Želite se boriti protiv siromaštva? Dajte siromašnima novac.

Prema istraživanjima, federalna pomoć u obliku injekcije gotovinskih sredstava i proširenja prava na pristup osiguranju za nezaposlene tijekom pandemije dovele su do 2,3-postotnog opadanja siromaštva u SAD-u. Iako se radi o privremenim i ograničenim intervencijama, smjer u borbi protiv siromaštva je ispravan – redistribucija bogatstva prema onima koji imaju najmanje.

CARES Act, odredba o uspostavljanju paketa pomoći u iznosu od 2,2 bilijuna dolara za američke radnice i radnike, mala poduzeća i industrije pogođene ekonomskim nemirom uzrokovanim pandemijom korona virusa, Bijela kuća, Washington D.C., 27. ožujka 2020. (foto: Shealah Craighead, izvor: The White House @ Flickr)
Nedavno objavljena istraživanja potvrđuju da je stopa siromaštva opala u travnju i svibnju, zahvaljujući federalnoj pomoći uslijed pandemije korona virusa. Pomislili biste da će to uvjeriti tvorce politika da nastave u tom smjeru, no to se ne događa – pristup SAD-a socijalnoj skrbi pogrešan je i okrutan.

Iako je iznenadna federalna injekcija gotovinskih sredstava kao odgovor na korona virus neadekvatna i samo privremeno rješenje, nezanemarivo je utjecala na milijune života.

 

Tako stoji u novom istraživanju o utjecaju državne pomoći koje su proveli istraživački timovi sa Sveučilišta Columbia, Sveučilišta u Chicagu i Sveučilišta Notre Dame, čiji nalazi nude snažne dokaze da je federalna pomoć uspješno zaštitila brojne obitelji s niskim prihodima koje su se našle u rizičnoj situaciji uslijed porasta nezaposlenosti i nezabilježenih ekonomskih previranja.

 

Potaknut krizom korona virusa, Kongres je odobrio niz mjera čija je svrha bila otupjeti utjecaj masovnih otkaza i pružiti gotovinsko olakšanje onima koji su ostali bez posla. Među njima su bile jednokratne isplate do 1200 dolara pojedincima i pojedinkama uz provjeru imovinskog stanja, 2400 dolara vjenčanim parovima bez uzdržavanih osoba, te značajna ekstenzija prava na pristup osiguranju za nezaposlene. Ove mjere nisu lišene nemalog broja problema, jer dolaze s ograničenim rokom trajanja i opterećene su stalnim kašnjenjima u dopiranju do svojih korisnika_ca, dok mjere koje bi pomogle migrantima bez dokumenata uopće ne postoje.

 

Ipak, iz istraživanja je kristalno jasno da dosad nezabilježeno proširenje federalne pomoći nije samo spriječilo katastrofalni porast siromaštva, već je mnogim radnicama i radnicima osiguralo veći dohodak od onog koji bi primili da su zadržali svoj posao. Autori Chicago/Notre Dame istraživanja po tom su pitanju nedvosmisleni:

Naši rezultati pokazuju da je državna intervencija usred pandemije više nego kompenzirala nagli pad prihoda onih pojedinaca i pojedinki i obitelji u kojima su prihodi već bili niski (…) ukupni pad siromaštva u travnju i svibnju može se pripisati jednokratnim čekovima poticaja koje je federalna vlada odaslala tijekom tih mjeseci, kao i smanjenju uvjeta za primanje osiguranja i beneficija za nezaposlene.

Oslanjajući se na podatke iz popisa stanovništva, studija pokazuje da je siromaštvo opalo za neka 2,3 postotna boda, „s 10,9 posto u mjesecima koji su prethodili pandemiji Covida-19 (siječanj i veljača) na 8,6 posto u dva protekla mjeseca (travanj i svibanj).“ Povežemo li je s istraživanjem iz svibnja, prema kojem oko dvije trećine nezaposlenih radnica i radnika ima pravo primiti svotu novca koja zapravo premašuje njihova uobičajena primanja, studija nam nudi dovoljno dokaza da pristup koji se općenito koristi u američkom sustavu socijalne skrbi ima manje veze s ublažavanjem siromaštva, a više s prisilom ljudi da obavljaju degradirajuće, loše plaćene poslove.

 

Dakle, ako ste uistinu ozbiljni u namjeri da smanjite siromaštvo, najočitija i najučinkovitija dostupna metoda i dalje je redistribucija bogatstva prema onima koji imaju najmanje. Američki hegemonijski stav prema socijalnoj skrbi, prošaran neodikenzijanskom logikom moralne pustoši i osobne odgovornosti, još uvijek inzistira da su najbolje mjere protiv siromaštva one koje su osmišljene tako da usade dobru radnu etiku i potaknu individualno samopoboljšanje. Zaposlite se, radite naporno, pohađajte školu, naučite kodirati – tako barem glasi ta logika. I dok siromaštvo možda može biti podvedeno pod moralna pitanja, teško bismo mogli reći da je i moralni prekršaj, a paternalizam socijalne skrbi nikada neće biti rješenje materijalne depriviranosti koja toliki broj ljudi nepotrebno lišava pristojnog i dostojanstvenog života.

 

Želite se boriti protiv siromaštva? To je barem poprilično jednostavno – dajte siromašnima više novca.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve