„Obiteljske vrijednosti“ bez klase su slijepa ulica za laburiste

"Obitelj se često s pravom doživljava kao temelj konzervativizma. Međutim, imajući u vidu rapidan porast dječjeg siromaštva i primoravanje obitelji na sve katastrofalnije životne uvjete, Keir Starmer je s pravom pokušao reaproprirati obitelj u svojem govoru na jučerašnjoj konferenciji. Ipak, ako vođa laburista zaista cijeni „obiteljske vrijednosti“, mora preći s otrcanih fraza na klasnu politiku."

Joyce Worley i A. Gunn tijekom predizborne kampanje Laburističke partije temeljene na socijalnim politikama, London, 1. siječnja 1950. (izvor: ITU Pictures @ Flickr)
Obitelj se često s pravom doživljava kao temelj konzervativizma. Međutim, imajući u vidu rapidan porast dječjeg siromaštva i primoravanje obitelji na sve katastrofalnije životne uvjete, Keir Starmer je s pravom pokušao reaproprirati obitelj u svojem govoru na jučerašnjoj konferenciji. Ipak, ako vođa laburista zaista cijeni „obiteljske vrijednosti“, mora preći s otrcanih fraza na klasnu politiku.

Prošlog tjedna započeo je LabourConnect, „online izložba“ zamišljena kao zamjena za godišnju konferenciju stranke. Naravno, bilo je nužno premjestiti događaj u online prostor, iako je to pomalo neobično uzmemo li u obzir inzistiranje vodstva stranke na ponovnom otvaranju škola u rujnu, „pod svaku cijenu“.

 

Tehnologija je nerijetko bila nestabilna. Zastupnici koji su prije manje od godinu dana kritizirali politiku stranke o besplatnom širokopojasnom internetu velike brzine, bili su toliko pikselizirani da su više naličili likovima iz video igre Mario Kart nego političarima i političarkama koji iznose detalje javnih politika.

 

No dok su kamere i veze bile nepredvidive, jučerašnji govor vođe – vrhunac događaja – bio je upravo suštinski različit od njih. Higijensku apatiju Starmerove okoline – bez svjetine, bez pljeska, bez neslaganja – zrcalila je njegova sterilna proza. Jednako su očekivane bile i mnoge izjave koje su u istoj mjeri razbjesnile ljevicu i zavele skeptike po pitanju Corbyna.

 

Međutim, ono što je bilo upadljivo jest izostanak ikakvog kajanja sa Starmerove strane u vezi s njegovom vlastitom ulogom u prosinačkom dramatičnom porazu. „Kada u demokraciji izgubite izbore, to ste i zaslužili“, intonirao je. „Ne gledate biračko tijelo i ne pitate ih: o čemu ste vi to razmišljali? Pogledate sebe i upitate se: što smo mi to radili?“ Iako je to donekle točno – iako je teško povjerovati da Starmer iskreno misli da Johnson zaslužuje biti premijer – neobično je to što se čini da vođa laburista ne misli da se ova mantra odnosi na njega.

 

Na kraju krajeva, osobno je prije dvije godine, i to izravno prkoseći svome prethodniku, na konferenciji orkestrirao laburističku promjenu stajališta po pitanju Brexita. Prije dvanaest mjeseci Starmer je laburiste proglasio „strankom ostanka“, ali sada je zastupnik Holborn & St Pancras – potpuno svjestan uloge koju je Brexit odigrao u pretvaranju konzistentnog vodstva u predizbornim anketama u izbornu katastrofu – u svom virtualnom govoru na konferenciji nonšalantno je zaključio da je „rasprava između zastupatelja opcije Leave ili Remain zavšena“.

 

No, još zanimljivija od Starmerovog potpunog zaokreta po pitanju Brexita – gotovo svi političari sudjeluju u takvim eskapologijama – bila je važnost stavljena na takozvane obiteljske vrijednosti: “Obiteljske vrijednosti su mi sve na svijetu”, rekao je. “Imam tu sreću da sam odrastao u skladnoj obitelji i sada imam tu radost u obliku svoje vlastite obitelji. Misija Laburističke stranke koju vodim jest svima pružiti tu istu priliku.”

 

Što te riječi uopće znače? Na kakav to način laburisti zamišljaju učiniti “skladnu obitelj” dostupnu svima? I zašto to ne mogu učiniti torijevci?

 

Baš kao što se običava reći da zelena politika bez klase nije ništa doli vrtlarenje, tako su i “obiteljske vrijednosti” bez klase u biti besmislene. Ako ste umjereno imućni, možda ćete moći posjedovati dom, čak i skrbiti za starije članove svoje obitelji i njegovati svoju djecu, ako vam se posreći. Ali što ako vam se ne posreći?

