privremeno rješenje, nezanemarivo je utjecala na milijune života.
 
Tako stoji u novom istraživanju o utjecaju državne pomoći koje su proveli istraživački timovi sa Sveučilišta Columbia, Sveučilišta u Chicagu i Sveučilišta Notre Dame, čiji nalazi nude snažne dokaze da je federalna pomoć uspješno zaštitila brojne obitelji s niskim prihodima koje su se našle u rizičnoj situaciji uslijed porasta nezaposlenosti i nezabilježenih ekonomskih previranja.
 
Potaknut krizom korona virusa, Kongres je odobrio niz mjera čija je svrha bila otupjeti utjecaj masovnih otkaza i pružiti gotovinsko olakšanje onima koji su ostali bez posla. Među njima su bile jednokratne isplate do 1200 dolara pojedincima i pojedinkama uz provjeru imovinskog stanja, 2400 dolara vjenčanim parovima bez uzdržavanih osoba, te značajna ekstenzija prava na pristup osiguranju za nezaposlene. Ove mjere nisu lišene nemalog broja problema, jer dolaze s ograničenim rokom trajanja i opterećene su stalnim kašnjenjima u dopiranju do svojih korisnika_ca, dok mjere koje bi pomogle migrantima bez dokumenata uopće ne postoje.
 
Ipak, iz istraživanja je kristalno jasno da dosad nezabilježeno proširenje federalne pomoći nije samo spriječilo katastrofalni porast siromaštva, već je mnogim radnicama i radnicima osiguralo veći dohodak od onog koji bi primili da su zadržali svoj posao. Autori Chicago/Notre Dame istraživanja po tom su pitanju nedvosmisleni:
Naši rezultati pokazuju da je državna intervencija usred pandemije više nego kompenzirala nagli pad prihoda onih pojedinaca i pojedinki i obitelji u kojima su prihodi već bili niski (…) ukupni pad siromaštva u travnju i svibnju može se pripisati jednokratnim čekovima poticaja koje je federalna vlada odaslala tijekom tih mjeseci, kao i smanjenju uvjeta za primanje osiguranja i beneficija za nezaposlene.
Oslanjajući se na podatke iz popisa stanovništva, studija pokazuje da je siromaštvo opalo za neka 2,3 postotna boda, „s 10,9 posto u mjesecima koji su prethodili pandemiji Covida-19 (siječanj i veljača) na 8,6 posto u dva protekla mjeseca (travanj i svibanj).“ Povežemo li je s istraživanjem iz svibnja, prema kojem oko dvije trećine nezaposlenih radnica i radnika ima pravo primiti svotu novca koja zapravo premašuje njihova uobičajena primanja, studija nam nudi dovoljno dokaza da pristup koji se općenito koristi u američkom sustavu socijalne skrbi ima manje veze s ublažavanjem siromaštva, a više s prisilom ljudi da obavljaju degradirajuće, loše plaćene poslove.
 
Dakle, ako ste uistinu ozbiljni u namjeri da smanjite siromaštvo, najočitija i najučinkovitija dostupna metoda i dalje je redistribucija bogatstva prema onima koji imaju najmanje. Američki hegemonijski stav prema socijalnoj skrbi, prošaran neodikenzijanskom logikom moralne pustoši i osobne odgovornosti, još uvijek inzistira da su najbolje mjere protiv siromaštva one koje su osmišljene tako da usade dobru radnu etiku i potaknu individualno samopoboljšanje. Zaposlite se, radite naporno, pohađajte školu, naučite kodirati – tako barem glasi ta logika. I dok siromaštvo možda može biti podvedeno pod moralna pitanja, teško bismo mogli reći da je i moralni prekršaj, a paternalizam socijalne skrbi nikada neće biti rješenje materijalne depriviranosti koja toliki broj ljudi nepotrebno lišava pristojnog i dostojanstvenog života.
 
Želite se boriti protiv siromaštva? To je barem poprilično jednostavno – dajte siromašnima više novca.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve