Luke Savage
5. srpnja 2020.
Želite se boriti protiv siromaštva? Dajte siromašnima novac.
Prema istraživanjima, federalna pomoć u obliku injekcije gotovinskih sredstava i proširenja prava na pristup osiguranju za nezaposlene tijekom pandemije dovele su do 2,3-postotnog opadanja siromaštva u SAD-u. Iako se radi o privremenim i ograničenim intervencijama, smjer u borbi protiv siromaštva je ispravan – redistribucija bogatstva prema onima koji imaju najmanje.
Nedavno objavljena istraživanja potvrđuju da je stopa siromaštva opala u travnju i svibnju, zahvaljujući federalnoj pomoći uslijed pandemije korona virusa. Pomislili biste da će to uvjeriti tvorce politika da nastave u tom smjeru, no to se ne događa – pristup SAD-a socijalnoj skrbi pogrešan je i okrutan.
Iako je iznenadna federalna injekcija gotovinskih sredstava kao odgovor na korona virus neadekvatna i samo privremeno rješenje, nezanemarivo je utjecala na milijune života.
Tako stoji u novom istraživanju o utjecaju državne pomoći koje su proveli istraživački timovi sa Sveučilišta Columbia, Sveučilišta u Chicagu i Sveučilišta Notre Dame, čiji nalazi nude snažne dokaze da je federalna pomoć uspješno zaštitila brojne obitelji s niskim prihodima koje su se našle u rizičnoj situaciji uslijed porasta nezaposlenosti i nezabilježenih ekonomskih previranja.
Potaknut krizom korona virusa, Kongres je odobrio niz mjera čija je svrha bila otupjeti utjecaj masovnih otkaza i pružiti gotovinsko olakšanje onima koji su ostali bez posla. Među njima su bile jednokratne isplate do 1200 dolara pojedincima i pojedinkama uz provjeru imovinskog stanja, 2400 dolara vjenčanim parovima bez uzdržavanih osoba, te značajna ekstenzija prava na pristup osiguranju za nezaposlene. Ove mjere nisu lišene nemalog broja problema, jer dolaze s ograničenim rokom trajanja i opterećene su stalnim kašnjenjima u dopiranju do svojih korisnika_ca, dok mjere koje bi pomogle migrantima bez dokumenata uopće ne postoje.
Ipak, iz istraživanja je kristalno jasno da dosad nezabilježeno proširenje federalne pomoći nije samo spriječilo katastrofalni porast siromaštva, već je mnogim radnicama i radnicima osiguralo veći dohodak od onog koji bi primili da su zadržali svoj posao. Autori Chicago/Notre Dame istraživanja po tom su pitanju nedvosmisleni:
Naši rezultati pokazuju da je državna intervencija usred pandemije više nego kompenzirala nagli pad prihoda onih pojedinaca i pojedinki i obitelji u kojima su prihodi već bili niski (…) ukupni pad siromaštva u travnju i svibnju može se pripisati jednokratnim čekovima poticaja koje je federalna vlada odaslala tijekom tih mjeseci, kao i smanjenju uvjeta za primanje osiguranja i beneficija za nezaposlene.
Oslanjajući se na podatke iz popisa stanovništva, studija pokazuje da je siromaštvo opalo za neka 2,3 postotna boda, „s 10,9 posto u mjesecima koji su prethodili pandemiji Covida-19 (siječanj i veljača) na 8,6 posto u dva protekla mjeseca (travanj i svibanj).“ Povežemo li je s istraživanjem iz svibnja, prema kojem oko dvije trećine nezaposlenih radnica i radnika ima pravo primiti svotu novca koja zapravo premašuje njihova uobičajena primanja, studija nam nudi dovoljno dokaza da pristup koji se općenito koristi u američkom sustavu socijalne skrbi ima manje veze s ublažavanjem siromaštva, a više s prisilom ljudi da obavljaju degradirajuće, loše plaćene poslove.
Dakle, ako ste uistinu ozbiljni u namjeri da smanjite siromaštvo, najočitija i najučinkovitija dostupna metoda i dalje je redistribucija bogatstva prema onima koji imaju najmanje. Američki hegemonijski stav prema socijalnoj skrbi, prošaran neodikenzijanskom logikom moralne pustoši i osobne odgovornosti, još uvijek inzistira da su najbolje mjere protiv siromaštva one koje su osmišljene tako da usade dobru radnu etiku i potaknu individualno samopoboljšanje. Zaposlite se, radite naporno, pohađajte školu, naučite kodirati – tako barem glasi ta logika. I dok siromaštvo možda može biti podvedeno pod moralna pitanja, teško bismo mogli reći da je i moralni prekršaj, a paternalizam socijalne skrbi nikada neće biti rješenje materijalne depriviranosti koja toliki broj ljudi nepotrebno lišava pristojnog i dostojanstvenog života.
Želite se boriti protiv siromaštva? To je barem poprilično jednostavno – dajte siromašnima više novca.