 

Bilo koji političar ili političarka koji tvrdi da mu je stalo do obiteljskih vrijednosti mora objasniti što planira učiniti u vezi s dječjim siromaštvom koje nagriza Britaniju. Više od 35% djece u mjestima kao što su Blackburn, Luton i Manchester odrastaju u siromaštvu – u Newhamu i Tower Hamletsu je to 50%. Širenje ove pošasti tijekom posljednjeg desetljeća gotovo savršeno korelira sa siromaštvom zaposlenih, što je fenomen za koji jedva da se čulo generaciju ranije. Danas su kućanstva u siromaštvu češće zaposlena nego nezaposlena, što se kosi s desničarskim aksiomom da je najbolje rješenje za siromaštvo rad. To danas svakako nije istinito, ako je ikada i bilo.

 

No, iako se riječ “sigurnost” sedam puta pojavila u Starmerovom govoru, “siromaštvo” se nije pojavilo niti jednom. Nekim zastupnicima nije bilo neugodno usporediti Starmerovo govorništvo s Attleejevim – ali teško je zamisliti da bi najveći laburistički premijer napravio takav propust.

 

Ako kani imati smisla, Starmerovo apeliranje na obiteljske vrijednosti mora objasniti kako je moguće da dvoje ili troje djece, često i više njih, mora živjeti s roditeljima u skučenom smještaju, dok u isto vrijeme građevinski poduzetnici pretvaraju obiteljske domove u garsonijere i konačišta. Nadalje, Starmer mora opisati način na koji ovi građevinski poduzetnici profitiraju na eroziji našeg društvenog tkiva, ne samo uz blagoslov vijeća, već i uz jeftine bankarske kredite. Isti ti političari koji neumoljivo bleje o “zajednici” otvoreno govore kako otpisuju dugove najmodavaca, s kojima se savjetuju u vezi s njihovim politikama deložacija, umjesto da to čine sa stanarima. Je li “pošteno” ili “pristojno” – dvije ključne riječi iz Starmerova govora – da si mlade obitelji ne mogu priuštiti niti kupnju doma, niti iznajmljivanje dovoljno velikog prostora u kojem će odgajati svoju djecu? S obzirom na to da se stranka u svome zadnjem manifestu obvezala na izgradnju pola milijuna domova, istovremeno omogućivši privatnom sektoru da izgradi dodatnih pola milijuna, teško je razumjeti na što točno Starmer cilja kada kaže da podržava obitelji onako kako to nisu činili njegovi prethodnici.

 

Potom imamo dječju skrb – trošak koji za mnoge svojim iznosom tek što ne doseže zelenaške stanarine. Postoji razlog zašto parovi odlučuju imati djecu kasnije nego ikad prije, zašto često čujem od prijatelja i poznanika da si mogu priuštiti skrb o samo jednom djetetu, čak i ako bi ih željeli imati više. Je li ispravno da je dječja skrb u ovoj zemlji organizirano reketarenje, u kojem je 84% vrtića u privatnim rukama (u Njemačkoj i Francuskoj ta je brojka bliža 4%)? Predstavlja li obijesno profiterstvo vrtićkih lanaca “obiteljske vrijednosti”? Prethodno vodstvo nudilo je značajnu reformu dječje skrbi, u obliku 30 sati besplatne skrbi za svako dijete starije od dvije godine. Pa ipak, baš poput riječi “siromaštvo”, sintagma “dječja skrb” nije se pojavila u jučerašnjem Starmerovom govoru.

 

Čini se da je koncept “obiteljskih vrijednosti” vođe laburista oblik desničarske identitetske politike u okviru kojeg, umjesto da obitelj bude primarno mjesto društvene reprodukcije, postaje enklava otočne vrline za ekonomskog čovjeka. “Društvo ne postoji”, pamtljivo je rekla Thatcher. “Postoje pojedini muškarci i žene, i postoje obitelji.” Starmerov govor – lišen klasne politike – bio je zaokret u tom smjeru.

 

Politika obitelji smatra se prirodnom provincijom desnice. Ne bi to trebala biti. Obitelji diljem zemlje žive u užasnim uvjetima koji se stalno pogoršavaju, zbog načina na koji je projektirana naša ekonomija. Bogate obitelji uživaju u plodovima navedenoga, siromašne se obitelji time kažnjava. Pitanje je jednostavno: uz koga stoje laburisti?
Aaron Bastani je suosnivač portala Novara Media i njegov suurednik.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve