Čak i niske koncentracije pesticida mogu povećati transmisiju i oslabiti napore da se obuzda druga najčešća parazitska bolest
Istraživanje objavljeno u ovomjesečnom izdanju časopisa Lancet Planetary Health došlo je do zaključka da raširena upotreba pesticida i drugih agrokemikalija može ubrzati transmisiju iscrpljujuće bolesti shistosomoze, istovremeno remeteći ekološku ravnotežu vodenih okoliša koja sprečava infekcije.
Shistosomoza, poznata i kao puževa groznica ili bilharcioza, uzrokovana je parazitskim crvima koji se razvijaju i množe unutar slatkovodnih puževa i prenosi se kroz kontakt s zaraženom vodom. Ova zaraza, koja može prouzročiti cjeloživotno oštećenje jetre i bubrega, pogađa preko 200 milijuna ljudi godišnje. Među parazitskim bolestima samo je malarija štetnija u pogledu globalnog utjecaja na ljudsko zdravlje. Ne postoji cjepivo za shistosomozu, a liječenje je često neučinkovito.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, shistosomoza prevladava u tropskim i suptropskim područjima, osobito u siromašnim zajednicama bez pristupa vodi sigurnoj za piće i adekvatnim sanitarnim uvjetima. Oko 90 posto onih kojima je potrebno liječenje žive u supsaharskoj Africi. Osobito je rasprostranjena među djecom koja plivaju ili se igraju u zaraženoj vodi.
Kod žena koje obavljaju kućanske poslove poput pranja odjeće u zaraženoj vodi može doći do razvitka ženske genitalne shistosomoze, rizičnog faktora za zarazu virusom HIV-a.
Novo istraživanje, predvođeno istraživačima i istraživačicama s Berkeleyja na Kalifornijskom sveučilištu, otkrilo je da agrokemikalije mogu povećati transmisiju shistosomskih crva na mnogo načina: izravnim utjecajem na opstanak samog parazita koji se prenosi vodom, istrijebljenjem vodenih predatora koji se hrane puževima koji nose parazite, kao i promjenom kompozicije alga u vodi, glavnog izvora hrane tih puževa.
Christopher Hoover s UC Berkeleyja, vodeći autor istraživanja, kaže:
„Poznato nam je da izgradnja brani i proširenje irigacijskih sustava povećava transmisiju shistosomoze na mjestima gdje žive ljudi s niskim primanjima jer remeti slatkovodne ekosisteme. Šokirani smo jačinom dokaza koje smo otkrili, a koji povezuju jačanje transmisije shistosomoze i s agrokemijskim zagađenjem.“
Ova saznanja pojavljuju se u trenutku kada su poveznice između okoliša i zaraznih bolesti razotkrivene pandemijom COVID-19, koja je uzrokovana novonastalim patogenim za kojeg se vjeruje da je povezan s divljim životinjama.
Justin Remais iz Škole javnog zdravlja UC Berkeleyja kaže:
„Onečišćivaći okoliša mogu povećati našu izloženost i podložnost zaraznim bolestima. Od dioksina koji smanjuju otpor na virus gripe, do onečišćivaća zraka koji povećavaju smrtnost od virusa COVID-19 i arsena koji utječe na donji respiratorni sustav i crijevne infekcije – istraživanje je pokazalo da je smanjenje onečišćenja okoliša bitan način zaštite ljudi od zaraznih bolesti.“
Istraživači su ustanovili da čak i niske koncentracije često korištenih pesticida – uključujući atrazin, glifosat i klorpirifos – mogu povećati stope transmisije i otežavati napore da se kontrolira shistosomoza. Agrokemijsko pojačavanje transmisije parazita nije bilo beznačajno. U zajednicama u području senegalskog riječnog sliva, koje su bile predmetom istraživanja, prekomjerno opterećenje bolešću koje se može pripisati agrokemijskom onečišćenju odgovara bolestima uzrokovanima izloženosti olovu, dijetama bogatima natrijevim bikarbonatom i nedovoljnom tjelesnom aktivnošću.
Christopher Hoover poentira:
„Moramo razvijati politike koje će zaštititi javno zdravlje ograničavanjem pojačavanja transmisije shistosomoze agrokemijskim onečišćenjem. Više od 90 posto slučajeva shistosomoze pojavljuje se u područjima supsaharske Afrike, gdje je upotreba agrokemikalija u porastu. Uspijemo li osmisliti načine da zadržimo agrikulturne beneficije ovih kemikalija, istovremeno ogrnaičavajući njihovu pretjeranu upotrebu u područjima gdje je shistosomoza endemska, mogli bismo spriječiti dodatnu povredu javnog zdravlja u zajednicama koje su već pod visokim i neprihvatljivim teretom ove bolesti.“
Ovaj članak uključuje materijale Berkeleyja s Kalifornijskog sveučilišta.
23. prosinca 2025.Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas
U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
20. prosinca 2025.Čija su djeca?
Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
17. prosinca 2025.Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
14. prosinca 2025.Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio)
Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
13. prosinca 2025.Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025
Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
10. prosinca 2025.Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici
Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
8. prosinca 2025.Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟
Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
6. prosinca 2025.Dvostruka konotacija i jahanje tigra
Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
4. prosinca 2025.Kako je holokaust postao Holokaust?
U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
